FYI.

This story is over 5 years old.

LGTBQ

U potrazi za rečima koje bi najbolje opisale moju vezu sa dva dečka

Najgori u mojoj vezi je jezik kojim moramo da se služimo kad govorimo o njoj.
Hugh Ryan
pisao Hugh Ryan
Foto via Flickr korisnik ali_arsh

Kada imate dva dečka ne pada vam najteže neprijatnost traženja da pozivnica za venčanje bude "plus dva", niti pronalaženje stana sa dovoljno prostora u garderoberu da stane sva naša odeća, niti odlučivanje kome pripada strašno srednje sedište pozadi u taksiju. Najgori u mojoj vezi je jezik kojim moramo da se služimo kad govorimo o njoj.

"Tripli" je jezivi neologizam koji zvuči kao cepanje vlažnog papira. "Trofazni" i "utroje" su sjajni ako pišete sižee filmova za neki porno sajt, ali ne ako želite da vodite pristojan razgovor sa južnjačkom veroučiteljkom, koja je uz to još i majka vašeg dečka. "Ljubavni trougao" ima sasvim drugu konotaciju, dok "trijada" podseća na gangstere iz jugoistočne Azije. "Tribunal" zvuči kao pravni termin, "trojka" suviše komunistički, a "trijumvirat" je predug. "Tripleks" kad se upotrebljava u bilo kakvom seksualnom kontekstu podseća na lek za herpes. "Trio" zvuči kao da smo tri dobra drugara koji se samo druže, što je greška koju ljudi ionako prečesto prave. Moj mlađi brat je predložio "napolitanac" — kao pakovanje sladoleda od vanilije, čokolade i jagode — ali to zvuči kao suviše daleka asocijacija, a neizbežno će doći i do raznih vrsta pretpostavki u vezi sa rasnom podelom.

Reklame

Šta je ostalo? Tricikl? Triceratops? Triblovi? Ne, ne i nikako ne.

Pročitajte i: Posao mi je da spajam ljude za seks u troje

Imao sam dovoljno vremena da razmišljam o ovome u proteklih pet godina, otkako sam upoznao Džejsona i Tima, mog dečka i mog "drugog dečka" (još jedna jeziva frazeologija koju zatičem sebe da redovno upotrebljavam). A znam da je njima u lingvističkom smislu bilo još neprijatnije. Njih dvojica bili su zajedno deset godina pre nego što smo se upoznali, što znači da su bili "par" "imali dečka" čitavu deceniju. Štaviše, neposredno pre nego što smo se smuvali, zvanično su postali kućni partneri, što je još jedan izraz koji nije preterano koristan u našoj situaciji. (Profesionalni savet za trostruke veze: ako pokušate da objasnite nekom kako imate više partnera, pomisliće da radite u advokatskoj firmi.)

Neko vreme smo se držali oprobane taktike stare škole: bio sam im "cimer" i "blizak prijatelj". Ali sa zbirnih 40 godina otkako više nismo u ormaru, taj izanđali ples nema više atraktivnost nečeg zabranjenog koji je imao u srednjoj školi i na koledžu. Deklarisali smo se, u nizu neprijatnih ali miroljubivih razgovora, pred našim porodicama. Moja majka, Bog je poživeo, imala je samo tri pitanja: Jeste li istovremeno "intimni" jedan s drugim? Da li svi spavate u istom krevetu? I poslednje, ali najvažnije: Ti znaš da te ovo ne oslobađa obaveze da imaš unuke? (Čisto da se zna, moji odgovori su bili: "da", "da" i "Mama!")

Reklame

Sve više nas eksperimentiše sa vezama koje ne možemo dobro da definišemo. Još. A ja polažem velike nade u to da će nas naš jezik na kraju sustići.

Ubedljivo najneprijatniji deo razgovora bio je — i ostaje — kako nazvati ono što smo. Ali na kraju krajeva to ide u rok službe kad zađete na neistraženu teritoriju. Kao društvo, što manje poznajemo ili prihvatamo neku ideju, neprirodnije nam zvuči reč koja je opisuje u našim ustima. Nekada davno homoseksualnost je bila "ljubav koja ne sme da izgovori svoje ime". Računajući da su u to vreme u opciji bili sodomit, katamit i efib, verovatno bih se i ja suzdržavao. Ali, da citiram Dena Sevidža, stanje se popravilo. Ili tačnije, popravili smo ga tokom čitavog veka verbalnog istraživanja. Da bismo stigli do "gej" i "lezbejka", morali smo da prođemo kroz razne vrste lingvističkih selendri, neprokrčenih šuma verbalizma u kojima je ostala zaboravljena menažerija čudnih i divnih termina: invertit, uranac i homofil; ginofil, tribad i urningtum. Sledeći put kad se budete žalili koliko je nezgrapno izgovarati LGBTQ, samo se setite da je moglo da bude i IUHGTU.

Kao dete bio sam opsednut naručivanjem neobičnih proizvoda sa zadnjih stranica stripova. Stvari kao što su prekidač za strujni udar tokom rukovanja, morski majmuni i druga razočaranja jeftinih poštanskih narudžbi. Jednom sam naručio spravu koja je izgledala kao mešalica za beton, a obećano je da će pretvarati šačicu kamenčića u blistavi niz poludragog kamenja. Posle četiri dana konstantnog mlevenja — uz buku koja je zvučala kao da voz podzemne železnice trajno prolazi kroz naš prigradski podrum — moj ćale je bacio spravu pravo u smeće.

Reklame

Mi smo kao kultura u toj fazi mlevenja, a sve etikete zvuče kao kamenčići u našim ustima. Kad govorim o svojoj porodici, moje reči lupaju o zemlju gracioznošću naleta grada. "Poliamorna veza" je izraz elegantan koliko i parče betona. Kao i "homoseksualac", on silom kalemi grčki prefiks na latinski koren, a rezultat je monstruozno deformisan.

Nekim ljudima sama ta nezgrapnost sa sobom nosi prizvuk agresije, kao da im nešto silom naturam. Odmah ih iznervira sve što kažem. Gotovo je nemoguće razgovarati o ovome, kad su same reči dovoljne da ljudi prestanu da vas slušaju.

Molim vas, ne zovite nas "trofazni". Foto via Flickr korisnik Tambako

Ovo sad, podsećam sebe, još je to mlevenje. Ponekad uspevam čak i da ga vidim na delu: male zajednice, sačinjene od ljudi koji su već na seksualnim marginama, u kojima je čitava decenija upotrebe "poliamorno" skratila na "poli". Iz ove pozicije mogu da zamislim kako će jednog dana to postati uobičajeni izraz. Svakim korakom, svaki sledeći postaje malo više moguć.

Uglavnom, međutim, nadu pronalazim u drugim zajednicama čija je lingvistička evolucija malo naprednija od naše. Za samo nekoliko poslednjih godina, došlo je do čitavog talasa promena u tome kako javnost shvata koncept "transrodnog". Ne zavaravajmo se: još nisu usvojeni zakoni koji štite građanska prava trans ljudi, a i dalje se nekako smatra prihvatljivim raspravljati o legitimitetu njihovog identiteta u novinama i na televiziji. Još se na mnoge načine nismo navikli na trans ljude, ali smo se složili oko nekih reči kojima vodimo to diskusiju. A u okviru LGBTQ zajednice, vode se nove diskusije ko sme da koristi koji sleng za transrodno, kada i kako. Trans ljudi su počeli da koriste svoje pravo da kažu da su neke reči uvredljive i imaju suviše negativne konotacije — baš kao što je to u nekom trenutku uradila svaka marginalizovana zajednica na putu do ravnopravnosti.

Reklame

Sanjam o danu kada će nas Fejsbuk priznati sa pregršt statusa o poliamornim vezama, od "sestara supruga" do "primarnih partnera".

Ali pogledajte samo koliko se naš jezik već izmenio, za samo nekoliko kratkih godina! I ne govorim samo o rečima koje počinju sa prefiksom "trans." Danas "promena pola" zvuči sirovo i zastarelo. Umesto toga kažemo "operacije za preraspodelu pola". "Rodnokvir" (genderqueer), etiketa koja je nastala još devedesetih (ako ne i pre), danas je na Guglu pretražena 691.000 puta. Nedavno se na ovom istom mestu raspravljalo o upotrebi titule "Mx." kao rodno neutralne (ili trans-specifične). Ali možda najveća promena od svega je pojava reči "cisrodno", koja koristi naučni, latinski prefiks "cis" (u značenju "na istoj strani kao") da bi opisala ljude koji nisu transrodni. Ako vam to zvuči kao smešni razvoj stvari, znajte da je reč "homoseksualac" bila u svakodnevnoj upotrebi mnogo pre "heteroseksualca" — i da je "heteroseksualnost" isprva bila psihijatrijsko stanje, " morbidna" naklonost pripadniku suprotnog pola.

PREPORUČUJEMO: Put kokaina od plantaža do noseva širom sveta

Za porodice kao što je moja ne mogu da kažem u kom pravcu će se stvari nadalje razvijati, koje će se nove reči pojaviti ili koje ćemo već poznate pretvoriti u neke prijatnije oblike. Sanjam o danu kada će nas Fejsbuk priznati sa pregršt statusa o poliamornim vezama, od "sestara supruga" do "primarnih partnera". O danu kada će naš zakon i naš jezik odslikavati činjenicu da se naši životi manifestuju u različitim oblicima koji dižu u vazduh ograničenja "nuklearne porodice". Što se reči tiče, još nismo stigli na to odredište. Ali u svakodnevnoj praksi, po tome kako zapravo živimo naše živote, svakog sata smo sve bliže. Sve više nas eksperimentiše sa vezama koje ne možemo dobro da definišemo. Još. A ja polažem velike nade u to da će nas naš jezik na kraju sustići.

A dok se to ne dogodi, većina ljudi zove Tima, Džejsona i mene "momci", baš kao što je moj otac s ljubavlju i nespretno oslovljavao naše prve komšinice lezbejke kao "devojke". Ukoliko i dok god ne budemo imali gomilu sinova, to je za sada sasvim dovoljno. Ali mogu da zamislim neko buduće vreme kad će se naša deca osvrnuti i pomisliti kako to zvuči šovinistički i čudno. Pravo da vam kažem, jedva čekam. Spreman sam da budem vir u reci Engleskog jezika, obična stanka na putu do nekog boljeg sveta, neke bolje reči.

Samo — Bože, molim te — neka ona ne bude "tripli".

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu