FYI.

This story is over 5 years old.

Matična ploča

Univerzalna vakcina za rak će se pojaviti mnogo brže nego što mislite

Univerzalna vakcina za rak je nešto na čemu se aktivno radi i moglo bi da se ispostavi da je ipak moguća.
foto: Damian Ryszawy/Shutterstock

Trenutno vaše šanse da u nekom trenutku ne dobijete rak nisu mnogo bolje od 50-50. A osim toga da ne pušite (naročito to) i da pokušavate generalno da živite zdravo, ne možete da učinite mnogo toga da te šanse na neki dramatičan način okrenete u svoju korist. Čak i među pušačima, onima koji se opsesivno sunčaju i mrziteljima povrća, kancer se javlja prilično nasumično. Kockice mogu da budu nameštene (ponekad i mnogo), ali su i dalje samo kockice.

Reklame

Ima toliko mnogo vrsta raka i toliko faktora koji mogu da rade združeno ili nezavisno na uvećanju rizika od njegove pojave – da ne pominjemo to da rak polako poprima razmere epidemije – da je ideja univerzalne vakcine protiv raka na dugačkom štapu. Dođavola, kada uzmemo u obzir široku i sve efikasniju ekologiju lečenja raka, ne bi bilo ni fer imati vakcinu (naročito ne ako ste farmaceutska korporacija koja prodaje te često ekstremno skupe lekove).

Svejedno, univerzalna vakcina za rak je nešto na čemu se aktivno radi i moglo bi da se ispostavi da je ipak moguća. U radu objavljenom u sredu u časopisu Nature, istraživači sa Univerziteta Johanes Gutenberg opisuju razvoj potencijalne vakcine zasnovane na prirodnoj reakciji imunog sistema na viralne infekcije. U ranim ekspreimentima, zasnovanim na modelima tumora kod miševa i tri ljudska pacijenata sa poodmaklim slučajem melanoma, vakcina, koja se u suštini sastoji od mikroskopski sićušnih otrovnih RNK strelica, uspela je da izazove specifične anti-tumorske imune reakcije.

„Imune reakcije koje ćelije raka obično ne pokreću se pobuđuju time što se veštački izaziva napad virusa."

„Zašto je toliko teško efikasno vakcinisati protiv raka", pišu holandski imunolozi Jolanda de Fries i Karl Figdor u pratećem komentaru u časopisu Nature. „Jedan od razloga je taj što su ćelije raka u velikoj meri slične normalnim ćelijama, i imuni sistem organizma izbegava da napada sam sebe. Samo se relativno skromne imune reakcije javljaju kod vakcina koje sadrže antigene koji se takođe nalaze u zdravom tkivu. Jake imune reakcije mogu da se očekuju jedino kada ćelija raka ima antigene kojih obično nema kod normalnih razvijenih ćelija".

Reklame

To je ono što strelice RNK postižu umetanjem genetskog materijala koji podražava virus. Imune reakcije koje ćelije raka obično ne pokreću – i u nekim slučajevima čak i podržavaju takve ćelije – pobuđuju se time što se veštački izaziva napad virusa.

Angažovanje ličnog imunog sistema pacijenta u borbi protiv raka nije nova ideja. Ali je dokazano da ju je teško sprovesti, iz niza različitih razloga. Nije jednostavno aktivirati imune ćelije na jedan određeni način, i prilikom ranijih pokušaja su primenjivane prilično složene tehnike koje su uključivale precizno podešavanje antigena i antitela i, u mnogim slučajevima, proizvodnju dendritita (ćelija koje funkcionišu kao glasnici imunog sistema).

Metoda koja je opisana ovde zaobilazi mnogo od tog meteža korišćenjem električnog punjenja kao nišanskog mehanizma. Umesto da se unose neke odgajane ćelije ili komplikovane nano-čestice, ovo je samo RNK nabijen u membranu masne kiseline, sličnu kao membrana ćelije (ovaj kombinovani paket je poznat kao RNA-LPX). Podešavanjem relativnih proporcija RNK i masnih kiselina, istraživači su bili u mogućnosti da proizvedu čestice koje su blago negativno naleketrisane. To naelektrisanje pomaže u navođenju čestica do dendritita koji se nalaze u slezini i drugim limfoidnim tkivima (koštana srž, limfni čvorovi).

Dendrititi zatim uzimaju RNK i kao reakciju prozivode antigene za kancer. Ti antigeni izazivaju reakciju T pomoćnih ćelija prema progresivnim tumorima u telu – tumorima koji bi u suprotnom bili ignorisani, ili bi ih imuni sistem tretirao kao normalne.

„Stimulacija jakih imunih reakcija protiv autoantigena primećena u prvoj grupi pacijenata podržava predklinički identifikovani model delovanja i snažnu potentnost ovog pristupa u kliničkim uslovima", zaključuje se u studiji. „Proizvodnja RNK-LPX vakcina je brza i jeftina, i gotovo svaki antigen tumora može da se dekodira uz pomoć RNK. S toga, nanočestični RNK imunoterapijski pristup predstavljen ovde može da se smatra za univerzalno primenljivu novu klasu vakcina za imunoterapiju raka".

Kao što bi moglo i da se pretpostavi, kada se uzme u obzir sićušan uzorak ispitanih (miševa i tri ljudska pacijenta), sve ovo je u veoma preliminarnoj fazi, i biće potrebno još mnogo ispitivanja. Ali u najgorem slučaju, stari, veliki problem raka kao takvog deluje malo više rešiv nego prethodne nedelje.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu