FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Kako su jadne mlade seljačine zavladale modernom Britanijom

Izađite ovog vikenda u bilo koji grad u Engleskoj i teško ćete se otrgnuti utisku da mladi Britanci proživljavaju krizu.

Izađite ovog vikenda u bilo koji grad u ovoj zemlji i teško ćete se otrgnuti utisku da mladi Britanci proživljavaju krizu. Krizu vremena i uloge, bilo da su u pitanju zrelost ili muškost. Krizu koja je, u potrazi za smislom, mnoge od njih naterala da postanu potpuno kontradiktorni oblici života. Ona vrsta ljudi koja će ići na spavanje noseći masku za lice, ali će zato iz opklade rado stući kriglu punu mokraće. Ljudi koji treniraju čitave godine za sezonu provoda na Ibici, samo da bi posisali legalne droge koje su kupili od nepoznatih osoba na internetu. Glave su im premale za tela, ramena su im šira od televizora u pabovima i nose loše imitacije tetovaža Robija Vilijamsa. Izgledaju odvratno i bizarno; oni su moderne britanske seljačine – napumpani, odvaljeni, zastrašujuće seksualizovani žigoloi iz tržnog centra. Ne znaju za suptilnost i baš ih briga.

Reklame

Naravno, svi to već znamo. Svi smo gledali serije kao što su TOWIE, Geordie Shore, JLS i sva ona druga primarna svedočanstva vremena u kom živimo. Svi znamo da mnogi mladi Britanci danas izgledaju kao Barbikin Ken umočen u čaj i prekriven mastiljavim žvrljotinama. Ono što ne znamo jeste kako i zašto je do toga došlo. Lako je otpisati ih kao tek ekstremnu verziju kulture nekadašnjih strašnih dasa – kao da poredite grupu Rancid sa Green Day. Ali postoje neke ključne razlike između ova dva kulturološka tipa.

Iznad svega, seljačine nemaju ortake, oni imaju pomagače. I dok bi posle nekoliko piva ortaci morali da čikaju dase da priđu devojci, moderna britanska seljačina zna svaku žvaku napamet kojom će pokušati da ulovi plen još pre nego što izađe iz kuće na novo veče ispijanja koktela-ubica i kreatina. Njegov stav prema večernjem izlasku je mnogo ciničniji. On to radi zbog prestiža, poze i pice, a pohodiće osvetljene plesne podijume najgorih britanskih noćnih klubova sve dok to i ne dokaže.

Tu sam prvi put i počeo da ih primećujem, tokom mnogobrojnih susreta sa dnom lestvice britanskog noćnog života dok sam pisao za feljton Veliki večernji izlazak. Na svakom događaju na koji sam ikad otišao (sa izuzetkom kluba samo za gotičare u severnom Londonu) pojavila su se najmanje trojica ili četvorica ovih napumpanih drkadžija, patrolirajući svojim rejonom u majicama koje kao da je po sredini pocepao veliki besan pas. Emo večeri , indi večeri , studentske večeri , dabstep večeri , izlasci u Milton Kinzu i Magalufu – svuda je bilo modernih britanskih seljačina.

Reklame

Prilično je jebeno teško žaliti ih, ali ove seljačine ne žive u vakuumu. Jeste, govnara je oduvek bilo, ali ne i ovakve konkretne sorte govnara – a da li bi se pojavili da poslednjih godina društvena pokretljivost nije primila tako težak udarac? Da li bi ih bilo da se ovi mladići konstantno ne osećaju sputano? Oni su žalosna, izgubljena deca metroseksualaca i rudara. Oni su analogni muškarci u digitalnom dobu, uvezeni preko Amerike. Pesma Brusa Springstina u remiksu Kalvina Harisa koji prosto ne funkcioniše.

Foto Jake Lewis

Ali oni se neće predati bez borbe ili otići tiho u noć – oni će se nabildovati i obući seksi. Čini mi se da su, u samodestruktivnom pokušaju da iskažu muškost, naši današnji mladići odlučili da prodaju sebe kao erekciju u potkošulji. Hodajući napirlatani spomenici britanskoj muškosti u krizi, oni su nadljudi nastali u sportskoj laboratoriji sa prekršajnom prijavom za razgolićavanje na javnom mestu.

Nekada davno oni su bili prvi kojima se društvo u vreme krize obraćalo za pomoć. Oni su započinjali besmislene ratove u stranim zemljama, branili čast tuđih supruga i pomagali staricama da pređu ulicu. Razboljevali su se od muškog gripa a ne od herpesa i obrađivali zemlju. Oni su bili najjači i svi su ih se najviše bojali, pravi pravcati svetionici muškosti severne Evrope. Potomci lorda Bajrona, Lorensa od Arabije i Džefa Hersta. Velika grupa strašnih dasa.

Danas, međutim, ti stari ideali muške privlačnosti – "šarmer", "pomalo grubijan", "sumorni mislilac" – gotovo su izumrli, zbog čega kad preko bare izvezemo Britance poput Benedikta Kamberbeča i Meta Smita to deluje kao samrtni ropac industrije britanskog nasleđa. Verovatno zato dobijaju uloge samo u filmovima čija se radnja dešava u prošlosti. Niko više ne želi da bude Šon Koneri. Sa ispoliranim, depiliranim telima i glupavim zurkama, moderna britanska seljačina izgleda više kao model iz reklame za čet u gej časopisima nego potencijalni novi Bond.

Reklame

Lako je smejati se srcolomcima prošlih vremena. Tomu Džonsu i njegovim grudnim medaljonima, Rodu Stjuartu i njegovim kaputićima na leopardove šare, Dejvidu Eseksu i njegovom mini-valu, Džordžu Bestu i njegovim kvarnim zubima. Ali imali ste osećaj da su ispod svega toga oni bili beskompromisni momci čiji plišani sakoi i urnebesne frizure kriju neku vrstu sirove, prirodne, radničke seksualnosti. Uporedite ih sa The Wanted, Olijem Rajlijem ili Džoijem Eseksom i izgledaće vam kao Mormoni u surovoj zimi.

Za većinu muškaraca biti seksi bilo je nešto što se dešavalo maltene slučajno. Danas se tipični moderni britanski muškarac oblači kao da namerava da pojebe ceo svet. Više mu pristaje duplerica časopisa za meku pornografiju. Miriše na krpu koju koriste duvači razređivača, a građen je kao ikein toalet na sastavljanje sa luksuznom rolnom ve-ce papira. Traži da ga ošišaju na keca sa strane, a da se ne dira odozgo, pa mu se kosa vinula u namrštena nebesa poput Vavilonskog tornja. Sva njegova odeća pravljena je tako da bespotrebno otkriva ogromne površine gole kože, izbrijane i nauljene tako da u odrazu između dva grudna mišića ugledate sopstveno mrsko, ljubomorno, debeljuškasto lice. On je, ukratko, potpuna drolja.

Ali ova nova epidemija sujete nije samo površinska. Ona zadire dublje od toga – stigla je sve do mišićnog tkiva.

Foto Kieran Cudlip

Kad ste prvi put zapazili napumpanost Britanije? Meni se to desilo kada sam išao da se vidim sa starim školskim drugarima, pošto ih nisam video oko godinu otkako su nam se putevi razišli posle srednje. Ti momci, koji školskih dana nisu bili mnogo krupniji od mene, svi su postali ogromni, gotovo preko noći. Na poslu sam shvatio da sve više vremena provodim sa ljudima koji imaju tela koja ranije nisam viđao. Pregledajte spisak svojih prijatelja na Fejsbuku i kladim se da ćete pronaći pregršt momaka koji su naizgled nabrekli u poslednjih nekoliko godina – momke koje ranije niste doživljavali kao sportske ili žestoke tipove.

Reklame

Katalizator svega je, naravno, kreatin, ili bilo koji drugi protein u prahu koji će, zamišljam, jednog dana u budućnosti postati talidomid ili azbest moje generacije. Ne postoji statistika koja pokazuje koliko nas koristi proteine u prahu da bi nešto smuvao, ali to je jedan od ključnih proizvoda u raspomamljenoj industriji proizvodnje sportske ishrane – čija se vrednost, samo u Velikoj Britaniji, procenjuje na preko 300 miliona funti .

Naizgled bezbedan preparat, rezultati su mu neobični: momci koji su veliki, ali ne i tvrdi. Ne možete da se otmete utisku da se ispod tih hranom uvećanih 'cepsa krije vrlo malo težine, hrabrosti ili čak nasilja. Istinski žestoki momci imaju žile na svojim kostima, ožiljke na licima i mržnju u srcima; moderna britanska seljačina ima samo mišiće nalik životinjama od balona i depilirana prsa. Oni su razmaženi, krotki gorostasi koji izgledaju dobro na plaži ali ne umeju da se biju – jedinstven moderni fenomen.

_________________________________________________________________________

Šokantni svet britanskih delikvenata

_________________________________________________________________________

Verovali ili ne, međutim, u Džoiju Eseksu možda negde pliva besni DNK Nila Radoka. Najskoriji predak seljačke mačo sujete pojavio se u obliku metroseksualnosti, koju su sredinom devedesetih načinili popularnom muški časopisi kao što su GQ i liverpulski fudbalski supertim Spice Boys . Razlikovala se od drugih kultura lepote po tome što se nije izričito vezivala ni za jednu drugu supkulturu niti za želju da se izgleda neobično. Bila je to samo neka vrsta objektivnog seksepila.

Reklame

Ali u teškim i neizvesnim vremenima, prirodno samopouzdanje metroseksualnosti zamenilo je nešto mnogo bezočnije. "Negovana bradica" postala je "alopecija od vrata naniže"; "majice s otvorenim vratom" sada su "potkošulje s izrezom do đoke"; "glomazni sat" preobrazio se u "maorsku tetovažu". Negde usput, muška seksualnost se od Džada Loa na vespi pretvorila u Džodi Marš sa spoljnim reproduktivnim organima. A potom im je svima potamneo ten.

Ako mene pitate, za sve je zaslužno nekoliko faktora. Kao prvo, razjarena zver kozmetičke i industrije lepote, iako i dalje primarno namenjena ženama, razgranala se tako da proizvode uvali i muškarcima. Količina prašaka, pomada i dezodoransa i vrelih metalnih mašina koje su žene podsticane da koriste u poslednjih deset godina značajno se uvećala, a lakoća njihove upotrebe verovatno je toliko zaintrigirala muškarce da su i sami poželeli da oforme svoj režim lepote.

Međutim, iako je lako podsmevati se banalnosti – i sujeti – modernih britanskih seljačina, oni su samo proizvod svog okruženja. Okruženja kome je ostalo vrlo malo toga da im ponudi, sem članstva u teretanama, namerno pocepane odeće, alkohola i kreatina. Institucije koje su britanskim muškarcima pružale osećaj blagostanja su razorene. Niko više ne veruje policiji; niko više ne želi da ide u vojsku zato što niko više ne veruje u njene ratove; tradicionalne industrije su desetkovane i jedino što ih je zamenilo su skučeni, zatupljujući položaji u uslužnim delatnostima i maloprodaji.

Reklame

Zbog svega toga, britanski muškarci su pokušali da izmisle novu muškost, na hiper-realizovani, detinjasti, očajnički način. Novu vrstu mačizma, zasnovanu na lažnoj kočopernosti i sujeti. Naravno, nije svaki mladi britanski muškarac danas muvator žena koji se ubija od gudre nabavljene preko interneta – nije čak ni svaka mlada britanska seljačina – ali značajan broj njih se ugleda na šepureće, bogate manijake sa lažnom čirokanom kao što je Mario Baloteli, jer zapravo nemaju gde drugde. Njihovi šefovi mrze sami sebe, a njihovi očevi njih.

Pogledajte još: Goloruko pesničenje u Velikoj Britaniji

Ne mogu da posmatram ovu kulturu u razvoju a da se ne zapitam nisu li se oni praktično sami izopštili iz sveta koji više ne želi mlade britanske muškarce. Od drevnih gluposti kao što su snimanje telefonom šamaranja slučajnih prolaznika do desničarskog sablažnjavanja nad NekNominations, do NUS-a i Gardijanovog presmešnog "Lad Culture Summit ", čini se da se svuda provlači priča o urbanoj kulturnoj klasi koja se pita šta da radi sa svojim mladima.

A moderna britanska seljačina svojim delima praktično troluje sve senzibilitete. Jer kad vas niko neće, možete da radite šta hoćete. Kad ljudi osete nemir, dosadu i da nisu željeni, oni počnu da iskušavaju granice pristojnosti. Da biste to shvatili dovoljno je samo da zavirite u zatvore ili niže redove vojske.

Jeste, lako je sprdati se sa modernom britanskom seljačinom, sa svim njegovim bizarnim i oprečnim predstavama o muškosti i seksualnosti. Ali nikad ne zaboravimo da su ovo nesvakidašnje siroče društva izrodili upravo ljudi koji ga najviše mrze.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu