FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Nova sezona serije "True Detective" ne može biti mračnija

Iako je "True Detective" odlično urađena krimi serija koja će zadovoljiti vaš apetit između sezona vaših drugih omiljenih serija, nadam se da će ostatale epizode ove sezone doneti malo neobičnosti, ili bar šalu ili dve.

Tejlor Kič kao Pol Vudro, foto via HBO

Upozorenje: mini spojleri u nastavku.

Poslednja epizoda serije Igra prestola, one o kojoj se najviše pričalo i koju ste najviše skidali sa neta, izazvala je lavinutekstova kojirazmatraju koliko je neverovatno brutalna i mračna serija postala. Zašto bi bilo ko želeo da gleda seriju koja je toliko lišena svetla i nade?

Ipak, moramo da priznamo da je, u tom smislu, Igra prestola u skladu sa danas prevladavajućim duhom vremena na televiziji. Od očigledno apokaliptičnih užasa serije Okružen mrtvima do jezivih ubistava u The Killing, mračnog traganja za serijskim ubicom u trileru The Fall, i možda najzanimljivijeg nadrealnog sveta noćnih mora u Hannibalu, prestižna TV zemlja je veoma sumorna. Bar se Tirion ponekad napije i povremeno ispriča neku vickastu foru. I u taj jedva osvetljeni predeo, glodajući bocu viskija dok ubada sebe u oko da proveri da li još nešto oseća, uleće True Detective, rešen da bude najsumorniji od svih.

Reklame

Ako ste propustili prvu sezonu ove serije, teško je sada preneti uzbuđenje koje je izazvala u to doba. Ne pamti se više analiza, internet rasprava, stavova i razmišljanja za neku seriju koja nas ne guši zmajevima. Iako se prošla sezona završila sentimentalnom seansom, bila je neverovatno uzbudljiva i izdvajala se iz mnoštva drugih sumornih drama o serijalnim ubicama naročito zbog jezive južnogotičke atmosfere, nihilističnih monologa Rasta Kola kroz usta Metjua Mekonahija - većinom zasnovanih na mislima kultnog horor filozofa Tomasa Ligotija, zastrašujućih mističnih detalja pozajmljenih od čudaka legendi književnosti Roberta Čambersa i Lovkrafta i nokaut režije Karija Fukunage koji je doprineo stvaranju jedne od najlepše izgledajućih serija na televiziji svih vremena.

Međutim, u drugoj sezoni je sve to nestalo, kao i toliko leševa koji su nepovratno potonuli u močvarama Luizijane. Jedino što je preživelo su pisac Nik Picolato i taj osećaj samoozbiljnosti. Nastavivši sa korišćenjem partnerske formule "dobar pandur/egzistencijalno očajni pandur" iz prve sezone, sada pratimo četiri priče četiri lika koje igraju četiri poznata glumca.

Kolin Farel je Rej Velkoro, sumorni, ozbiljan pandur razoren zbog nedavnog razvoda. Vins Von je Frenk Semion, sumorni, ozbiljni gangster koji pokušava da pređe na poštenu stranu. Rejčel Mekadams je Ani Bezerides, sumorna, ozbiljna pandurka na motoru s kojom nema zajebavanja jer je "besna na ceo svet, posebno muškarce". Tejlor Kič je Pol Vudro, sumorni, ozbiljni pandur na motoru kog proganjaju iskustva iz vojske.

Reklame

Svi četvoro nemaju baš srećnih trenutaka u životu, verovatno su svi alkoholičari, seks im nije baš neki i izbacuju kratke rečenice nalik na one iz Čendlerovih romana koje retko imaju smisla ("Nikad nemoj ništa da radiš zbog gladi, čak nemoj ni da jedeš", jedan je od dijetetskih i životnih saveta koje Vins Von često daje.

Vins Von kao Frenk Semion u seriji'True Detective.' Foto: Lacey Terrell. HBO

Uloga Mekadams deluje kao da je ubačena kao odgovor na relativno smislene kritike da je pažnja tokom prve sezone bila usmerena na leševe mladih žena, a ne na žive ženske likove. Bezerides je svakako živa, kao i ostala tri glavna lika, iako ona potiče iz škole pisanja Jakih Ženskih Likova u kojoj "jak" znači "stvarno otkida na viski i voli da ubada nožem u svašta", a "žensko" samo znači da ulogu "igra žena".

Ako vam se čini da su ova četiri lika stvorena zahvaljujući upotrebi Generičkog algoritma za pisanje scenarija za krimiće, moram da priznam da je manje-više tako, bar u ove tri epizode. I za to svakako nisu krivi glumci, koji su ušli u najdublju sumornost i mrak svojih uloga - iako je Vins Von manje ubedljiv kada se šetka između lika impotentnog biznismena i pretećeg vođe krimi bande. Ali cela serija, za sada, deluje kao kolaž noar krimića koji se dešavaju u Los Anđelesu, kao da je neko gledao filmove Kineska četvrt, Poverljivo iz LA i Veliki san, i pomislio, hoćete tvrde krimiće? E pa sad ću da vam dam najtvrđe što možete da zamislite.

Samo u prvoj epizodi, dobili smo korumpirane pandure, plantaže pomorandži, pornografiju, gala večere, razmažene dive, luckastu glumicu i neohipi komunu. Glavna misterija se vrti oko sumnjive kupoprodaje zemljišta, podmićenih političara i izmasakriranog tla. Bez čudaka, horora i nihilistične atmosfere iz prve sezone, nijedan od ovih elemenata ne izdvaja seriju od bilo kog do sad viđenog noara.

Reklame

Pogledajte naš dokumentarac o zločinu koji je inspirisao seriju 'True Detective':

______________________________________________________

Ne pomaže i što se dijalog kreće od nimalo zapamtljivih rečenica poput —"Uvek je mišljenje dobrodošlo", "Brine me što pričaš takve gluposti", "Nisam tako dobar sa strane" — do zapamtljivo glupavih. Kada se Ani svađa sa sestrom ispred mesta gde ta ista sestra ima porno tezgu, kaže "Kada hoda, kao da žileti lupkaju jedan o drugi!" Bolesno ili tupavo?

Nego, pomenuli smo koliko je mrzovoljna serija? Ako vam to nije jasno iz svake pojedinačne scene, serija vam takođe nudi i zvučne detalje, od industrijskog klaparanja do zavijajućih pevača koji izgovaraju stihove tipa, "Ovo mi nije omiljeni život!"

Rejčel Mekadams kao Ani Bezerides u seriji 'True Detective.' Foto Lacey Terrell. HBO

Stvari se ubzavaju u drugoj i trećoj epizodi, delom zato što Picolato počinje da ubacuje istinsku jezovitost u glavni zločin, zajedno sa nekim čudnim sekvencama koje kao da su pokupljene od odbačenih ostataka veličanstvenog filma Mulholland Drive Dejvida Linča. (I drugorazredni Linč je kilometrima iznad većine TV proizvoda) I četiri glavna lika postaju definisaniji kako Picolato prelazi sa arhetipa na atipične ličnosti kada se postave osnove priče. A u centralnom zločinu krije se dovoljno misterije da će se gledalac vraćati bez frke. Plus, ipak je ovo HBO, tako da je produkcija vrhunskog kvaliteta.

Reklame

Čak i ako se druga sezona serije ne bude izdvajala od ostalih koje smo naveli, svakako je deo društva. Serija je mračna, dijalozi naporni, a scene sjajne na onaj kul i hladan način koji sve više karakteriše "ozbiljnu" zabavu. Današnji film i televizija su ili umirene korporativne komercijalne igračke ili monohromske mizerije. Nedostatak radosti se smatra osnovnim zahtevom za umetničarenje. Čak i TV serije sa manjim brojem žrtava, poput Netfliksovog hita House of Cards, snimljene su skoro bez prestanka ledeno. Brate, čak i onaj smotani venzemaljski superheroj u svetlom spandeksu postaje nadrkani antiheroj u okruženju u kojem je "nikakvo šaljenje" pravilo za snimanje filmova.

Scena iz epizode, Kolin Farel kao Rej Velkoro u seriji 'True Detective.' HBO

Nema ničeg lošeg u tuzi i nesreći, i ja sam prvi ložana na krv, smrt i očaj u mojoj umetnosti. Ali ono što nedostaje današnjoj prestižnoj televizijskoj produkciji je raznovrsnost u tonu. Seks scena se snima jednako hladno kao i ubistvo, ručak se naručuje hladnim tonom kao i bezosećajni raskih. Koliko god da su mračne i tragične velike serije poput Breaking Bad, The Wire , or The Sopranos bile, nikada nisu bile samo mračne i tragične —bilo je i humora, apsurda, frikovštine i ljubavi. Čak je i prva sezona serije True Detective imala pomalo od svega, one iskrene lakoće u odnosu između Vudija Harelsona i Metjua Mekonahija. Tvorci serije su znali kako da snime užasne scene seksualnih zločina, ali i ortačkog razgovora na različite načine. Druga sezona nikako nije jedini krivac u ovoj — ispijam čašicu viskija —"Čoveče, toliko sam mračan, smoren i u bedaku" televizijskoj zabavi, ali istrajno sledi Snajderovu/Finčerovu/Nolanovu školu kuloće i previše, do detalja. U svetu u kome se sve snima u tamno plavom sfumatu, teško je razdvojiti jednu seriju od druge. Mislim, zar moraju serije o superherojima, krimići, trileri sa serijalnim ubicama, fantastika i kućne drame da budu istog izgleda i smisla?

Iako je True Detective odlično urađena krimi serija koja će zadovoljiti vaš apetit između sezona vaših drugih omiljenih serija, nadam se da će ostatale epizode ove sezone doneti malo neobičnosti, ili bar šalu ili dve.

Linkoln Majkl piše za the Believer, American Short Fiction, Buzzfeed, Oxford American i druge. On je onlajn urednik Electric Literature i kourednik magazina Gigantic.Uskoro mu izlazi prva zbirka priča Upright Beasts. Pratite ga na Tviteru.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu