FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

Borba protiv krijumčarenja droge na otvorenom moru

Na Atlantiku se sve češće presecaju ozbiljne pošiljke kokainskog lanca.
Max Daly
pisao Max Daly
London, GB

Ilustracija: Alessandra De Cristofaro

Irska mornarica je 23. septembra prošle godine poslala flotu malih brodova do Makajabele, pod okriljem tame, skoro 500 kilometara od južne obale Irske. Na palubi luksuzne jahte, nalazila se tročlana izmrcvarena posada, uključujući i 70-godišnjeg kapetana Džona Pauela iz Jorkšira.

Makajabela je bila na poslednjem delu puta dugačkog preko 10.000 kilometara od Veneceule, pa preko Atlantskog okeana do obala Velike Britanije. Tona čistog kolumbijskog kokaina bila je zapakovana u nepromočivim kesama, i približavala se nozdrvama uživaoca kokaina u Velikoj Britaniji. To nije naravno bila najveća pošiljka kokaina na svetu, ali kada bi se isekla i pomešala, dobili bismo oko tri miliona gramskih paketića na ulicama.

Reklame

Na nesreću posade, jahtu su primetile obaveštajne agencije Britanije i Francuske. Obeležena je odmah po isplovljavanju iz Grende, gde ju je kupio Pauelov sin Stiven, za oko 300.000 dolara. Njihov plan je neuspešno priveden kraju. Na palubu su se ukrcale irske morske nindže, žestoko naoružane, sa pancirima na sebi.

Da sramota bude veća, 48-godišnji Stiven, koji je trebalo da presretne Makajabelu sa manjim brodićem kako bi utovario drogu, ostao je bez goriva i morala je da ga spasi i doveze do obale Kraljevska nacionalna spasilačka služba. Stiven se ubrzo predao, pošto je oficirima u policijskoj stanici rekao: "Mislim da imate nešto moje". Kada su ga upitali šta bi to moglo da bude, odgovorio je: "93 miliona dolara u kokainu." Osuđen je na 16 godina zatvora zbog pokušaja krijumčarenja kokaina, pred sudom u Lidsu. Njegov otac i još dvojica optuženih iščekuju suđenje u Irskoj.

Slučaj Makajabela bio je jedan u nizu visokoprofilnih kokainskih racija sa jahti koje su plovile atlantskim okeanom prošle godine. U periodu od septembra do novembra 2014. godine, izvršeno je osam racija i zaplenjeno pet miliona grama čistog kokaina koji je bio namenjen evropskom tržištu, tvrde detektivi Operacionog centra za narkotike (MAOC-N), koje vode ljudi iz Francuske, Irske, Italije, Holandije, Portugala, Španije i Velike Britanije. MAOC-N koja koordinira akcijama u borbi protiv droge širom Atlantika, veoma pažljivo priča o napretku na tom polju.

Reklame

"Ne postoji bolji način za ovu generaciju kriminalaca da brzo zarade basnoslovan novac, nego da kupe kokain u Južnoj Americi i prodaju ga u Evropi, a najčešći način da to urade je da ga prenesu brodom", rekao je Frenk Frensis, britanski oficir iz državne kriminalističke agencije, koji bi uskoro trebalo da postane novi direktor MAOC-N. Pošto je kokain ilegalan, cena se značajno izmeni dok dođe od prodavca do konzumenta: kilogram belog može da se kupi za oko 1.500 dolara u Kolumbiji, a na ulicama Velike Britanije tržišna vrednost mu iznosi oko 75.000 dolara.

Frensis je primetio promenu u trendu prenošenja kokaina širom Atlantika. Najočigledniji primer je sve češća upotreba jahti. "Kada je 2007. godine naša agencija krenula sa radom, imali smo velike zaplene na teretnim brodovima koji su nosili ogromne količine kokaina. Sada je situacija takva da viđamo više lepo opremljenih jahti, kao i brodića koji nose manje količine koke, ali ne toliko često."

Tokom devedesetih, krijumčarenje preko jahte je bilo pravi raritet. Skoro uvek se to radilo teretnim brodovima. Do 2007, trećina zaplena je izvršena na jahtama, a do 2013, taj procenat se popeo na 70 odsto.

Kada je kokain počeo da stiže u Evropu devedesetih godina kada su karteli pokušali da iznesu robu na netaknuto tržište daleko od SAD, većina droge je dolazila na tankerima pre nego što bi se prenela na jako brze glisere koji su ih nosili na obalu. Prvobitno su Kolumbijci sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama iz Galicije, na severozapadu Španije. Krijumčarenje kokaina je tamo postalo dobro plaćen hobi, pošto je ekonomija tog regiona bila bazirana na vađenju školjki. Ubrzo su britanski gangsteri dobili deo kolača pošto su se ustalili na Kosti del Sol.

Reklame

Sada kolumbijski prodavci, koji deluju iz bezakonja Venecuele, sarađuju sa velikom mrežom evropskih kriminalaca. Uvoz droge više nije monopolizovan manjinom odabranih. Dokle god postoje tri sastojka - južnoamerički prodavac, brod i evropski kupac, to je sve što vam je potrebno za početak krijumčarenja, osim sreće i dobrog kapetana.

I nisu umešani samo Britanci, Holanđani, Irci, Portugalci ili Španci. Porast istočnoevropskih bandi na svetskoj sceni, dovelo je do toga da se i oni pomno prate po okeanima i morima. U novembru, jahta zvana Liberty Belle, na kojoj je kapetan bio Srbin, uz dva Ukrajinca, zaustavljena je na oko 200 nautičkih milja od Kanarskih ostrva sa tonom kokaina. Deset dana pre toga, četvoročlana češka posada na jahti Meguem, nosila je 599 kila kokaina na brodu.

Atlantik je ostao glavna ruta za prenošenje kokaina u Evropu. Količina kokaina koja se zapleni izuzetno nadmašuje količinu transakcija koja se obavi onlajn preko silk rouda. Tri miliona grama koji bi bili prodati da Makajabela nije zaplenjena, predstavljaju duplo veći promet droge nego što je ceo Silk Road imao od 2011. do 2013. godine.

U igri mačke i miša između krijumčara i policije, ulozi su ogromni. Za vlasti, sprečavanje velike pošiljke na vodi, pre nego što se raširi na kopnu, predstavlja veliku stvar. Ali Atlantski okean je veličine 40 kvadratnih miliona milja. Ne nailazi se uvek na brod sa drogom. To zahteva detaljnu logistiku i predviđanja, a čak i kad se to desi, MAOC-N mora da se nada da postoje spremni brodovi koji mogu brzo da presretnu ove izuzetno brze jahte.

Reklame

U kancelariji MAOC-N u Lisabonu, kažu da trenutno postoji oko 170 brodova koji su veoma sumnjivi, a od toga 80 njih krijumčari na regularnoj bazi. Frensis mi je rekao da informacije o potencijalnim krijumčarenjima dolaze "tipičnim policijskim radom, sklapanjem slagalica jedna po jednu."

"Doušnici, tajni agenti i opšti nadzor, sve koristimo. Ako dovoljno vremena provedeš u jednoj luki, počećeš da primećuješ neke stvari koje iskaču iz obrasca. Da li su ovi ljudi stvarno na jahti da bi uživali u plovidbi? Zašto ovaj lik plaća gorivo za brod u kešu? Šta Ukrajinac radi na jahti koja dolazi iz Venecuele?"

Kada je 2011. jahta zaplenjena u Sautemptonu sa 1,2 tone kokaina, na sudu je otkriveno da je policija razotkrila holandske kriminalce prisluškivanjem. Jahta Hygeia of Halsa koja je razotkrivena na karipskim ostrvima u Martiniku sa 250 kilograma kokaina, pala je pošto je policija otkrila da londonski kriminalci organizuju isporuku.

Za krijumčare, ne postoji samo rizik od zatvorske kazne na deceniju ili dve, već je i samo putovanje izuzetno opasno. Oni moraju da putuju i kada su loši vremenski uslovi, što obični moreplovci izbegavaju, jer ne žele da rizikuju i uplivaju u luku dok se ne smiri more. Cela transakcija funkcioniše u veoma ograničenom vremenskom periodu, pa je zbog toga potrebno da stignu tamo na vreme bez ikakvih skretanja sa rute.

Severnoatlantska ruta ispod Irske, koja se završava na obalama Velsa, kojom se Makajabela kretala, nije za one sa slabim srcem. Jahta zvana "Ples sa talasima" je 2008. putovala iz Venecuele sa 1,5 tonom kokaina, ali se prevrnula u blizini mesta gde je Makajabela zaustavljena. Droga i članovi posade su ipak spašeni, a mastermajnd - Džon Bruks, čuveni britanski kriminalac koji je jednom izbegao hapšenje pošto je pobegao na džet-skiju - uhapšen je i smešten u zatvor 2012. godine. Dve godine pre toga, bivši policajac koji je okrenuo leđa zakonu Majkl Deli, uhapšen je kada je njegov brod doživeo nesreću u blizini irske obale dok je imao 1,5 tonu kokaina.

Reklame

Frensis je rekao da se u MAOC-N, kojoj pomažu i i morske obaveštajne agencije SAD, kao i agencije koje se bore protiv narkokriminala, udružuju i sa kolegama iz Brazila i Kolumbije, "kako bi se potrudili da naprave najteže moguće uslove za krijumčare droge na Atlantiku."

Ali kokainska igra na okeanima širom sveta nema tendenciju da se prekine, pošto se menja razvojem tehnologije. Pošto krijumčari raspolažu sve boljim brodovima, kao i izuzetno preciznom satelitskom navigacijom da bi se izvukli iz kandži zakona, organi reda nažalost uvek moraju da kasne korak za kriminalcima.

Sve dok patrole koje štite evropsku i zapadnoafričku obalu ostaju na kopnu, morski krijumčari će i dalje da koriste jahte kao paravan za prenos droge.

Jedan bivši obaveštajni oficir, koji je upoznat sa okeanskim delatnostima tokom osamdesetih godina mi je rekao: "Krijumčari znaju da ako sve urade kako treba, da će proći gde treba. Jedino što može da ih zaustavi osim lošeg vremena jeste to ako imaju rupu u planu, koju ćemo mi otkriti ako budemo dobro radili svoj posao.

"Ali budimo realni. Ljudi su kroz istoriju koristili more i okeane da prenose i krijumčare robu - to je jedan od najstarijih vidova trgovine - i postoji mala šansa da se nešto sa tolikom tradicijom prekine i u narednih sto godina. To će se dešavati, kao što se dešavaju plima i oseka. Sve dok se ne pojavi dovoljno sposobna vlada koja će sprečiti društvene probleme koji za posledicu imaju upotrebu droge, do tada će i kokain postojati."

Pogledajte VICE film o novoj vrsti kokaina koja stiže iz Kolumbije. U podešavanjima odaberite srpski titl.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu