FYI.

This story is over 5 years old.

Gaming

​Nedostaje mi stara Lara Kroft, superheroina

Laru su osmislili bar donekle misleći o tome šta naloženi tinejdžeri žele da vide. Ipak, nema sumnje da je na vrhuncu bila bona-fide ikona, šta god ko mislio o njenim, kašlj, atributima.

(Originalni dizajn Lare Kroft, definitivno namenjen momačkom zadovoljenju; via Tomb Raider Wikia)

Davne 1996., Core Design je izbacio Tomb Raider za PS i PC; prethodno je igra bila ekskluzivno namenjena propaloj SEGA Saturn konzoli. Na Sonijevom popularnom sistemu postavljeni su temelji uspešne franšize. Posle ogromne količine hajpa, igra je uspela da prevaziđe visoka očekivanja; ne samo što je bila sasvim pristojna inovativna avantura, već je u glavnoj ulozi bila zajebana seksi heroina sa dva pištolja u rukama kakvu do tada nismo imao prilike da vidimo (ne računajući odjavne špice). Lara Kroft kao da je sišla sa stranica stripa da bi učinila video igre kul za Plejstejšn generaciju.

Reklame

Iako je u Saturn verziji Tomb Raider bio gotovo identičan onom za PS, nedostajao mu je jedan sitan ali bitan detalj. Na Plejstejšnu Lara je mogla da uradi stoj na rukama kad bi se uspela uz liticu, pre nego što se graciozno spusti na noge. U suštini je besmislen potez, nema nikakve veze sa samom igrom, samo je fina animacija. Ali govori toliko toga o Larinom liku, ilustruje njeno samouverenje i sposobnost da se nosi sa pritiskom situacije.

Dvadeset godina kasnije, Lara Kroft kao svemoćna stripska superheroina je gotovo zaboravljena. U svoje vreme, bila je jedan od retkih likova iz igara koji je uspeo da se probije na širu medijsku scenu. Pojavila se na naslovnoj strani Face magazina (pitajte mamu i tatu šta je to); reklamirala je Lucozade (iako nije bila prva); inspirisala je prekopiranu TV seriju u kojoj je glavnu ulogu imala Tia Karere iz „Vejnovog sveta".

(Lara Kroft u Tomb Raider verziji iz 2013.)

Ribut serijala izašao je 2013. pod imenom Tomb Raider, a usledio je Rise of the Tomb Raider 2015. godine – Xbox One ekskluziva sada dostupna i za PC; PS4 verzija izaći će kasnije ove godine. Obe igre su izuzetne, da ne bude zabune, svaka na svoj način impresivna. Ali obe nam donose Laru drastično drugačiju od one koje se sećamo iz devedesetih – danas se ona grčevito bori za opstanak, a nekad je bila supermodel koji tokom istraživanja naiđe na ponekog dinosaura. Nove igre su takozvani predstavci originala, pokazuju nam kako je Lara postala ozloglašena ikona koju znamo. Ali to od njihovih priča pravi ćorsokake – već imamo odgovor na svako pitanje koje se postavlja pred igrača. Njihova gruba estetika je naizgled potekla iz pucačina Xbox 360 ere, iz vremena u kom su igre, umesto da uvode inovacije, samo trpale još krvi i iznutrica preko sivih površina.

Reklame

A sada, dozvolite da se osvrnem na nešto drugo.

Početkom osamdesetih, Alan Mur je oživeo „Marvelmena", pomalo zaboravljenog britanskog superheroja, dok se Frenk Miler bavio „Nebojšom". Obojica su dekonstruisala koncept superherojstva i smelo ih uveli u mračnu novu teritoriju. Milerov „Povratak mračnog viteza" i Murovi „Nadzirači" su izašli 1986. i redefinisali zabavu za odrasle u omalovažavanom medijumu dugo tretiranom kao da je detinjast.

Pročitajte i: Tragično opsesivni svet zavisnika od video igara

Onda su usledile devedesete i beskrajan niz navodno odraslih stripova, punih ničim izazvanog nasilja i seksa, precizno namenjenih mladim muškarcima. Ideje koje su Mur i Miler uveli u stripove ubrzo su bile nehotice iskarikirane. „Mračno i teskobno" postao je osnovni seting za sve superheroje; svi su se mrštili, grudi Roba Lifelda su mutirale, a Betmen je postao anime parodija samog sebe.

A sad, da se vratimo na Laru.

Kad je originalni Tomb Raider izašao 1996., gejming svet je bio pun propalih platformica. (Sećate li se ko su bili Mr. Nutz i Acro-Bat? Naravno da se ne sećate, ne seća se niko.) Laru Kroft je izdvajalo to što je sa njom igrač mogao da se poistoveti. Bila je izmaštani lik, ali u isto vreme i dosežan životni izbor, čak je inspirisala odličnu reklamnu kampanju.

Anketa koju sam sproveo među prijateljicama gejmerkama utvrdila je da su mišljenja i dalje podeljena po pitanju Lare. Neke su je doživele kao avanturističku verziju sebe samih. Drugima su za oko zapale ogromne sise, tesna majica, i majušni šorc. Pošto je vođa tima iza originalne igre bio Tobi Gard, muškarac, lako je zaključiti da su Laru osmislili bar donekle misleći o tome šta naloženi tinejdžeri žele da vide. Ipak, nema sumnje da je na vrhuncu bila bona-fide ikona, šta god ko mislio o njenim, kašlj, atributima.

Reklame

Teško je zamisliti da očvrsla, izmučena Lara iz današnjih igara ikad doživi taj nivo popularnosti. Smeđa estetika je prepoznatljiva iz Xbox 360 pucačina, a Call of Duty, Halo i Gears of War su bile muške igre za muškarce. (Pozdrav za Sajmona Milera.)

Najprodavanije igre, koje su izdavale ogromne kompanije i ciljale najšire moguće tržište, dešavale su se u ruševnim okruženjima i bavile se opuštenim hiper-nasiljem. Nekad je Lara bila trendseter, a danas samo sledi mišićave tupave supervojnike dok ispaljuje klišeizirane replike tipa „Tražila sam avanturu, ali je avantura našla mene."

'Rise of the Tomb Raider'

Moram još jednom da skrenem sa teme. Nikad mi se nije svidela Dark Knight trilogija Kristofera Nolana. Nedostajala mi je romantika i humor iz Bartonovog i Kitonovog Betmena, kao i iz genijalne animirane serije. Nolanova verzija bila je cinična i mračna, svesno se distancirala od kičastih filmova Džoela Šumahera koji su sledili Bartona. Nikad nije smela da prizna koliki je apsurd priča o liku koji se maskira u slepog miša da bi se tukao sa klovnom.

Sa druge strane Raimijev Spajdermen 2 prihvata i uživa u apsurdu. „Zove se Oto Oktavius, a ima osam ruku… kakva slučajnost!" uzvikuje izvanredni Džona Džejmison/JK Simons ironično. Dark Knight ne uspeva da probije četvrti zid, sprečava ga grub glas Kristijana Bejla, da ni ne pominjemo Bejna u tumačenju Toma Hardija.

Ima sličnosti između Nolanovih filmova o Betmenu i dve nove Tomb Raider igre, i to ne samo zato što su protagonisti milioneri sa porodičnim problemima. Oboje se trude da nam pokažu koliko su zreli i odrasli, zasipaju nas plitkoumnom filozofijom bez stvarnog značenja, kao da pokušavaju da inspirišu sledbenike na Instagramu.

Reklame

Opet, možda Tomb Raider i nije mogao u drugom pravcu da pođe pošto mu je primat na polju arheoloških avantura preuzeo Uncharted serijal. Nejtan Drejk je manje-više jedna iritantna frizura koja ispaljuje pošalice dok ubija sve pred sobom. Ali za razliku od Lare, Drejk stavlja sve na tu nadrealnu privlačnost, ako je bar suditi po broju muškaraca koji se trude da ga oponašaju.

U 'Lara Croft GO' se vratila "klasična" Lara

Možda nije centar sveta kao što je nekad bila, ali klasična Lara Kroft i dalje živi u modernim spin-of igrama kao što su Guardian of Light, Temple of Osiris i sjajni Lara Croft GO. Sve su ovo vrlo kvalitetni naslovi, a poslednji među njima je odmah iza Monument Valley na mom spisku najboljih igara za telefon svih vremena.

Pa ipak, iako iz brojnih razloga nisam zadovoljan načinom na koji je danas predstavljena, drago mi je što ponovo mogu da vidim Laru u izdanjima kao što je Rise of the Tomb Raider. Postoji nešto neprolazno u igrama o istraživanju ruševina, a nepodnošljivo se retko dešava da najveće kompanije prikažu ženskog glavnog lika – mada i to se polako menja. Ipak bih voleo da ove poslednje dve igre ne uzimaju sebe tako ozbiljno, da prigrle avanturistički karakter iz vremena u kom je Lara gutala energetska pića na putu ka osvajanju sveta. Dajte nam da opet uradi stoj na rukama na ivici provalije, samo još jednom. Ona legendarna reputacija mora da je nekad negde započela.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu