FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Proveo sam dan sa dilerom spida

„Obično je vlažan kada ga dobijem", kaže mi Džon. „To je najbolje u svemu".

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE Spain

„Obično je vlažan kada ga dobijem", kaže mi Džon. „To je najbolje u svemu."

Razvukao je par linija na pohabanoj kutiji za CD, sa koje se očigledno često šmrče spid.

„Pre nekog vremena sam prestao da volim koks. Ljudi više ne žele taj rad, treba im nešto uzbudljivije. Spid je stvarno ponovo postao popularan", nastavlja, dok amfetaminom puni male žute i plave kesice.

Reklame

„Svaka kesica je teška tačno jedan gram – ni više, ni manje. Zajedno sa težinom same kesice. Moraš da ga meriš u kesicama, da se prah ne bi nataložio na vagi."

Džon je diler spida koji živi u jednom malom selu nedaleko od Bilbaa. „Spid je ovde uvek bio popularan. Sećam se da je pre nego što sam otišao u zatvor u svakom baru bio bar jedan diler spida. Ja sam ovih dana samo u jednom baru. Ljudi mi veruju jer znaju da je moj spid mnogo kvalitetniji od sranja koje ljudi prodaju. Nije ih čak ni briga što je vlažan".

Kada je spakovao svoje kesice, rekao mi je da ide u bar u kojem stalno visi, i pitao me je da li hoću da mu se pridružim. Zanimalo me je kako izgleda jedan običan dan u njegovom poslu, i odlučio sam da baš to i učinim.

Kada smo stigli tamo, nije još ni seo, a konobar mu je već dodao pivo. Gotovo smesta, prišao mu je jedan visok, sredovečan čovek.

„Ovaj tip je najbolji. Nekada je kupovao od mene, ali sada ima porodicu. Više ga ne zanima da kupuje staf. Jebeš ga, pokloniću mu", kaže Džon.

Pročitajte i: Pitali smo lekare kako droge utiču na vašu spermu.

Čovek uzima svoju malu „kesicu za nesanicu", kako ih izgleda zovu, i kaže: „Večeras ima neka žurka. Kada odlučim da izađem, ja ostajem do kraja". Onda je pitao Džona da li je spid vlažan, na šta mu je Džon odgovorio: „Zašto me kog đavola to pitaš? Tačno znaš kakav je".

Izgubio se u jednom od toaleta, ali nije se dugo zadržao. Kada je izašao, zaputio se pravo ka šanku i počeo da viče, „Niko to ne radi kao ovaj čovek! Druže, daj mi neke rizle; moram ovo da osušim. Svaki put je sve vlažniji. Da ne osećam koliko smrdiš, pitao bih te da li si se tuširao s njim".

Reklame

„Prestani da se žališ. Tačno znaš šta možeš da očekuješ od mene", brecnuo se Džon na njega.

U narednih sat vremena, sedmoro ljudi je prišlo Džonu da kupi spid. Jedan od njih se zagledao u mene i pitao ko sam. Džon ga je uveravao da sam u redu, da nisam „taster", ili kako god da su me nazvali.

Ono što je kod svih tih mušterija zajedničko je to da izvode istovetni ritual: razgovaraju sa Džonom; onda odu pravo u toalet, i vrate se sa jednim suznim okom. Tako valjda može da se zna na koju nozdrvu je šmrkao.

Za tri i nešto sata je rasprodao sve što je imao kod sebe. „Tri godine sam se krio jer su me panduri uhvatili sa kilo i po spida. Nema sumnje da je neko pokušao da me sjebe. Taster, znaš? Ovi današnji klinci nemaju nimalo poštovanja. Znaju da mogu lako da zarade, pa ih je baš briga ko se time bavio pre njih. Roba koju prodaju je sranje".

Kada sam ga pitao da mi priča o vremenu provedenom u zatvoru, promenio je ton. „Ne želim da pričam o tome. Bilo je zajebano", kaže, dok pijucka svoje pivo. „Od tada moram da hodam unaokolo sa očima na leđima, ako me uhvate, biću u velikoj nevolji. To bi se smatralo za ponovni prestup, i to znači dugu zatvorsku kaznu. Ne želim ni da razmišljam o tome. Zato prodajem samo na malo. I nikada to ne radim uveče. Tada te uhvate".

„Kada smo već kod toga, skoro će šest popodne. Bolje da odem kući i donesem još malo. Uskoro će doći još ljudi".

__________________________________________________________________

Reklame

Ako ste se navukli na ove teme pogledajte i naš dokumentarac : Sisa, droga za siromašne

__________________________________________________________________

Vozimo se njegovim razdrndanim kolima do njegove kuće na periferiji. Otvara zamrzivač i vadi ogromnu kesu spida. Izgleda da je 200 grama dovoljno za celih mesec dana.

Puni oko 20 malih kesa i pažljivo i bez žurbe meri svaku. „U ovoj ima 0,1 gram više, pa ću da izvadim malo. I ova je malo teža, ali ostaviću je tako, neka misle da sam velikodušan".

Vadi magnet iz džepa, stavlja kesice u njega i poklapa ih drugim magnetom. Kada smo izašli napolje, kači magnete sa kesicama na deo karoserije pored točka. „Neće otpasti, a ako nas zaustave, samo ćemo reći da to nije naše. Neće imati nikakav dokaz. Ne mogu ništa da nam kažu".

Džon je oprezan. Nema muzike u kolima, a jednim okom sve vreme pogledava retrovizor. Nekoliko puta smo napravili krug više, da bi bili sigurni da nas niko ne prati.

Ne čudi me to što neće da mi kaže od koga nabavlja spid. „Samo ću ti reći da ga donosim iz mesta severno od Gipuskoe, iz malog sela na obali, sa mnogo čamaca. Ali neću ti reći imena i mesta. To bi mi bio kraj, oni mrze doušnike. Jednog dana će se dogoditi veliko sranje", govori mi, dok mi preti prstom.

Nazad u baru, ljudi su dolazili i odlazili, pozdravljali se i rukovali s Džonom, sa spremnim novčanicama u šakama. Džon uvek zatraži cigaretu i u paklu stavlja „poklon". Prilično je očigledno da ljudi kojima Džon prodaje spid nisu narkomani. Većina njih zapravo deluje prilično ugledno.

Reklame

„Ne bi mi bilo teško da zaradim ozbiljne pare, ali neću da rizikujem. Sasvim mi dobro ide sa malom količinom koju prodam svakog meseca. Bolje je imati jednu ekipu pouzdanih klijeneta, nego pokušavati da razgranaš posao i prodavati raznoraznim neznancima, na nekakvoj raspaloj žurci. To me ne zanima", objašnjava on.

Dok i dalje razgovaramo o kvalitetu stafa koji se ovih dana prodaje, elegantno odeveni sedokosi čovek prilazi i traži da kupi par grama. Čovek ima samo novčanicu od 50 evra, pa nas časti turom pića, kupuje paklu cigareta i Džonu daje ostatak od 30 evra. Kada ode u toalet, Džon mi kaže da je „taj tip kreten".

„Oblači se tako da bi delovao pouzdano. On dobro zna da sa mnom nema zezanja. Ako nema para, nema stafa. To je jednostavno tako".

Naš sedokosi prijatelj brzo dolazi ponovo, shvativši da nema čime da šmrkne. Obraća se Džonu i pita ga da li može od njega da pozajmi jednu novčanicu na kratko.

„Nema jebene šanse, sa velikim 'N'", odgovara mu Džon.

Ponovo ode u toalet, ali vraća se do nas gotovo smesta. Pogleda Džona u oči i kaže: „Daj mi jednu rizlu, druže. Ovo sranje je jebeno vlažno."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu