FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

Kako pojava Donalda Trampa objašnjava Ameriku

Zapamtite ovaj trenutak; pohranite ga negde. Lako je moguće da nikad više nećemo imati priliku da u Belu kuću pošaljemo čudnijeg, luđeg i manje prihvatljivog kandidata .
Donald Tramp. Foto via Getty Images

Kako stvari sada stoje, početkom avgusta leta gospodnjeg 2015, Donald Trump je prvi izbor Republikanske stranke za nominaciju za predsedničkog kandidata. Zapamtite ovaj trenutak; pohranite ga negde. Lako je moguće da nikad više nećemo imati priliku da u Belu kuću pošaljemo čudnijeg, luđeg i manje prihvatljivog kandidata . Svadljivi rasista, ksenofob i bizarni magnat nekretnina, okružen umobolnim advokatima i mešetarima ulizicama, Tramp ne bi mogao da izgleda manje kao političar ni da je pas.

Reklame

Trenutno je Trump uglavnom poznat samo po tome što je poznat — jedna je od onih ličnosti koje su mogle da niknu samo u Americi, čija se reputacija zasniva na reputaciji, kao mašina koja radi sama od sebe. Ali nije uvek bilo tako. Nekada Donald Tramp nije bio slavan. U zavisnosti od toga šta smatrate valjanim osobinama ličnosti, njegov put ka postajanju jednim od najpoznatijih — i verovatno najviše izloženih ljubomori i mržnji — ljudi na Severnoj polulopti ili je istinita priča o ostvarivanju američkog sna ili osuda korporativnog kapitalizma i pohlepe javnih ličnosti.

Pročitajte i: Vodič za američku politiku: ko su braća Kok, omiljeni američki prljavi milijarderi

U svakom slučaju, Trampova slava — i samim tim, njegova kandidatura 2016. godine —pokazuje kako, u nekom momentu, moć u Americi postaje zamenljiva. Ako ste u Americi dovoljno bogati i slavni, nije nužno važno kako ste postali tako bogati i slavni — možete da iskoristite to imućstvo i status u skoro svakom vidu američkog života, pa čak i u predsedničkoj kampanji.

I sada, dok Tramp pokušava da predsedničku poziciju pretvori u još jednu tržište na koje će upasti siledžijskim ponašanjem, prirodno je zapitati se kako je američka politika stigla u ovu tačku. Ali prvo moramo da razumemo kako je Donald Tramp postao Donald Tramp — i kako smo mu mi, kao zemlja, u tome pomogli.

Kravate za svaki dan. Foto: Jeff Kravitz/FilmMagic via Getty

Prvo što morate da znate u vezi sa Donaldom Trampom jeste da on nije prvi Tramp. Njegov otac Fred Tramp bio je mogul nekretnina za sebe; otac njegovog oca, Fridrih Tramp, bio je imigrant iz Nemačke koji se, jeste, pogodili ste, bavio nekretninama. Ali za razliku od svojih predaka, za razliku od Freda koji se zadovoljio radeći u prigradskim naseljima Njujorka izgradivši impresivna imanja u Bruklinu i Kvinsu, Donald se od ranih dana navrzao na Menhetn i zastupljenost u tabloidima koju mu on pruža.

Reklame

U svojoj prvoj knjizi, Tramp: Veština poslovanja , koju je 1987. godine napisao zajedno sa novinarem za ekonomiju Tonijem Švarcom , Tramp o svojoj opsednutosti bleštavim njujorškim metropolisom kaže: "Bacio sam oko na Menhetn još kad sam 1968. godine diplomirao na Vartonu", napisao je. "Jedna od prvih stvari koje sam uradio bila je da su učlanim u Le Club, koji je u to vreme bio najtraženiji klub u gradu i verovatno najekskluzivniji."

Donald Tramp na otvaranju svog kazina Tadž Mahal u Atlantik Sitiju, april 1990. godine. Foto: Gamblin Yann/Paris Match via Getty

Ova opsednutost slavom i bogatstvom — i gradom koji obećava oba — postao je centralni sastojak Trampove kosmologije. "Moj otac bio je bruklinski graditelj, radio je u Bruklinu i Kvinsu. A ja sam mu rekao: 'Tata, ja stvarno želim da idem na Menhetn,'", ispričao je prošlog utorka Tramp domaćinu emisije Jutarnji Džo Džou Skarborou. "A on mi je na to rekao: 'Sine, to nije naša teritorija. Treba da ostanemo ovde. Ti ne znaš ništa o tome.' 'Ali ja želim da gradim velike zgrade, tata…' I otišao sam na Menhetn i na Menhetnu ostvario fenomenalan uspeh. A sad gradimo širom sveta."

Naravno, jedini Trampov interes da sebe predstavi kao autsajdera jeste kako bi njegov uspeh izgledao još impresivnije. On je zapravo bio insajder još od sedamdesetih, kad je kupio hotel Komodor i pretvorio ga u Grand Hajat, svoju prvu "veliku zgradu" u velikom gradu. Oronuli hotel u 42. ulici, Komodor je bio star, zapušten i ružan za oko — simbol finansijskih i društvenih previranja koje su izjedale Njujork u vreme Trampove kupovine.

Reklame

Ali je Tramp, budući da je Tramp, zapazio dobru priliku kako govno pretvoriti u zlato — i dobiti kartu prvog razreda iz Bruklina pravo u moćni svet nekretnina na Menhetnu.

Tramp i Majkl Džekson vežbaju upiranje prstom. Foto: Donna Connor/FilmMagic via Getty

"Kada su Tramp i zvaničnici Hajata došli do preliminarnog sporazuma", napisala je novinarka Gvenda Bler 2001. godine u svojoj knjizi, Trumpovi, " Njujork Tajms je to najavao u članku preko čitave strane — što je bilo neobično budući da Donald Tramp do tada nikad ništa nije izgradio, nije obezbedio smanjenje poreza neophodno za finansiranje niti same finansije, a nije imao čak ni konačan izgled hotela. Uprkos svemu, Tramp je prijateljima rekao da je razočaran što se članak nije našao na prvoj strani."

Tramp se nije dobro uklapao u ekipu s Menhetna. U industriji ispunjenoj konzervativnim graditeljima u plavim odelima i belim košuljama, budući mogul nekretnina bio je poznat po razmetanju i ekscesima, oblačenju kao da je francuski vozač Formule 1 i muvanju po Njujorku na veoma upadljive načine. I koliko god vam teško bilo da u to poverujete danas, Tramp je tih dana zapravo bio zgodan dasa, visok i bujne plave kose, i navodno je privlačio žene kao magnet.

"Ljudi su ga primetili na ostrvu Menhetn sredinom sedamdesetih, tog drskog Adonisa iz prigradskih naselja koji je rešio da ostavi svoj otisak na zlatnoj steni," napisala je Merilin Bender 1983. godine u Njujork Tajmsu . Ona je dodala:

Stariji titani ovog posla su mu se podsmevali, verujući da je razmetljivost suma sumarum visokog plavookog plavušana koji je nosio kestenjasta odela i espadrile u tonu, izlazio 'Kod Ilejn' ili 'Kod Redžine' u društvu modela i nije se libio da povede svog naoružanog telohranitelja-šofera na sastanak sa investicionim bankarima. "Sa 37 godina, niko nije uradio više od mene u poslednjih sedam godina", izjavio je tad gospodin Tramp.

Reklame

U određenim krugovima počeo je i da stiče reputaciju prvoklasnog smrada. Bler prepričava anegdotu kako je Tramp, videvši na jednoj žurci osnivača Hajata Džeja Prickera sa prelepom ženom, odlučio da mu preotme dotičnu i ugovorio sastanak s njom — ali kad je saznao da je ona samo Prickerova prijateljica, izgubio je interesovanje.

Naravno, Grand Hajat Trampu nije bio dovoljan — Donald, kao što do sada već sigurno znate, nikad nije zadovoljan, a osim toga, hotel nije čak ni nazvan po njemu. Prema članku objavljenom u Tajmsu 2000. godine:

Tramp je negodovao što ime "Hajat" stoji na onom što je zvao "moja zgrada", zadovoljivši se umesto toga restoranom po imenu "Trumpets". Ali taj propust ispravio je zgradom Tramp Tauers, gizdavim čudom boje breskve na Petoj aveniji, gde je, kako su se šalile njegove arhitekte, Trampovo ime bilo dovoljno veliko da ga vide putnici iz aviona koji sleću u Njujork.

Letimičan pogled na rano predstavljanje Trampa u medijima umnogome može da objasni zašto se galamdžija sa suludom frizurom i licem nalik osunčanoj juti danas ponaša kao da je najpoželjnije ljudsko biće na planeti. Dve decenije su Trampu, dok je bio u usponu kao graditelj, svi u Americi govorili da je najpoželjnije ljudsko biće na planeti. Našao se na naslovnicama časopisa Biznis vik , Njuzvik i Pipl; njegova prva knjiga Veština poslovanja bila je veliki hit. Lako je navući se na tu vrstu povlađivanja egu.

Reklame

Ali dok je Tramp bio cenjen u poslovnom svetu, nije bio baš sveprisutna slavna ličnost kakvom ga znamo danas. Prava izvikanost započela je sa njegovim brakom s Ivanom Zelnickovom Vinklmajer, češkim modelom sa kojim je Donald primećen jedne večeri u gradu i potom joj se agresivno udvarao, iako je u to vreme još živela sa svojim dečkom, češkim skijašem. Na ludi kamen stali su 9. aprila 1977. godine, kada se Ivana brzo posvetila zadatku menjanja Donaldove garderobe. Ona nije bila samo supruga — bila je i korisno sredstvo u poslovanju, totem koji može da iskoristi za publicitet i ostvarenje svih tabloidskih snova.

Tramp i Ivana. Foto: Time Life Pictures via Getty

U međuvremenu, Tramp je gradio svoj najveći dragulj, Trump Tauer, 58-spratni neboder na čijem vrhu se nalazi luksuzni šoping centar zbog kog će njegovo ime u Njujorku postati sinonim za bogatstvo i ispade. Tramp će uskoro otkriti da je, čim opremite svoju jahtu diskotekom u kojoj se ogromne slike vašeg lica emituju na plafonu, mnogo teže pretvarati se da ste autsajder. Amerikanci vole ljude koji su naglo uspeli u životu, posebno ako ih taj neko savetuje kako i sami da se obogate, ali je Tramp vremenom otkrivao da vladajuću klasu baš i ne vole.

Vilidž Vojs je 1979. godine žestoko napao Trampa u portretu koji je tvrdio da su za Trampov uspeh uglavnom zaslužne porodične veze i političke usluge; da je pokušao da podmiti Vojsovog reportera Vejna Bareta; i da je, u suštini, Donald Trump jedan lažov, prevarant i smrad. Bio je to veliki zaokret u načinu na koji je javnost doživljavala Trampa, a prethodila je i njegovoj prvoj zamalo propasti.

Reklame

Donald i Marla. Foto: Ron Galella/WireImage

Što nas dovodi do Marle Mejpls. Za one među vama koji još nisu bili rođeni devedesetih, Mejlps je bila 22-godišnja bivša misica iz Džordžije koju je Tramp upoznao na promociji organizovanoj povodom izlaska njegove knjige Veština poslovanja — događaju prepunom zvezda na kakvim su osamdesetih obično viđane javne ličnosti kao što su Džoan Rivers, Majkl Daglas i Norman Mejler. Počeo je da obasipa Mejpls pažnjom, sklanjajući je na razna svoja skrovita imanja i uopšteno pokušavajući da je sakrije od očiju javnosti. Ivana je, u međuvremenu, izbačena iz Trampove organizacije, zamenjena savremenijim modelom kao poslovno oruđe kakvim ju je Donald doživljavao.

"Nakon što se njen suprug požalio da izgleda staro i oronulo, ona se podvrgla opsežnim plastičnim operacijama i nakon toga izgledala najmanje deceniju mlađe, ali on je delovao neimpresionirano", napisala je Bler. "Odbijao je seks s njom više od dve godine i žalio se da je ravna kao daska; nakon što je doterala svoje telo, on se štrecnuo pred prizorom njenih implantiranih grudi."

Situacija je kulminirala kada su se, na skijaškim padinama Aspena, Ivana i Marla bukvalno potukle. Prema izveštaju Njujork tajmsa , Marla je navodno napala Ivanu: "Jesi li ti uopšte zaljubljena u svog muža? Jer ja jesam." I tako je rođena tabloidna istorija. Časopis Pipl je objavio vest o razvodu Trampovih pod naslovom : "Najveći! Najraskošniji! Najjavniji!" Liz Smit, slavna novinarka zadužena za tračeve u Njujork dejli njuzu nemilosrdno je izveštavala o svemu, baš kao i strana broj šest Njujork posta. Čak je i Čikago tribjun predložio da ljudi prate sagu kao zamenu za veoma gledanu seriju Dinastija. Tramp, koji je nekada davno poželeo da je vest o izgradnji njegovog Grand Hajata dospela na prvu stranu, doživeo je da se njegova fluorescentno lice ne skida sa naslovnica.

Reklame

Tramp nije ostavio dobar utisak. "Koliko god neverovatno to delovalo, Ivana se smatrala junakinjom tabloida, a njena popularnost bila je obrnuto proporcionalna novootkrivenom gađenju grada prema njenom mužu", napisala je 1990. godine Mari Brener iz Veniti fera . Pozivajući se na vest iz Dejli njuza , Brener je navela da je Tramp pokušao na sve da gleda filozofski. "'Kada muškarac ostavi ženu, naročito kad se doživi da ju je ostavio zbog pičetine — pa još zgodne! — 50 odsto populacije staće na stranu ostavljene žene.'"

Trampovi problemi nisu se sveli samo na ljubavni život ili čak imidž u javnosti. Početkom devedesetih, njegovi poslovna ulaganja u kazina, uključujući Tadž Mahal u Altlantik Sitiju, počela su da propadaju. Spaj magazin je 1991. godine napisao da je Tramp lagao o cenama i prihodima skoro sve svoje imovine a da su novine, iz nejasnog razloga, propuštale da ga prozivaju za te laži.

Tramp se ponaša trampovski na US Openu 1992. godine. Foto: Ron Galella/WireImage via Getty

To je takođe označilo početak jedne od najomiljenijih igara u poslovnom svetu: pokušaj da se ustanovi koliko je zapravo "težak" Donald Tramp. U ono vreme, dok je Tramp tvrdio da vredi oko 1,5 milijardi dolara, Spaj je napisao da su bankari tu sumu procenili "negde između 282 miliona i 295 miliona u minusu."

Forbs je 1990. godine pokušao da satera mogula uza zid, sa naslovnim člankom pod imenom "Koliko stvarno vredi Donald Tramp?", u kom se tvrdilo da je Tramp spao na svojih poslednjih 500 miliona. ( Forbs se i posle držao te priče , tvrdeći da je Trampova nedavna procena od 9 milijardi , kojom se velikodušno razmetao u vreme objavljivanja kandidature za predsedničke izbore, otprilike dvostruko viša od njegove stvarne neto vrednosti.)

Reklame

Tramp brije vlasnika WWE-a Vinsa Mekmahona nakon što je 2007. godine dobio njihovu Borbu milijardera. Foto: George Napolitano/FilmMagic via Getty

Tramp je proglasio stečaj 1991. godine, a njegovo ime je skinuto sa Forbsove liste 400 milijardera između 1990 i 1995. godine. Njegova veza sa Mejpls, sa kojom se oženio 1993. godine, raspala se ubrzo posle toga. Ali taj razvod digao je mnogo manje prašine od razvoda sa Ivanom. Između ostalog i zato što je u to vreme Tramp već započeo još jednu svoju javnu transformaciju: iz Donalda Trampa Čoveka u Donalda Trampa Robnu marku.

Krajem devedesetih, Tramp se vratio na Forbsovu listu milijardera, dok mu se neto vrednost polako popela sa 1,5 na 2 milijarde dolara, nakon što je rasprodao imanja, svoje kompanije pretvorio u javne i poslovanje proširio na golf terene i druge luksuzne rabote. Kada je Njujork tajms 2005. godine ostao pri tvrdnji da Tramp i dalje precenjuje svoju neto vrednost, povratnički Tramp je odgovorio uobičajeno živopisno: "Možete da idete i pričate s ljudima koji kod kuće imaju žene od dvesta kila i koji su ljubomorni na mene, ali ljudi koji me stvarno poznaju znaju da sam sjajan graditelj."

U stvarnosti, Tramp se sve manje bavio gradnjom a sve više Poslom Donalda Trampa. Kao što je bivši novinar Vilidž vojsa Vejn Baret 2011. godine napisao u Dejli bistu, Tramp je veliki deo svog novca zarađivao licencirajući svoje ime, stavljajući ga ne samo na hotele i kazina, već i na izbore za mis, dušeke, parfeme i praktično svaki potrošački proizvod na koji može da stane boldovano slovo T. Drugim rečima Tramp je počeo — i još uvek to radi — da zarađuje za život tako što je bio samo Donald Tramp.

Reklame

Sve je to kulminiralo prvom sezonom serije Šegrt (The Apprentice). U produkciji Marka Barneta , čoveka koji stoji iza Survajvora i milijardu drugih hitova rijaliti televizije, ovaj rijaliti kviz uzeo je ionako iskarikiranog Trampa, sa svim njegovim razmetanjem i agresijom, i pretvorio ga u fetišističku hiperbolu američkog biznismena, koji procenjuje buduće mogule i otpušta ih na kraju svake epizode. Prva sezona bila je ogroman hit, sa 20 miliona gledalaca u proseku nedeljno, postavši najpopularnija nova serije te godine.

Uspeh Šegrta značila je da je Tramp konačno postao imun na onu vrstu kritike i halabuke koja mu je nanosila štetu ranih devedesetih. Njegov status javne ličnosti bio je toliko kompletan i nedodirljiv da je samo njegovo ime donosilo novac. I zato što je manje gradio i poslovao, manje je rizikovao da doživi onu vrstu debakla od koje je potonuo ranih devedesetih.

Za sve je kriv ovaj čovek (koji liči na Krišnu u nekoj vrsti kostima iz Igre prestola). Foto: Jemal Countess/WireImage via Getty

I dalje je morao da se nosi sa stečajem i restrukturiranjem — njegove kompanije su bankrotirale 2004. i 2009. godine — ali pošto se nije skidao s TV-a i nije prestajao da se hvališe po Tviteru umesto što se bavio ozbiljnim biznisom, te vrste neuspeha su mu manje škodile. U trenutku kada je raspisao nagradu za krštenicu predsednika Obame, Tramp je već bio više nekakav simbol nego stvarna osoba — gotovo kao neki umetnički performans čiji je cilj da pokaže svu apsurdnost američkog kapitalizma. Samo pravi.


Pogledajte i: Obama za VICE News o klimatskim promenama, legalizaciji marihuane i Islamskoj državi:


Uz nešto od ovoga lakše je objasniti burne reakcije ljudi na Trampovu predsedničku kampanju — uključujući zašto se podrška republikanskih glasača procenjuje na skoro 20 odsto , i zašto se demokrate, liberali i mnogi republikanci ponašaju kao da će on srušiti Republiku.

Zato što je Tramp, na mnogo načina, referendum nas samih. On ne predstavlja toliko politički sistem ili uverenja koliko jednu od verziju onoga šta znači biti uspešan u Americi. Tramp je veoma uspešan u Americi. E sad, kako se vi povodom toga osećate?

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu