FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Kada se gej muškarac oženi strejt ženom

Nakon dvadeset godina braka, Mark više nije mogao da izdrži. I dalje je voleo ženu i stalo mu je do nje, ali je počeo da oseća jaku privlačnost prema jednom bliskom prijatelju.

Ilustracije: Tom Scotcher

Nakon dvadeset godina braka, Mark više nije mogao da izdrži. I dalje je voleo ženu i stalo mu je do nje, ali je počeo da oseća jaku privlačnost prema jednom bliskom prijatelju. Ta osećanja su počela da mu obuzimaju misli, i postepeno, poriv za izbavljenje iz kolotečine u kojoj se obreo je doveo do toga da se sve otkrije.

Posle jednog pijanog islaska, dva prijatelja su imala seks. To je uskoro postala redovna pojava; Mark se sada seća da je bio „pomalo blaziran" oko svega toga, verujući da ga nikada neće uhvatiti. Njegova nonšalantnost bila je neumesna. Jednog dana, Markova žena ih je zatekla kako se ljube u kuhinji.

Reklame

Iako je Markova afera bila iznenađenje, to što je bila sa muškarcem nije. Žena je Marku pronašla zalihe gej pornografije ubrzo nakon što su se venčali kao mladi dvadesetogodišnjaci, i zvanično joj je (iako ne i ostatku sveta) saopštio da je gej kada je imao 28 godina. Uprkos seksualnom opredeljenju, Mark je rekao ženi da nikada nije spavao sa muškarcem, i obećao je da će joj ostati veran dokle god su u braku.

Ali i kada ga je uhvatila, žena ga nije ostavila. Šta više, danas, posle 30 godina braka, i dalje su zajedno.

Održavanje braka između gej i strejt osobe deluje kao prilično veliko mučenje. Ali i pored toga, za milione ljudi u braku koji su različite seksualne orijentacije, to je jedna od osnovnih životnih činjenica.

Kada psiholozi i savetnici govore o brakovima sa različitom seksualnom orijentacijom, oni opisuju zajednice u kojima je jedan partner otvoreno gej, a drugi strejt. I takvi brakovi su mnogo češći nego što biste pomislili. Trenutno ne postoji tačan broj takvih brakova u Velikoj Britaniji, ali prema statistikama koje je objavila „Mreža strejt supružnika", organizacija osnovana da bi pružala pomoć partnerkama gej mormona u Juti, samo u Americi postoji dva miliona „mešovitih" brakova.

Iako je mnogo uobičajenije da se gej partner deklariše posle sklapanja braka nego pre, ovo nikako nije univerzalna pojava, kaže Daglas Čaj, terapeut iz Merilenda, koji vodi „Prajd savetovalište" i smatra se stručnjakom za ovu pojavu.

Reklame

Daglas kaže da se „u nekim slučajevima ljudi pre samog braka dogovore da budu u vezi koju smatraju netradicionalnim brakom. Oni uspostave pravila oko toga da li homoseksualni partner sme da ima seks sa drugim ljudima ili ne. Ponekad se dogovore da oboje smeju da imaju seks sa drugim ljudima. Ali često samo homoseksualni partner to želi."

Dokle god se ne razmeću time što čine, mogu da ostanu zadovoljni i održe vezu sa suprugom, pridržavajući se celibata.

Porast broja grupa za podršku na internetu ukazuje da relativno veliki broj britanskih homoseksualaca živi u braku sa pripadnicima suportnog pola. Sam Mark je dugogodišnji član „Oženjenih gej muškaraca", grupe koja se okuplja u Mančesteru i ima pedesetak članova čiji se uzrast proteže od dvadesetih do pedesetih godina. Većina članova već se „deklarisala" pred suprugama.

„Oni koji su ostali u braku, imaju sličan sporazum kao i ja", kaže Mark. „Dokle god se ne razmeću time što čine, mogu da ostanu zadovoljni i da održe vezu sa suprugom, mada ostajući u celibatu."

Prema Marku, „Oženjeni gej muškarci" ne nude savetovanje; oni postoje da bi organizovali redovne grupne sastanke na kojima „ljudi dele svoja iskustva oko deklarisanja, kako su se pomirili sa svojom seksualnošću, možda oko raskida veza ili borbe oko toga da idu dalje". Ali ipak, to nije ozbiljna emotivna podrška; članovi takođe razmenjuju savete gde da odu u gluvarenje u svom kraju, što govori da zavetovanje na celibat za različite ljude znači različitu stvar.

Reklame

Sličan način podrške je dostupan širom Britanije; samo ukucajte „brak sa različitom seksualnom orijentacijom" u Gugl, i naći ćete grupu za podršku u skoro svakom većem britanskom gradu (iako ne dele baš sve savete o gluvarenju). Ono što je intrigantno je da je većina ovih grupa usmerena na muškarce, što govori da je homoseksualni partner u ovakvom braku bez izuzetka muškarac.

Jedno od najstarijih tela za podršku „Hrabrost" osnovao je 1988. godine Džeremi Marks, koji se u tom trenutku spremao da stupi u takav brak. Džeremi, posvećeni hrišćanin, kaže da je od puberteta znao da je gej, ali nije mogao da sledi svoja istinska osećanja jer su „ljudi mislili da to zaslužuje samo prezir. To je bilo veoma demorališuće. Društvo ti je govorilo da si čudovište."

Posle dugih godina samačkog života u celibatu, Džeremi je kasnih osamdesetih godina započeo platonsku vezu sa dugododišnjom prijateljicom sa kojom deli odanost hrišćanstvu. „Bila je potpuno svesna da sam gej, ali nije znala šta to zapravo znači, jer nisam imao homoseksualne veze. Možda smo se pomalo plašili usamljenosti i želeli smo da usrećimo svoje porodice", priseća se on.

„Zabavljali" su se 18 meseci pre nego što su se venčali. "Zaista smo počeli da se upoznajemo kao prijatelji, ali nikada nismo spavali zajedno. Čak i nakon venčanja, nikada nismo imali seksualni odnos", kaže on.

Iako je par odlučio da se rastane kada su ušli u pedesete, Džeremi se sada posvetio tome pomaganju drugim ljudima u pokušaju da im ovakav brak funkcioniše. Napustio je „Hrabrost" i sada vodi sopstvenu savetodavnu službu. Kaže da je u redovnom kontaktu sa 20 do 30 ovakvih parova, koji dolaze sa svih strana sveta.

Reklame

„Mnogi od njih imaju decu. To je užasna dilema za muškarce, a svakako, veoma je teško za žene", kaže Džeremi. „Neki muškarci su bliži sredini Kinsijeve skale (formule koja putem kontinuuma ocenjuje seksualnost), i nalaze neko zadovoljstvo u seksu. Ali, kod njih uvek postoji ta tenzija, to da bi želeli da budu i sa pripadnicima svog pola", kaže.

Ipak, i pored svih očiglednih seksualnih prepreka koje mogu da se dese u ovakvom braku, mnogi gej muškarci na kraju imaju decu, što stvari u budućnosti može da učini još komplikovanijima.

Jedan od njih je Stiv Vilijams koji vodi Gaydadsupport.net, organizaciju koja obezbeđuje onlajn razgovore i susrete homoseksualnih očeva. Stiv kaže da je već u petoj godini znao da je gej, i da su mu sva inicijalna seksualna iskustva bila sa muškarcima, ali je ipak na kraju završio sa četvoro dece.

U ranim dvadesetim godinama, Stiv je slučajno upoznao jednu ženu kada je zaspao u autobusu i shvatio da mu je prijatno u njenom društvu. U ta vremena, život u Bazildonu je bio mnogo jednostavniji ako ste heteroseksualac; Stiv se priseća da njegova prva heteroseksualna veza „nije bila ljubav na prvi pogled. Jednostavno je bilo pogodno biti u njoj."

Par se ubrzo verio, i dok su planirali venčanje, Stivova verenica mu je saopštila da je trudna. „Imao sam sreće da je tako brzo zatrudnela", priseća se Stiv, „tako da nije prečesto želela seks. Seks mi nije bio naporan, samo mi nije bio ni preterano prijatan. Ali kada smo imali seks, često je ostajala trudna".

Reklame

„Zapravo, nikada nisam nameravao da saopštim supruzi da sam gej, iskreno sam verovao da bih do kraja života mogao da živim u laži. Ali ubrzo pošto sam se oženio s njom, momak sa kojim sam ranije bio u vezi se ponovo pojavio, i ispalo je da ga moja žena poznaje. Tako da sam morao da joj kažem. Čak i tada, kao što je čest slučaj kod supruga, ona je pretpostavila da sam biseksualac, a ne gej, a ja nisam osećao potrebu da je ispravljam", kaže.

„Nastavili smo da sporadično imamo seks, i rezultat su bila deca. Ipak, kako je vreme prolazilo, prvo smo imali odvojene krevete, zatim odvojene sobe, i naš odnos je iz braka prerastao u prijateljstvo. Dopuštala mi je da izlazim s drugima, a i ona je izlazila sa drugima, uz izgovor da znamo da ćemo se ionako u nekom trenutku razvesti. Jednostavno smo želeli da sačekamo da se pojavi neko zbog koga se vredi razvesti.

„Na kraju sam upoznao jednog momka sa kojim sam se veoma zbližio. Jednog dana, moja žena je od mene tražila da izaberem između nje i njega. Izabrao sam njega", kaže.

Neki parovi uspeju da se održe, uprkos svim preprekama

Stiv, Mark i Džeremi su kroz ove brakove prolazili na veoma različite načine. Ipak, podrška koju pružaju drugima daje im široku sliku „mešovitih" brakova.

Dakle, postoji li tipična demografska grupa za ovakve brakove? Sva trojica tvrde da je to nemoguće odrediti.

Mark insistira da „ne postoji dominantna profesionalna grupa, iako je većina njih dobro obrazovana i profesionalno su ostvareni. Zaista izgleda da su u pitanju ljudi koji imaju karijeru, i morali su da se primire i čine ono što se očekuje od njih".

Reklame

Međutim, Stiv kaže, „Voleo bih da mogu da kažem da postoji jasan stereotip, ali ne postoji. Obraćali su mi se razni ljudi, doktori, piloti… ljudi svih vrsta. Ako ništa drugo, među njima nema ljudi koji se bave fizičkim poslovima. Nema mnogo fabričkih radnika; mogu samo da pretpostavim da je u pitanju sredina u kojoj rade".

Njih trojica se takođe slažu da će se većina ovakvih brakova na kraju okončati razvodom. Ali ovo ni na koji način nije univerzalno pravilo; neki parovi uspevaju da se održe, uprkos ophrvavajućim preprekama.

Kada smo ga pitali kako neki par može sa time da se nosi, Mark je rekao da „do neke mere oni žele da se drže toga, iz straha od nepoznatog, i iz straha od samoće. Takođe, cene ono što imaju, nekoga ko vam je veoma dobar prijatelj. U većini slučajeva, izgleda da je to obostrano. Žena ima priliku da se rastane, ali je ne iskoristi."

„Što se mog slučaja tiče, mi smo pre svega najbolji prijatelji, uvek smo bili, i osećali smo da delimo mnogo toga. Voleo bih da mogu da odgovorim na pitanje zašto je moja žena ostala sa mnom; pretpostavljam da je u pitanju strah od toga da bi svojima morala da objasni zašto me je napustila. Ne verujem da bi to prošlo baš dobro".

Na neki način, Stivovo, Markovo i Džeremijevo svedočenje daje negativnu sliku. Svet koji opisuju je protkan strahom, neprijatnostima, i željom da se zadovolje svi, osim sebe samog. Možda će se vremenom ljudi osvrtati na ovakve brakove sa sažaljenjem, baš kao što su deca prosvetljenog doba sa podsmehom gledala na dušebrižnike mračnog srednjeg veka.

Ipak, trebalo bi da cenimo žrtvu koju su ovi ljudi podneli, borbu koju su izdržali da bi njihovi brakovi funkcionisali. Strejt brak nikada nije bio njihov san, ali su ga sledili sve do kraja duge.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu