FYI.

This story is over 5 years old.

Vice Blog

Kako je biti didžej u gej klubu

Pre nekoliko godina, javio mi se jedan poznanik koji me je pitao da li sam nekada puštao muziku, i da li bih se snašao u ulozi didžeja. Nikad pre toga nisam „nastupao" pred masom, ali reših da se oprobam i u tome, pa kud puklo da puklo.

Volim muziku otkad znam za sebe. Sećam se vrtića gde su morali da kriju kasete od mene, jer više nisu mogli da podnesu pesme Draganu Mirković. Da, da. Ona mi je bila idol u detinjstvu. Kako sam bio stariji, tako sam otkrivao nove muzičke pravce, istraživao žanrove. Smatram da u svakom postoji nešto dobro, i nešto vredno pažnje.

U osnovnoj školi sam pevao u horu, bio solista i svirao u orkestru. Onda je došao pubertet, mutirao sam i moj glas više nije bio tako prijatan za slušanje. Mislim da to nikada neću prežaliti, jer sam od malih nogu sanjao da postanem velika muzička zvezda. Ali u svakom zlu ima i nešto dobro. Otkrivajući sebe, shvatio sam da imam dar za pisanje i stvaranje muzike. Pisao sam patetične balade, neobične tekstove, miksao sve i svašta.

Reklame

Pre nekoliko godina, javio mi se jedan poznanik koji me je pitao da li sam nekada puštao muziku, i da li bih se snašao u ulozi didžeja. Nikad pre toga nisam „nastupao" pred masom, ali reših da se oprobam i u tome, pa kud puklo da puklo. Napomenuo mi je da se radi o jednom gej klubu, i da im hitno treba didžej, za to veče.

Stupio sam u kontakt sa gazdaricom, dogovorili smo se o svemu, i sećam se da sam bio blago nervozan. Upoznala me je sa repertoarom koji bih trebao da ispoštujem, jer se ipak radi o specifičnoj grupi ljudi. Moram priznati da sam u to vreme i sam potpao pod trend narodnjaka, pa sam jedva čekao da završim sa stranim blokom i krenem na domaćicu. Kasnije se to, hvala bogu, promenilo.

Foto via Flickr user

Prva tezga. Većeg dela noći se ni sam ne sećam, znam da su svi igrali kao da su u nekom transu. Sećam se da su se nizali „hitovi" Cece, Seke, Jece, Mece… Na kraju večeri gazdarica mi je rekla da nije bilo loše, da se spremim za sledeću nedelju jer ću, najverovatnije, kod nje raditi svake subote. Te, sledeće subote, napravio sam ludnicu. Pripermio sam takav repertoar da bi mi i Geta pozavideo (LOL). Dobio sam angažman za stalno.

Svaka sledeća subota bila je priča za sebe. Priča i doživljaja ima milion. Da napomenem, koncept je bio jasan: do dva idu strani hitovi, posle toga (sve do zore) piči po narodnjacima. Ako bih morao da podelim posetioce kluba, to bi bile sledeće grupe: Gaga, Bijonse, Rijana, Madona, Ceca, Jeca i Seka. Ukratko, mada i ovo može da se raščlani na more podgrupa. Pa ti se desi da ti traže da puštaš 10 Gaginih pesama jednu za drugom, da tučeš po Ceci, da ti naređuju (da, da) da menjaš neku pesmu jer se to njima ne dopada. Sećam se i nekog lika koji se uz svaku pesmu Seke Aleksić peo na šank, zadizao majicu i pokazivao svoje salo obraslo gustim dlakama. I jednog koji je na svaku Karleušinu pesmu uzimao štikle od drugarice i izvodio sopstvene koreografije.

Reklame

Ubedljivo omiljeni su mi oni koji se uvek trudili da budu na nekom nivou, koji su sebe pokušavali da predstave kao neku elitu, na sve gledali sa neke visine, a naruče jedno pivo i cevče ga celu noć. Ima takvih i dalje, ali niko ne obraća pažnju na njih. Bilo je tu i onih koji su stvarno ekstra likovi, sa kojima sam postao i prijatelj. Bilo je onih koji dođu normalno obučeni kao da su izašli do bilo kog kafića na piće, i onih koji su dolazili u prekratkim šortsevima, sa golim pupkom i pirsingom u istom. Tada sam prvi put video trans osobu uživo.

Ljudima nikako nisam uspevao da objasnim (ne uspevam ni sada) da oni nisu jedini u tom klubu, i da ne puštam muziku samo za njih. Nisam uspeo (ne uspevam ni sada) da im objasnim da neka pesma ne može da ide u određeno vreme, niti da jedna pesma može da ide samo jednom, a ne petnaest puta. Bilo je i pretnji, dve lezbejke su htele da me biju (i čekale su me) jer nisam hteo da im pustim Elitne odrede.

Takođe, sećam se jednog lika koji je došao i seo da čita knjigu. Zamolio me da stišam muziku jer on ne može na miru da čita. Podsetio sam ga da se nalazi u klubu, a ne u knjižari, na šta mi je on odgovorio da njega to ne zanima, i da on hoće da čita. Morao sam da pozovem obezbeđenje, jer je postao agresivan i pretio da će mi polomiti laptop i miksetu. OK. Izdvojio bih i jednog lika koji je za Uskrs nosio nešto u ruci i kadio po klubu, osveštavao ga.

Reklame

Foto via Flickr user

Od gazdarice sam dobio svu slobodu da sam „kreiram" repertoar i budući koncept, uvek sam imao neke ideje koje je ona sa oduševljenjem prihvatala. Sa njom nisam imao nijednu svađu za sve vreme koliko radimo zajedno. Sećam se da sam stalno vodio rat sa ljudima koji su zahtevali da im se puštaju neke nepostojeće pesme. Teško je shvatiti da neke pesme jednostavno nisu za klub.

Onda, ima onih koji pripadaju taboru Ceca i koji se snebivaju kad krene neka Karleušina pesma, pa plaču i kukaju kao da sam im pola familije pobio. I obrnuto. Veliki je psihički pritisak ovo, majke mi. Onda sam počeo da pijem svake subote, jer trezan više nisam mogao da radim. Popijem flašu belog vina i super mi je. Bude mi lako da skinem s one stvari navalentne, dosadne, nekulturne i primitivne ljude koji samo nešto zahtevaju. I ne prihvataju nikakvo objašnjenje, jednostavno, oni zahtevaju.

U jednom momentu sam ogromnim slovima napisao da muzičke želje nisu nikakv problem, ako za njih izdvoje određenu sumu novca. Jer, ako ćeš već da me jebeš u zdrav mozak, ako nećeš da me saslušaš kad ti ljudski objašnjavam da nešto ne može da ide u tom trenutku, onda lepo budi faca, izvadi jednu crvenu, i može da ide sve što poželiš. I u kafani kad tražiš neku pesmu staviš pevačici neku kintu u ruke, brus, gaće. Je l' tako?

Foto via Flickr user

Bližio se Exit. Dogovor je bio da radimo za vreme Exita, kao klub za posetioce festivala. Ne mogu da vam opišem sopstvenu sreću. Pet dana bez narodnjaka, pet dana bez ubeđivanja, objašnjavanja… Bilo je to najboljih pet dana u tom klubu. Nasmejani stranci koji se ne bune šta god da im pustiš. Ljudi koji su prilazili da se slikaju, da se rukuju. Ogromna količina pozitivne energije, dobrog provoda, osmeha… Ali, ne lezi vraže. U jednom momentu mi prilazi devojka koja me pita kad kreće domaća muzika i traži nešto od Cece. Izneverovah u momentu i objasnih joj da je Exit, da bi me ona pogledala blago telećim pogledom i pitala „Pa šta?". Popih još jednu votku, onako na eks.

Jednom sam odveo kumu sa u klub. Njoj je sve to bilo strano, i htela je da vidi kako izgleda. Prvih sat vremena se nije odvajala od mene, bukvalno. Prilazile su neke ribe da je muvaju, i ja sam umesto nje morao da im govorim da je ona strejt. Posle sat vremena, kad je malo popila, video sam je na stolu kako igra. I drugarica mi je tražila da je vodim. Ona je bila opuštenija, pa joj je sve bilo super. Posle je išla sa mnom svaki vikend. Obe su mi rekle da se nikad bolje nisu provele, da konačno mogu da igraju normalno i da se ponašaju normalno, jer nema tipova da ih smaraju.

Subota za subotom, mesec za mesecom, godina za godinom.. I posle četiri godine, ja i dalje radim na istom mestu. I dalje, povremeno, mučim muku sa gostima, ali uglavnom smo se sporazumeli. Moj muzički ukus se dosta razlikuje sada nego pre četiri godine, ipak, stariji sam, prepoznajem kvalitet. Trudim se da im uvek pustim nešto novo, dobro, vredno pažnje. Navikao sam se na masu, na ljude. Navikao sam se i na bezobrazluk, pohvale. Na sve. Kinta nije najsjajnija, ali, gledajmo to ovako: radim ono što zaista volim, pijem, provedem se i neko mi za to plati. U svakom slučaju, ta kinta mi dobro dođe do plate, čisto da platim mob ili častim sebe nekim komadom garderobe.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu