Pitali smo satanistu šta radi za božićne praznike

FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Pitali smo satanistu šta radi za božićne praznike

Kako to da uvek zaboravimo na sataniste?

Ilustracije: Freja Morgan

Znam da ovo nije popularno reći, ali Božić je sjajan, zar ne? Čak i ako se ne ložite na tu priču o roždestvu Hristovom, trojici mudraca, vitlejemskoj zvezdi i neobjašnjivoj belini svih protagonista – čak i tada, verovatno ćete uživati u piti s mlevenim mesom, ili ćete osetiti kako vam pada kamen sa srca, kada začujete Maraju na radiju u supermarketu. Religiozni ili ne, hrišćani ili ne, Božić nam donosi poruku mira, ljubavi i porodičih vrednosti, koju su prihvatili čak i pripadnici moje pozamašne jevrejske porodice.

Reklame

Ali šta ćemo sa satanistima? Kako to da uvek zaboravimo na sataniste? Mislim, religije se stalno zaboravljaju. Zoroastrizam, veoma zanemarena religija. Rastafarijanizam se takođe nikada nije oporavio posle serije za decu „Rasta miš". Ali satanisti – satanisti slave đavola. To nije jedna od religija koja može olako da se zaboravi. Kada čovečanstvo poklekne i Lucifer se nadvije nad našim krhkim telima, tada ćemo se setiti satanista, itekako. „Zašto nismo pitali sataniste šta rade za Božić", pitaćemo se u našim plitkim grobovima, a Džon Vejt, zaređeni sveštenik i regionalni menadžer Crkve racionalnog satanizma će nas pogledati odozgo i reći, „Jeste, u onom VICE članku o tome šta satanisti rade za Božić, koji niko nije čitao". I plakaćemo, o, kako ćemo plakati, kada nas zapljusne talas i prekriju skakavci.

VICE: Zdravo, Džone. Dakle, ti si pripadnik crkve racionalnog satanizma. Možeš li nama neupućenima to malo da pojasniš?

Džon: Pa, satanistički pogled je u suštini ateistički, sa blagim, šaljivim prizvukom avramovskih religija, kada su u pitanju rituali, i te stvari. Crkva racionalnog satanizma, ili CORS, kojoj ja pripadam, više voli manje ritualni i antagonistički pristup satanističkoj filozofiji – samounapređenje i veću svest o sebi u životu. Imamo nekoliko osobenih verovanja, kao što je razmišljanje po modelu 90 posto – 10 posto, ali osim toga, prilično smo slični drugim satanistima.

Reklame

U redu. Pretpostavljam da Božić – proslava rođenja sina Božjeg – verovatno nije jedan od vaših omiljenih praznika?

Ne mogu da govorim u ime svih pripadnika crkve, ali govoreći iz svog iskustva i iskustva ljudi sa kojima razgovaram, niko od nas u stvari nema problem s Božićem; priznajemo da to nije satanistički praznik, ali nemamo ništa protiv njega.

Pročitajte i: Provela sam novogodišnju noć sa porodicom, na groblju

Znači, vama je okej da se slavi Hristovo rođenje?

Pa, u stvarnosti, Božić je hrišćanski koliko i moj palac na nozi. Iako tobože slavi Isusovo rođenje, veći deo tradicije je maznut od paganskih praznika koji su se slavili mnogo pre Isusovog rođenja. Tako da, osim ako ne ideš u crkvu i ne pevaš božićne pesme, tu nema mnogo toga hrišćanskog. Čak je i božićna jelka paganski običaj, i ako pogledaš u Bibliji, videćeš da nije dozvoljeno ukrašavati božićnu jelku, tako da to uopšte nije hrišćanski.

Da li ćeš ti ove godine da slaviš Božić?

Da, mislim, to nije satanistički praznik, ali ja ga priznajem kao praznik kada treba da provodiš vreme sa porodicom, i mi ga slavimo, zato što ga deca vole.

Šta tačno satanista radi za Božić?

Pa, verovatno ćemo ujutru da otvaramo poklone, a onda da imamo božićni ručak. Mom tati trenutno nije baš dobro, pa ćemo da ga obiđemo popodne, ili na drugi dan Božića. Posle ručka ćemo verovatno da gledamo filmove, a onda ćemo prošetati pre čaja – ako bude lepo vreme, popićemo čaj na plaži… nimalo zastrašujuće, zar ne?

Reklame

Ne, uopšte nije zastrašujuće. Gde su sve te lobanje i đavolji rogovi?

(Smeh) Mračna estetika je nekim ljudima bitna, ali ne bave se svi tim stvarima. Ja ne oblačim odore i ne izvodim rituale – shvatam čemu to služi i cenim to – ali ja u ovom trenutku svog života to ne smatram neophodnim.

Koje su onda prednosti oblačenja odora?

U suštini, odaja za rutal i odore su deo psihodrame, način da se izraze i iz sebe izbace frustracija i bes, kao i da se ljudi malo zabave. Neki ljudi vole da se presvuku, pale sveće i udaraju u gongove. Meni vožnja motora ima taj isti efekat. Razbistrim glavu, imam vremena za razmišljanje, i izbacim sva sranja iz sebe.

Znači, nije poenta prepadati ljude?

Naravno da treba da budemo provokativni, jer bi se u suprotnom nazivali ateistima. U Bibliji, „Satana" je drugi izraz za suparnika, i to je ideja sa kojom se može poigravati. Problem je što ljudi pojam suparnika shvataju tako da treba da se usprotive bilo čemu što bilo ko kaže. To nije ono što to zaista znači, treba gledati širu sliku i razmišljati o tome što se zaista događa, i ponašati se odgovorno, bez poniznosti.

U redu. Da li bi bilo ispravno reći da vi niste anti-hrišćani, već anti-pobožni?

Mi se ničemu ne protivimo. Ateista se ne protivi bogu, on jednostavno ne veruje u njega. To mnogo ljudi ne shvata kod satanizma, mi smo u suštini ateisti, mi ne slavimo nikoga.

Da, jer mislim da ljudi pretpostavljaju da satanisti slave đavola?

Reklame

Ne, to je samo antagonistički aspekt. Nazivajući sebe satanistima, mi samo istražujemo dualizam između dobra i zla, boga i satane. To je pojednostavljujuće i određujuće. Ja verujem da sam sam sebi bog, i to se često izvlači iz konteksta, ali ja time želim da kažem da sam upravljam svojom sudbinom i odgovoran sam za svoje postupke i postupke bližnjih. Ne moram da čekam da mi se ukaže nekakvo božanstvo.

Ali nije li pomisao da postoji svemilosrdni bog inspirativna? Da navodi ljude da teže nečemu većem i boljem od sebe?

Pa da, ali ja mislim da je to poprilično defetistički stav. U školi moje ćerke su ove godine postavili komad zasnovan na priči o devojčici sa šibicama. Moja ćerka je igrala glavnu ulogu. Priča govori o tome kako je ta devojčica pokušavala da prodaje šibice na ulici, i život joj je bio užasan, bilo joj je hladno, i na kraju je umrla. A mi bi trebalo da se radujemo. Šta je to, dođavola?

Nikada nisam čuo tu priču.

Ne želim da zabranjujem svojoj deci da učestvuju u tome zbog moje religije, i ono što ona čine je potpuno do njih, ali meni to izgleda kao prokleto uvrnut način za vaspitavanje dece: ako je život bedan, bolje je da umreš. Ja imam problem s ljudima koji ne žive svoj život, zato što misle da ih čeka neki bolji.

Plašiš li se smrti?

Ne, i mislim da ne moraš da veruješ u zagrobni život da se ne bi plašio smrti. Ja sam u junu imao operaciju koja je rezultirala sa četiri aneurizme. Jesam li se uplašio? Uplašio sam se da više neću videti svoju decu. Ali da li sam se plašio da ću umreti? Ne baš – to ne možeš da znaš, zar ne? Živim svoj život dok sam živ, neću da se brinem oko toga šta će se dogoditi kada umrem, i mislim da bi bilo mnogo manje bola i nasilja na svetu kada bi više ljudi razmišljalo na taj način.

Reklame

Znači, priznavanje sebe kao sopstvenog boga oslobađa od slavljenja drugog božanstva?

Da. Ljudi zbog toga što sam satanista pretpostavljaju da sam bekrija i manijak, ali zapravo, ta sloboda mi dozvoljava da radim ono što želim, a ja želim da provodim svoje vreme s porodicom, da idem na plažu, da vozim svoj motor, i da radim normalne stvari koje rade normalni ljudi. Mi samo preuzimamo odgovornost za to.

U redu, ti kažeš da ne slaviš nikoga, ali (evo koske) šta ako ti ja kažem da Božić ne slavi hrišćanskog boga, već jednog drugog boga: boga kapitalizma?

Veoma dobro. Možda si u pravu, i da budem iskren, da nemamo dece, verovatno iz tog razloga ne bismo slavili Božić. Ali mi ga slavimo zbog porodice i zajedničkih trenutaka. Iz nekih drugih crkava bi ti rekli da je kod stanizma važno samo zadovoljenje, ali mi mu nismo posebno skloni. Rekao bih da mi sve radimo umereno, jer sa pragmatične tačke gledišta, nema smisla uživati u stvarima koji će na kraju nauditi tebi ili drugima. Poenta Božića za nas su uživanje, umereno zadovoljenje i provođenje vremena s porodicom.

Hvala, Džone, srećan Božić!

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu