Reklame
Ja sam bio na završnoj godini fakulteta kada mi je tata umro, i bio sam potpuno neprimpremljen na život bez njega. Sve je izgubilo smisao. Izgubio sam svoj privremeni posao. Imao sam problema sa snom. Pao sam dva ispita i izgubio osam kila.Iako sam i ranije imao nalete depresije, ovo je bilo drugačije. Tuga je bila akutna. Znao sam zašto se osećam tako, i znao sam da to ništa ne može da promeni. Ova osećanja su bila dodatno pojačana zbog toga što je osoba kojoj sam se inače obraćao za savete bio moj ćale. A on, naravno, nije mogao da mi pomogne.Prošlo je pet godina otkako je tata preminuo, i tokom tog vremena, i neki moji prijatelji su izgubili roditelje. Isprva sam mislio da jednostavno nismo imali sreće, ali posle depresivne pretrage na Guglu sam naišao na statistiku koja kaže da jedan od sedam Amerikanaca do svoje dvadesete godine izgubi jednog od roditelja ili nekog najbližeg krvnog srodnika. Ja sam bio malo izvan te grupe kada je tata dobio aneurizam, i nisam mogao da nađem odgovarajuće podatke za Kanadu, ali mislim da tvrdnja i dalje stoji. Ovo je učestalije nego što se misli.Nedavno sam intervjuisao neke od svojih prijatelja povodom smrti njihovog roditelja. Ideja mi je bila da izvučem neke citate i sastavim neku vrstu bukvara za to kako da se nosimo sa gubitkom mame ili tate. Želeo sam da napišem vrcav i zabavan članak, a da u isti mah ponudim i prave savete. Nešto poput: „Deset najvažnijih stvari koje niste znali o smrti roditelja", ili „Nisam mogao da prestanem da plačem na sahrani svog oca, i nikada nećete pogoditi šta se zatim dogodilo".Pročitajte i: Ove stvari će vam biti jasne tek kada vam umru oba roditelja
Reklame
Reklame
Reklame
Reklame
Pogledajte i naš nagrađivani dokumentarac "PozHIVtivan":
Marta – 28, stručnjak za inventarTata mi je umro početkom decembra 2003. Imao je rak pankreasa, ali to smo saznali tek nedelju dana pred njegovu smrt. Celog leta se osećao posrano. Išao je kod svog lekara, ali on nije uspeo da otkrije šta mu je. Jednog jutra je moja mama konačno odlučila da ga odvede u Urgentni centar, i da ne odu odatle dok ne saznaju šta se događa.
Reklame
Reklame
Ne znam da li iz toga može da se izvuče neka bitnija pouka, i sve što mi pada na pamet je na granici klišea, ali često razmišljam o toj odluci. Postoji mnogo stvari koje bih voleo da sam uradio drugačije, ali u poslednje vreme, umesto da dozvoljavam da me to muči, trudim se da češće zovem svoju mamu.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO: Prednosti i mane uzimanja LSD-ja