FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Kako biti u vezi sa žrtvom silovanja

Svake godine skoro 300 hiljada Amerikanaca budu žrtve silovanja. Pitali smo psihologa šta da radimo u slučaju da naš partner bude jedan od njih.

Slike: Aleksej Kuzma via Stocksy

Svake godine, skoro 300 hiljada Amerikanaca su su žrtve silovanja. Pitali smo jednog psihologa šta da radimo u slučaju da naš partner bude jedan od njih.

Svi mi imamo prtljag. Veoma česti i snažni postraumatski stres koji može da se javi posle seksualnog napada može samo dodatno da zamuti vodu zabavljanja. Za mene, pomoć je stigla u vidu medicinskog kanabisa i partnera koji je bio dovoljno dobar da me liže, dok sam ja gledala „Planetu Zemlju", pijuckala čaj od valerijane i slušala umirujući glas Dejvida Atenboroa. Nacionalna mreža za silovanje, zlostavljanje i incest (RAINN) procenjuje da u proseku 293.066 Amerikanaca (starijih od 12 godina) svake godine budu žrtve seksualnog nasilja, tako da bi to moglo da se dogodi i tebi, ili tvom partneru.

Reklame

„Šanse da ćeš se zabavljati sa žrtvom seksualnog napada su velike, jer ih ima toliko mnogo", kaže psihološkinja dr Barbara Grinberg. „Kada se zabavljate ili imate seks s nekim, u interakciji ste s tom osobom na isti način kao kada je bila napadnuta. Zbog toga je stvar komplikovana". Iako su sve veze, pojedinci i proces oporavka drugačiji, postoje određene opšte stvari koje svako može da uradi kada se zabavlja sa žrtvom seksualnog napada.

Kao prvo i pre svega, mora da joj veruje. „Kada vam ljudi pričaju svoje priče, verujte im, kaže doktorka Grinberg. „Verovatnoća da izmišljaju je veoma, veoma mala. Slušajte ih i verujte im, i ne ponašajte se kao da vi morate da sredite stvar, ili da možete da sredite stvar… pustite ih da govore". Drugim rečima, malo začepi gubicu i pusti je da ispriča svoju priču – u svoje vreme. „Ako voliš nekoga, pa čak i ako ga ne voliš i samo pokušavaš da imaš pozitivno seksualno iskustvo s nekim, moraš da ga pustiš da ti to ispriča onoliko detaljno koliko mu odgovara, i u ritmu koji mu odgovara", kaže Emili Lindin, iz pokreta „Anslat", autorka filma „Anslat: dokumentarni film", koja istražuje seksualno osramoćivanje, povodom čega je razgovarala i sa članovima porodice i prijateljima Retee Parsons. Parsonsova je sedamnaestogodišnja učenica koja se obesila posle seksualnog maltretiranja koje je trpela zbog objavljivanja fotografija njenog navodnog grupnog silovanja.

Reklame

Kada dođe do pogodnog trenutka da se upadne u reč, najbitnije je postavljati prava pitanja. „Prava pitanja nisu: 'Šta se dogodilo? Gde su te dodirivali? Gde su bili tvoji roditelji? Jesi li bila pijana?' Ne treba postavljati optužujuća ili osuđujuća pitanja. Ne pitaj za detalje, jer oni okidaju sećanja. Bitno je preskočiti okidače da žrtva ne bi ponovo preživljavala to iskustvo. Okidač je nešto što može da te podseti na napad i da izazove flešbek. To može biti bilo šta, od toga da u metrou ugledaš nekoga ko ima sličnu tetovažu kao silovatelj, do toga da čuješ neku reč ili frazu koju je izgovorio prilikom silovanja, ili ako te neko nenamerno dodirne na sličan način. Za sve je bezveze kada tokom seksa daješ sve od sebe da ne upadneš u kovitlac napada panike zbog toga što je tvoj dečko slučajno uradio nešto što je kod tebe okinulo flešbek na napad, a takođe je frustrirajuće i slušati kako kukaju kako se ribe obično žestoko napale kada im urade upravo ono što je kod tebe okinulo flešebek.

