Pričao sam sa Marinom Sedlačekom o NBA ligi i da li je statistika kao bikini
Ilustracija: Nikola Korać

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Pričao sam sa Marinom Sedlačekom o NBA ligi i da li je statistika kao bikini

Ko je od naših igrača spreman za NBA? Kako ćemo proći na Eurobasketu? I o tome sam pričao sa Marinom Sedlačekom.

Ljudi koji vole košarku Marina Sedlačeka pre svega znaju sa TV ekrana. Višegodišnji stručni konsultant domaćih TV stanica svojim znanjem, elokvencijom, iskustvom i nesumnjivim medijskim talentom daje dobar ton brojnim prenosima košarkaških utakmica. Ja sam, recimo, uvek govorio da Marin Sedlaček ima takozvani dream job, jer mu u radnoj knjižici piše da mu je poslodavac jedan NBA klub - Filadelfija Seventisiksers. Naravno, mnogo ljudi radi u NBA mašineriji i nije to samo po sebi tako izazovno, već činjenica da je on jedan od malobrojnih čije je radno mesto u Evropi - na relacijama Beograd - Barselona - Istanbul i dalje. Posao mu je da gleda košarku, hvata beleške i da svoje mišljenje o onom što je video. On je već 13 godina NBA skaut. - Moj ceo život je košarka, 35 godina sam u košarci. Postao sam trener jako mlad, sa 20 godina (1979. godine). Igrao sam kao klinac u juniorima Zvezde, nisam mogao da prođem dalje i hteo sam da krenem da studiram DIF, gde sam i primljen. Ali sam uskoro postao pomoćni trener mlađih kategorija… I tako je sve krenulo - počinje priču Marin.

Reklame

VICE Srbija: Da li si posle Divca, čovek iz Srbije sa najdužim stažom u NBA ligi?

Marin Sedlaček: Pa nekako i može to da se kaže. Jer nikada nisam bio frilenser, već sam od početka karijere vezan ugovorom za klub. Prvih sedam godina za Memfis Grizlijse, a sada već šest godina za Filadelfiju. Postoje u ovom poslu spoljni saradnici, oni sa licencom NBA lige, koja stvarno otvara sa vrata. To je moj slučaj.

Koliko je uzbudljiv tvoj posao?

Pa jeste uzbudljiv kada se uzmu u obzir sva ta putovanja i vremenske prilike koje se dešavaju, ili borbe za zadržavanje ličnog i profesionalnog integriteta koji moraš da zadržiš pod naletom raznih agencija i klubova. Realno se ovaj posao jako promenio u poslednjih pet godina sa napretkom tehnologija, razvojem interneta i programom Sinerdži. Sada je svima sve dostupno, a kada sam počeo ovo da radim i nije bilo tako. Tražio se profil ljudi koji su radili sa određenim igračima koji su prošli u NBA. Meni je u tim godinama dosta pomoglo to što sam uticao na to direktno bude draftovan recimo Vladimir Radmanović (2001. godine 12. pik) ili moj rad sa Igorom Rakočevićem i Sašom Vujačićem, pred njihov odlazak u NBA. To su bile moje preporuke, pored trenerskog posla kojim sam se pre toga bavio. Sada više nije tako. Sad klubovi traže mlade lavove koji imaju dvadesetak godina i rade sa brojkama, bistre podatke sa utakmica, i sve se vrti oko informacija.

Mnogi ljudi koje prate košarku smatraju da su u Americi previše opsednuti brojkama, tačnije, statistikom?

Reklame

Postoje trendovi u društvu, pa i u sportu. Postoje stvarno ljudi koji su ušli NBA i napravili rezultate, a počeli su kao statističari, i to je istina. Ja sam doživeo da posle Džerija Vesta koji je legenda NBA lige, i logo-man, dođe u klub Kris Valas za GM, koji je do toga došao negde i tako što je objavio knjigu Blue ribbon, u kojoj su bili statistički podaci o svim koledž igračima. Zbog te knjige je njega Kalipari odveo na Kentaki, pa u Boston. To je bio početak. Sve više ljudi koji su se bavili analitikom, video snimcima i statistikom preuzimaju vodeće menadžerske strukture u klubovima. To je tendencija. U mom klubu su brojevi jako važna stavka. Analitika je broj jedan, pa sve ostalo po značaju.

Statistike mogu i da se "budže"?

O, da… Posebno u ovim našim ligama, viđao sam da igrač napravi pet skokova, a na kraju mu piše deset.

Da li je "statistika kao bikini, otkriva mnogo a ne pokazuje ništa"?

Apsolutno, tu je Zvonko Mihajlovski potpuno u pravu. Ja sam se često sukobljavao na sastancima oko toga, pa me gledaju u klubu kao neki ubačeni element, haha. Ali nisam ja protiv statistike, jer ona može mnogo da pokaže, ali ne sve. Ne možeš iz brojki da vidiš kako neko igra odbranu, kako se kreće sa strane pomoći, ili agresivan na lopti, kako se ponaša u zadnjim sekundama utakmice, ili kada mu sudija ne svira faul. Za te stvari je potrebno poznavanje košarke, a ne matematike, mada mi ni ona nije strana. Ja se i dalje trudim da igrače opišem onakve kakvi su zaista, a ne kroz prizmu brojki.

Reklame

Kako izgleda tvoj posao?

Mi imamo takozvani prelazni i takmičarski period. U ovom drugom se prave liste potencijalno interesantnih igrača koji bi mogli sledeće godine da izadju na draft. Ja sam taj koji napravi prvi spisak, a onda još nekoliko ljudi iz kluba obično doda neka imena. Onda napravimo internu rang listu zanimljivih igrača i pravimo priorotet u praćenju tokom sezone. Postoji i lista slobodnih agenata koji su u Evropi koje takođe pratimo. Prelazni period je, zapravo, leto, kada se igraju juniorska prvenstva nacionalnih selekcija igrača do 17, 18, 19 godina.

Moja je prednost jea što radim već godinama taj Jordan brand camp, pa te igrače obično znam još kad imaju 15 godina. Zanimljivo je recimo, juče sam poredio beleške sa kadetskog prvenstva pre dve godine u Ukrajini, sa ovim prvenstvom FIBA U17 koje sad završeno. Zanimljvo je videti da su neki igrači potpuno nestali, da neki nisu napredovali, ali je u 90 odsto slučajeva oni koje zabeležim kao interesantne, budu to i posle dve godine. To su pre dve godine bili Stojanović i Peno iz Srbije, Bender, Žižić, Korkmaz, Justa…

Pratite i seniorska prvenstva Evrope?

Da, naravno. Recimo, mi smo tako pratili i doveli Marka Gasola u Memfis.

Šta je napornije, leto ili kad krene takmičarska sezona?

Pa leto, jer se jako mnogo putuje i gleda puno mečeva. Za pet dana u Volosu (Grčka) prošlog meseca, odgledao sam 20 utakmica, to je baš puno. Jedne godine sam odgledao 72 utakmice uživo tokom leta, sa tefterom u ruci. Sa nekog numeričkog sistema kroz koji smo određivali kvalitete i mane igrača ocenama od 1 do 5, prešli smo na sistem koji više opisnog tipa i više pažnje se pridaje video klipovima i izolacijama određenih situacija na tim utakmicama.

Reklame

Svi NBA timovi imaju skaute?

Skoro svi, i to uglavnom u Evropi. Južnu Ameriku, recimo, pokrivaju neki spoljni saradnici, jer lige nisu mnogo kvalitetne. Ionako najbolji igrači sa tog podneblja već dolaze u Evropu.

Kakvi su tvoji odnosi sa košarkaškim menadžerima? Postali su jako moćni, u fudbalu i košarci. Imaju ogroman uticaj na igrače i klubove. Da li te "obrađuju" menadžeri?

Ih, ne samo obrađuju, već i napadaju. Pokušavaju na razne načine da me sruše. I to ne pre svega zbog moje funkcije u Filadelfiji, već zbog činjenice da sam već 15 godina pomoćni trener selekcije sveta na utakmici Hoops Summit, koja je strašno važna za mlade igrače. Recimo da je Nikolu Jokića nastup na tom meču lansirao u NBA ligu. I to ne sama utakmica, već tih sedam dana koje je proveo u Americi, pred 60-70 predstavnika NBA klubova. Tu trpim realno najveće pritiske, kada se pravi selekcija tog tima Sveta.

Mi smo otišli jako daleko u tom "profajlingu" igrača, bavimo se i njihovim privatnim životom, porodičnom genezom, prosto ulazimo u to kakve su ti momci ličnosti. A moj glavni izvor informacija su ipak i dalje moje kolege treneri, i tu sam malo drugačiji od drugih skauta. Ja i ne volim da sedim sa skautima na utakmicama, pa da delimo neke javne stvari izmedju sebe. Tu se gubi jako mnogo energije.

Nikola Jokić je jedan od najvećih evropskih talenata. Neki misle da je on novi Divac, a nema ga u reprezentaciji?

Ja sam radio sa Nikolom, on je izvarendan momak, vredan radnik. Po meni je mnogao mnogo više da napreduje na fizičkom planu u ovoj sezoni. On se još uvek igra košarke i to je malo problematično. On posle drafta prošlog leta nije imao adekvatan test svog znanja, protiv pravih protivnika. Igrao je u klubu koji nema velike takmičarske ambicije i mislim da je mnogo izgubio u trenažnom procesu jer je izgubio dva odlična sparing partnera, Ratka Vardu i Novicu Veličkovića, koji su mu bili i košarkaški mentori. Oni su po meni dosta doprineli njegovoj eksploziji pre dve godine. Da nije izašao tad na draft, siguran sam da bi ove godine bio i bolje draftovan.

Reklame

Denver je verovatno svestan toga?

Mislim da su ga zato i povukli u Ameriku da bi ga što pre fizički ojačali. Verovatno su videli da u toj konkurenciji i okruženju nije mogao više da napreduje. Mislim da će Nikola drastično da napreduje na fizičkom planu u NBA ligi, i verujem da će svoj talenat još bolje koristiti tada.

Šteta što ne igra na Eurobasketu?

Ja ne vidim da bi on mogao mnogo da pomogne na poziciji četvorke u ovoj konkurenciji, ali sam siguran da bi ga Sale Đorđević poveo da je mislio suprotno.

Neće on biti propušten, igraće on za Srbiju sigurno u budućnosti.

Pored Jokića, u NBA su otišli i Bobi Marjanović i Nemanja Bjelica. Konačno imamo tri naša igrača da gledamo u NBA ligi. Šta očekuješ od njihovih prvih sezona?

Veliki je znak pitanja šta će biti sa njima u SAD. To je drugačija košarka, i velika je promena za igrače. Tamo igraju atlete u mnogo većoj meri nego u Evropi. Teško je prognozirati, zanimljivo je da su sva trojica otišli u Zapadnu konferenciju gde se igra znatno brža košarka. Kako će se oni na to adaptirati, videćemo. Zavisi jako puno i od toga kakve će im uloge nameniti treneri i koliko veruju u njih. Ja ih ne očekujem u glavnim ulogama u svojim timovima.

Hrvat Mario Hezonja je već skrenuo pažnju na sebe?

Da ali to je Letnja liga, nije to mnogo važno. Pokazao je neku drskost, to je okej. On će igrati i mislim da mu odgovara stil igre u NBA. Biće trener Skot Skajls, a ne zaboravite da u Americi ne biraju treneri igrače, već menadžment. Mi smo recimo promenili u prošloj sezoni ukupno 28 igrača.

Reklame

Čini se da su neamerički igrači ponovo vrlo cenjeni u NBA? Imamo primer Pabla Priđonija koji sa 35 godina odlazi u Ameriku, dobija ozbiljne minute i produžava ugovor recimo?

Mislim da NBA klubovi izmedju ostalog vole ličnosti i ponašanje igrača koji dolaze iz Evrope. Oni ne donose probleme sa sobom, za razliku od mnogih američkih igrača. Inače, tu očekujem još promena u narednim sezonama, jer su informacije iz NBA da će se D-League uložiti ozbiljan novac, da će i tu ugovori već biti na nivou od nekih 300.000 dolara po sezoni. To će verovatno dovesti do toga da se sve veći broj kvalitetnih Amerikanaca zadrži u SAD, ali možda privuče i evropske košarkaše da budu u ligi koja je odskočna daska za NBA.

Očekuješ li novi talas srpskih igrača u NBA?

Jedan naš trener u šali jednom rekao da NBA znači Nećeš Biti Angažovan. Pre svega zbog toga što je dugačak put do te lige. Od skautiranja, preko drafta, work-outa… do samog potpisa. Imamo mi talentovanih igrača i na koledžima po Americi, koji će doći u NBA. Ne zaboravite da je puno igrača draftovano koji nisu nikad otišli tamo, setite se Rakovića, Dragičevića ili Mačvana recimo.

A ima i onih koji izgleda ne žele tamo, kao recimo Teodosić?

Teo može sutra da ide tamo, ali on to ne želi. Ima on i ponude. Miloš bi prošao tamo odlično, ali je procenio da to nije za njega, kao na primer Dejan Bodiroga.

Kakav je tvoj odnos sa klubovima i trenerima. Da li odeš nekada na trening nekog tima u Evropi?

Reklame

Ja tu pre svega poštujem rad trenera, i ne želim da pravim probleme u klubovima. Imam odlične odnose sa svim trenerima u Evroligi, jer sam pre svega trener. Ne idem na treninge, jer treneri to ne vole, i ja to poštujem. To remeti atmosferu među igračima pre svega. Imao sam negativna iskustva ranije pa i ne insistiram na tome. Meni generalno dovoljno informacija dolazi od samih trenera i igrača.

Ideš na Eurobasket 2015?

Da pre svega zbog Daria Šarića koji je naš igrač.

Pratićeš samo hrvatsku reprezentaciju?

Da.

Kada ga očekuješ u NBA ligi, u timu Filadelfije?

Mi smo mu kao klub rekli da ove godine nije napravio ekstreman pomak u karijeri. Mi mislimo da mu je vreme da ode u NBA. Čak i odmah. Zavisi naravno i od ugovora koji ima sa Efesom.

Naš trener ima jako lepo mišljenje o njemu, i u par navrata je dolazio u evropu da se vidi sa Dariom. Mi smo čak prošlog septembra uradili nešto što nijedan NBA tim nije uradio nikada ranije, doveli smo tri igrača iz Amerike (Embida, Noela i Kartera Vilijamsa) da se upoznaju sa Šarićem i da se druže par dana. To se retko radi. Naš trener je u aprilu proveo deset dana u Istanbulu sa njim i sa mnom. Šarić treba da promeni neke stvari da bi napredovao. Da li će on napredovati u sadašnjem timu, u nekoj drugačijoj kompoziciji ove sezone, to ne znamo. On je vlasništvo Efesa svakako. Mi verujemo da će on napredovati ako dođe u Filadelfiju.

I za kraj, Srbija na Eurobasketu?

Biće jako teško. Imamo kvalitet, ali imaju ga i drugi. Jedino ne bih želeo da budemo četvrti u grupi. Mislim da je ekipa godinu dana iskusnija i kvalitetnija. Prošle godine je vraćena nada našoj košarci, pre svega zbog povratka jugoslovenskoj školi košarke, što ja uvek sa ponosom ističem. Tada smo mi svi učili u najboljoj ligi Evrope, i mislim da je važno što je naš selektor takođe deo te priče i proizvod te lige. On zna šta treba da se uradi. Paradoksalno, ali mislim da će nam zapravo najveća prednost biti to što trenutno imamo najmanje igrača u NBA ligi. Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu.