FYI.

This story is over 5 years old.

Ishrana

Kako te smaraju kad si vegetarijanac u Srbiji

Kada sam napunila sedamnaest godina, tvrdoglavo sam rešila jednog ponedeljka da više nikad neću okusiti meso i toga se još uvek pridržavam.

Ove godine obeležavam deset godina vegetarijanstva u Srbiji i to u sred perioda slava, praznika i proslava, pravog pakla za nas neposlušne. Da nisam posustala prvi put, sada bih proslavljala trinaest godina. Međutim, ubrzo sam shvatila da nije lako biti četrnaestogodišnja vegetarijanka u Banatu i nakon šest meseci svađa sa ukućanima, popustila sam i nastavila da jedem meso.

Kada sam napunila sedamnaest godina, tvrdoglavo sam rešila jednog ponedeljka da više nikad neću okusiti meso i toga se još uvek pridržavam. Tog ponedeljka je trebalo da rešim za koji ću fakultet spremati prijemni i to mi se činilo kao suviše velika odgovornost. Umesto toga, rešila sam da ne jedem meso – maksimalna prokrastinacija.

Reklame

Nemam problem sa kontrolisanjem kada se ispred mene nađu srpski specijaliteti koji su skoro svi od mesa umotanog u meso, služeni uz rusku salatu, sa, gle čuda, mesom.

Problem je kada se nađem okružena užom i širom rodbinom za dugačkim slavskim stolom i neprimetno pokušam da sipam krompir i salatu u tanjir. Još je gore ako je u pitanju tuđa rodbina. Uvek, ali uvek, nađu se bar jedan ujak, deda-stric ili babina komšinica, koji moraju da me nutkaju mesom. Ubrzo sledi duboki uzdah i izjava posle koje nastupa jebena apokalipsa: "Ne jedem meso, vegetarijanka sam."

Potom se odigrava jedan od tri scenarija:

1. "Ne jedeš meso? Pa dobro uzmi bar jedno parče, nećeš umreti. A mislim da možemo da nađemo i nešto suhomesnato, možemo da ti naseckamo"

2. Domaćica zabrinuto pita: "Ti…ti si vegetarijanka?" Tih nekoliko milisekundi ozbiljno razmišljam da ustanem i pobegnem u nepoznatom pravcu, radije nego da ženicama sa razrogačenim očima saopštim nešto što je u njihovim glavama znak da su izneverile svoje goste. "Pa dooobroo, videću da li imamo neke pečurke… Možeš da jedeš pečurke, zar ne?"

3. "Jaooo, pa što ne kažeš! I ona mala tamo je vegetarijanka, hajde da vas upoznamo, možete da se družite."

Koji god scenario da se desi, svi se smire pošto se popije još koja čaša, a za to vreme obično uspem i da odgovorim neizbežna pitanja poput, "a kako unosiš proteine?" i "da li unosiš dovoljno gvožđa?" Ili da klimnem glavom na nužnu izjavu, "ja nikad ne bih mogao/la da se odreknem piletine" i nasmešim se na doskočicu dežurnog šaljivdžije, "a nije ti žao kada pojedeš šargarepu? I biljke imaju osećanja, znaš? Hahaha."

Reklame

Istina je da u Srbiji nije naročito teško biti vegetarijanac, ako možete da se nosite sa pritiskom okoline. Iz mog iskustva, najlakše je da nikome ne govorite da ste vegetarijanac i svoj izbor delimično posmatrate kao da ste narkoman koji se svakodnevno puca u venu. Krijte od svih koliko možete, da vam ne bi zagorčavali život – a ni vi njima (animozitet je uzajaman).

Ne kažem da je to ispravan savet, ali meni je mnogo lakše da se igram "Pritajenog tigra, skrivenog zmaja" dok krišom u prodavnici zdrave hrane kupujem sejtan i tofu, nego da svima objašnjavam u kojim namirnicama ima proteina i gvožđa ili da mi stvarno ne smeta da jedu meso dok sam u istoj prostoriji.

Nisam od onih vegetarijanaca koji će vas ubeđivati da je vegetarijanski način života zdraviji, bla, bla. Priznajem, u stanju sam da jedem nudle i mandarine po ceo dan – ne osuđujte me. Priznajem i da sam volela ukus mesa, mada ga se baš i ne sećam više.

Morisi, pevač i borac za prava životinja, održao je koncert u Beogradu pre mesec dana. Na krajnje podmukao način pokušao je da šokom preobrati ljude koji su prisustvovali koncertu u vegetarijance. Uz pesmu Meat Is Murder, koja je sama po sebi dovoljno teška, puštao je video klipove iz klanica.

Prvih deset sekundi stoički sam izdržala, a onda sam počela da ridam. Ne pamtim kad sam plakala na javnom mestu. Prokleti Morisi! Kada sam se pribrala i izbrisala razlivenu maskaru (znaju se prioriteti) pogledala sam oko sebe i videla još nekoliko uplakanih devojaka, ali i nekoliko momaka koji gledaju u tavanicu u fazonu upalo-mi-je-nešto-u-oko. Morisi je postigao ono što je hteo – pravi gerila napad.