Slušajte ih i verujte im, i ne ponašajte se kao da vi morate da sredite stvar . Pusite ih da govore.

Kada se zabavljaš sa žrtvom seksualnog napada, ponekad moraš da budeš strpljiv i moraš da naučiš da stvari ne shvataš lično. „To je teško, ali zaista moraš da radiš na tome da stvari ne shvataš lično. Jer je za to zaslužna trauma, a ne ti", kaže doktorka Grinberg. „Moraš da budeš strpljiv. Naučićeš kako da budeš blag, da izbegavaš okidače i kako da vam iskustvo bude bezbedno i puno ljubavi. I praštaj… postajaće lakše, kako bude sticala poverenje u tebe".

Reklame

Kod nekih žena (i da – i muškarci mogu da budu žrtve silovanja) imaćeš posla sa istrajnim starim ožiljcima koji jednostavno ne žele da izblede. Za druge, kao što je Kara*, koja je silovana pre mesec dana, ona i njen dečko Džon* moraju da se nose sa okidačima iz svežih rana. „Ono što me najviše rastužuje je to što ona krivi sebe, i misli da je ona odgovorna, ili da nije preduzela sve što je mogla", kaže mi Džon. „Moram da je ohrabrujem da to nije istina". Kari i Džonu pomaže to što je on pun poštovanja kada razgovaraju o njenom silovanju, i on je podseća na pravilo broj jedan – nisi ti kriva. Tačka. „Stvarno mi je od velike pomoći, jer ja sedim ovde, iznerviram se i krivim sebe, a on uspeva da me urazumi", kaže Kara.

„Kada smo odveli Karu u Urgentni centar, bila je sva u masnicama, imala je otiske šaka po koži", kaže Džon. „Rekla je, 'Ne znam, možda nisam učinila dovoljno… modrice mi lako izlaze', a ja sam rekao, 'Stalno se rvemo u krevetu. Prislanjam ti dupe na lice da prdnem'. Onda sam joj rekao, 'Stvarno se opireš i ne daješ mi da prdnem, zar ne'? A ona je rekla, 'Dajem sve od sebe'. A ja sam rekao, 'Da, svaki put kada se rvemo stvarno daješ sve od sebe, ali nikada ne završiš u modricama. To znači da si i sada dala sve od sebe".

Koliko god da Džon deluje kao „momak iz snova", on razume da Kara mora da potraži profesionalnu pomoć da bi ovo prebrodila. „Pokušava da me nagovori da odem u savetovalište, što ću i da uradim", kaže Kara. Da bi je ohrabrio, Džon ju je podmitio mačetom. „Jeste, poklonio mi je mače, ali mi je rekao, 'Ne možeš da razgovaraš s njim, moraš da odeš na savetovanje'. Mačke je baš malecko, i mislim da će mi pomoći to što se staram o nekome. I to što mu posvećujem ljubav i energiju", kaže Kara.

„Moraš da odeš na terapiju i na savetovanje što je pre moguće. Jer što pre odeš na savetovanje, manje su šanse da imaš poremećaj postraumatskog stresa. Kod žrtava trauma kojima se pomoć pruži odmah, pozitivan ishod je verovatniji", objašnjava doktorka Grinberg. Oporavak od seksualnog napada je proces koji traje čitavog života. Čak i uz strpljenje, poštovanje i uloženo vreme, preživljeno silovanje je nešto sa čime moraš da se nosiš do kraja života. Ali ipak, ti si i dalje ti. I dalje želiš da piješ biljni čak dok te momak liže, i dalje ćeš mirisati prdež svog dečka. Život ide dalje.

„Daj joj za pravo da je to zaista bitan detalj njene prošlosti, daj joj do znanja da si spreman da je saslušaš kada želi da ti priča o tome, i poštuj je", kaže Lindin. „Mislim da je važno imati na umu da žrtve silovanja ne prestaju da bivaju odrasli ljudi zbog toga što su preživeli".

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu