​Šamar mi nije ortak
Foto: Senor Codo

FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Šamar mi nije ortak

Ako su mogli da nauče da ne klepću, ne udaraju ili ne ćuškaju kolege na poslu zato što ih nešto nisu poslušali ili su ih iznervirali, onda mogu da nauče i da ne klepeću svoju decu iz istih razloga.

Iako imam 37 godina, redovno izgovaram rečenicu: "Ma, tata me nikad nije tukao, ali pamtim tih par šamara". Pre neki dan pričam sa koleginicom o batinanju dece i ona izgovara istu rečenicu. Dakle, nisu nas tukli, ali pamtimo tih par puta. Posle su došli neki drugi muškarci, sigurna sam da je pao još neki šamar.

A moja generacija se seća i čuvenog biranja prutova. Za one koji ne znaju, to izgleda ovako: pošalju te da sam izabereš prut kojim ćeš da dobiješ packe, a neko vreme taj prut će imati i počasno mesto u kući, da se ne gubi vreme. Ako si pronicljiv, biraćeš malo duže taj prut, da splasne bes roditelja, ali ne isuviše dugo, da ne odlepe još više. Takođe, ako izabereš deblji, manje će da te peče, ali će više da boli, a tanki, to peče užasno, ali se i brzo slomi, i tako dalje. Složena je i bogata istorija batinjanja dece.

Reklame

E, sad šta nije u redu sa ovim gore? Ili si dobio batine, ili nisi? E, to je problem kod shvatanja u Srba, šta su, u stvari, batine. Da li je to ono baš kad odvališ dete od batina, ili mu lupiš takvu šamarčinu da će da je pamti ceo život ili si ga samo klepio i "ajde nije ti ništa".

Batinjanje dece je u Srbiji i šire vrlo osetljiva stvar. Ne vole ljudi da im se dira u to mnogo. To je ono, nismo mi takvi, tako su nas vaspitali. Batinu iz raja da ne pominjemo. I sad, kad smo već tako vaspitavani , nikome ne pada na pamet da to i nije baš ok. Kada neko pomene Švedsku i kako oni tamo, zamisli, ne smeju da biju svoju decu, mnogima se okrene stomak, mnogima, ne samo Srbima. Ipak, oni iz EU, i sa Zapada, koji inače dolaze da nam sve pokvare i samelju tradiciju, sada će nekako da nas nateraju i da sprovedemo Zakon o zabrani fizičkog kažnjavanja dece. Vest o tome preplavila je medije sad u novembru, tu baš oko 20. Međunarodnog dana deteta.

E sad, zamislite, postoji i Dan žena, i Dan dijabetičara i Dan slepih, pa čak i Dan muškaraca…Sve su to odrasli ljudi i zastupaju sami sebe, ali neko mora da predstavlja i decu. I to moraju da budu odrasli, u ovom slučaju. Šta to tamo neki ljudi traže? Traže da ne bijemo decu. A da li znate ko bi još jako želeo da ne bijemo decu. Deca.

A sada ide najgori deo čitave priče. Da, i ja sam klepila svoje dete, ćušnula ga, nije htelo to i to, nije me slušalo, a ja nisam umela drukčije. Onda sam (sva sreća) odmah shvatila da sam idiot koji ne ume da kontroliše svoje primitivne impulse, nezadovoljstvo, i koji ne ume da prihvati da nije sposoban da drukčije vaspitava decu. Uradila sam sledeće: odmakla sam se od deteta, onako, odmakla sam se i pogledala ga samo kao ljudsko biće, a ne moje dete – i, ako imaš mozga i nisi poremećeni zlostavljač, vrlo je jednostavno – ja sam neartikulisana budala, a dete je dete i osoba, koja kad su batine u pitanju, nije vaše dete, već onaj čovek ili žena, koji će večno da pamte da ste ga tukli. Zatim sam pre neki dan odlučila da pitam te ljude šta oni misle o tome. Ti ljudi su i dalje mali, te ljude sam jedino mogla i da pitam, te ljude samo i treba da pitamo.

Reklame

Sin: "Mislim da to ne sme da se radi. Mislim da roditelj treba da razmisli da li je to dete mlađe od njega i da to što roditelj misli ga da je samo klepio, dete to dete ipak to boli."

Ćerka: "Mislim da roditelji treba da popričaju sa detetom i sve reše za pet minuta, a ne batine. Kad bi se svako tako udarao, to bi bio haos."

Sin: "Kad udariš dete, iz njega mogu da izađu grozne stvari, ono plače, a može da izađe i neka ružna reč, a onda mama ili tata opet polude i tu onda može svašta da bude."

Ćerka: "Mislim da je taj Zakon odličan."

Međutim, oboje su rekli da nikada ne bi prijavili ni mene, ni tatu, jer "ma ne, nikad ne bih, pa to je strašno da prijaviš mamu i tatu". I tu je najveća zamka u kojoj se oni nalaze, i zato su najlakša meta. Zato nam treba ovaj Zakon, iako veliki broj ljudi misli da je to nepojmljivo, da sad možeš da ideš u zatvor samo zato što si malo ćušnuo dete.

Dakle, taj Zakon je odličan. I to će reći svako dete na ovoj planeti. Ovaj Zakon je onaj o kojem odluku treba da donose deca. Zakon će doprineti da se, malo po malo, odrasli nauče pameti. Ako su mogli da nauče da zbog plate i ostalih razloga ne klepću, ne udaraju ili ne ćuškaju, recimo, kolege na poslu zato što ih nešto nisu poslušali ili su ih iznervirali, onda mogu da nauče i da ne klepeću svoju decu iz istih razloga. Da, odraslima to mora da se objašnjava.

Danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Žene, ne budite deca i prijavljujte nasilnike.