FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Naučnici koji posmatraju seks među životinjama

Čak i ako prihvatimo činjenicu da je životinjsko carstvo jednako seksualno raznoliko kao i ljudsko društvo, ne možemo sa sigurnošću reći šta bilo koje od tih ponašanja zapravo znače bez poznavanja namera životinja.

Kornjače rade one stvari. Foto via Wikimedia Commons

U Holandiji se emituje televizijska emisija Vroege Vogels (ili "Ptice ranoranioci"), koja je godinama donosila nedeljni pregled prizora iz prirode u ovoj zemlji. Uglavnom je to bila prilično pitoma, porodično orijentisana zabava. Ali u jednoj od epizoda ovog marta, u emisiji se pojavio žutoglavi kraljić — najmanje evropska ptica — koji je karao drugog žutoglavog kraljića. Ah da, i ta druga ptica bila je mrtva.

Reklame

To bi samo po sebi bilo dovoljno šokantno. Ali da sve bude još čudnije, u Vroege Vogels se pojavio i stručnjak za dotičnu materiju, kog su pozvali da prouči snimak. Njegovo ime je Kes Meliker.

"Tvorci emisije pozvali su me jedne subote ujutro dok sam doručkovao i rekli mi: 'Zanimaće vas ovo!'", izjavio je za VICE Meliker. "Jedva sam čekao da to vidim. Odmah sam potvrdio da se radi o slučaju ptičije nekrofilije."

Melikerova "ekspertiza" korene vuče još iz 1995. godine, kada je jednog dana, dok je sedeo u svojoj kancelariji direktora Muzeja prirodne istorije u Roterdamu, video kako je divlja patka glavom naletela u staklenu zgradu. Ptica je pala na zemlju. Nekoliko trenutaka kasnije, druga divlja patka počela je da se pari sa mrtvom životinjom tamo gde je ova pala.

Meliker je izvukao papir i olovku i počeo da beleži karanje u bulju narednih sat i petnaest minuta, sve dok ga elementarna pristojnost nije naterala da interveniše.

Kes "Patkar" Meliker u Muzeju prirodne istorije u Roterdamu. Foto via Wikimedia Commons

Studija koja je 2001. godine nastala kao posledica tog događaja — "Prvi slučaj homoseksualne nekrofilije kod divlje patke Anas platyrhynchos " — nije ostavila velikog traga sve dok je nisu primetili harvardski organizatori dodele Ig Nobelove nagrade za neverovatna istraživanja. Ig Nobeli su parodija na Nobela, a njihove nagrade se dodeljuju za dostignuća koja "prvo nasmeju ljude, a onda ih navedu na razmišljanje." (Prošle godine se među dobitnicima našao naučnik koji se podvrgao ubodima pčela na 25 mesta na svom telu kako bi ustanovio koji od njih je najbolniji. Ovogodišnji dobitnici tek treba da budu proglašeni krajem ovog meseca.)

Reklame

Meliker je dobio Ig Nobelovu nagradu 2003. godine, što je dovelo do poplave medijskog interesovanja, predavanja na TED- u i reputacije de fakto svetskog stručnjaka za životinjsku nekrofiliju.

"Posle toga, ljudi su počeli da mi šalju svoja zapažanja — i pošto niko drugi nije proučavao takvo ponašanje, postao sam ekspert. U zemlji slepih, jednooki je kralj!"

Melikerovi zapisi sada sadrže 60 dokumentovanih i dokazima potkrepljenih slučajeva životinjske nekrofilije koji pokrivaju 41 vrstu ptica, sisara, reptila i vodozemaca, kao i ono što Meliker zove jedinim zabeleženim slučajem "osteofilije", kornjače koja je primećena kako je zaskočila prazan oklop u Azerbejdžanu 2014. godine.

Ali njegova otkrića samo su vrh ledenog brega kad je u pitanju uvrnuti seks među životinjama. Pored nekrofilije, u divljini je primećeno i mnogo druge raznorazne parafilije. Zoofilija, iliti seks između vrsta, primećena je između antarktičkih krznenih foka i kraljevskih pingvina , i između delfina i pliskavica (u oba slučajeva mimo volje manje životinje). Poznato je da mnogi primati upražnjavaju incest, a ženke šišmiša Velikog potkovnjaka dele seksualne partnere sa svojim majkama. Bonobo šimpanze, koje seks koriste za neku vrstu zbližavanja u društvu, rade to maltene kako stignu. A iza svakog slučaja uvrnutog životinjskog seksa stoji istraživač koji pomno posmatra sve što se dešava.

Tek su poslednjih par decenija ova divergentna seksualna ponašanja životinja dospela pod mikroskop glavnotokovske nauke. Te pojave su i ranije postojale, ali su bile prilično zataškavane. Meliker je, na primer, šest godina odlagao pisanje studije o patkama zato što "kad god sam se konsultovao sa akademskom arhivom, nisu postojale reference na tu vrstu ponašanja."

Reklame

I zaista, dok su naučnici najmanje čitav jedan vek beležili životinjsku nekrofiliju, njihova istraživanja retko su kad bila objavljivana. Kada i jesu, to se radilo tako da namerno ostanu neprimećena.

Na primer, američki ornitolog Robert V. Dikerman napisao je studiju 1960. godine u časopisu Journal of Mammalogy zasnovanu na opažanjima o homoseksualnoj nekrofiliji kod dve veverice. Plašeći se da će njegova studija biti odbačena ako direktno opiše taj čin, Dikerman je za ono što se dešavalo skovao eufemizam "Davijansko ponašanje".

Još jedan izazov prilikom dokumentovanja i analiziranja ponašanja životinja tokom seksa bilo je suzdržati se od bilo kakvog suda. Na primer, bonobo majmuni redovno izvlače zadovoljstvo iz običaja koje bismo mi ljudi okarakterisali kao incest i pedofiliju. A zna se i da mužjaci orangutana redovno silom nameću kopuliranje ženkama, što je teško ne doživeti kao silovanje.

Izazov posmatranja prirode kroz prizmu naših sopstvenih vrednosti istovremeno je snažan i zahvalan, izjavila je Harijet Ritvo, profesorka prirodne istorije na MIT-u, "zato što je priroda kao Biblija: u njoj možete pronaći sve što poželite."

Ona je navela primer primatologa iz pedesetih godina prošlog veka koji su proučavali zajednice babuna. "Iskoristili su činjenicu da dominantni mužjaci drže harem kao argument za potkrepljivanje konvencionalne raspodele moći u okviru porodice, rodnih uloga i tako dalje", rekla je ona za VICE.

Reklame

Ali nekoliko decenija kasnije, kada je tim ženskih primatologa proučavao te iste babune, one su otkrile da "ako posmatrate ženke a ne mužjake, među ženkama postoji hijerarhija koja je još bitnija", rekla je Ritvova. "Sve zavisi ko posmatra i šta se posmatra."

Čak i ako prihvatimo činjenicu da je životinjsko carstvo jednako seksualno raznoliko kao i ljudsko društvo, ne možemo sa sigurnošću reći šta bilo koje od tih ponašanja zapravo znače bez poznavanja namera životinja.

"Postoji problem sa primenom tih termina na ljude u smislu da mi povlačimo granice i utvrđujemo kategorije koje deluju čvršće nego što zapravo jesu", rekla je Ritvova. "Ali ako smatrate da životinje imaju manje samosvesti od ljudi, onda morate da se zapitate: jeste li sigurni da znate šta je životinjama na umu? Životinje imaju mnogo ograničeniji raspon izražavanja od ljudi i samo zato što nešto izgleda kao nešto drugo, znači li to istu stvar?"

Što se njega tiče, Meliker je prilično siguran da njegov patak nije bio nekrofiličar.

"Mora da bude dramatična smrt, životinja mora da strada u sličnom položaju kao za kopulaciju i to mora da bude neka skorašnja smrt, jer oko tela još moraju da se osećaju hormoni", kazao je on. "Nije to isto kao kod ljudskih nekrofiličara, koji žele seks sa telom koje se ne opire i ne daje znake života, a koji su uz to još često i serijske ubice. Takve patke još nisam pronašao."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu