Seksualni rad

Radila sam kao eskort dok sam bila tinejdžerka i evo kako je izgledao moj život

"Shvatila sam da više novca mogu zaraditi seksualnim radom, nego što bi to slučaj bio sa bilo kojom diplomom. Ipak, sav taj novac u moj džep došao je zajedno sa krizom koja je pogodila moj život."
JB
ilustracije Joel Benjamin
Liza Blackwell
Ispričano Liza Blackwell
teenage escort illustration

Eliz, 23, živi u Londonu, u okviru projekta gde stanuje zajedno sa drugim mladim ženama koje se oporavljaju od bolesti zavisnosti. Ona je odrasla u Votfordu, a odgajala ju je majka, sa kojom je živela od invalidske penzije. Kako bi se izvukla iz siromaštva, kada je imala 17 godina Eliz je počela da radi kao eskort. Kako bi se izborila sa traumama koje je donosio njen posao, ona je konzumirala velike količine ketamina i alkohola.

Reklame

Prekinula je da radi kao eskort pre godinu dana. Kada sam je intervjuisala, govorila je gestikulišući rukama i zabacujući kosu često - činilo se kao da dramatičnost isijava iz nje.

Imam 23 godine, ali se osećam kao da sam živela milion života.

Dok sam odrastala, to što nismo imale novca jako je uticalo na to da sam želela da se finansijski obezbedim kad sam odrasla. Znala sam da za to neću imati dovoljno novca ako budem radila samo subotom. Kada sam imala trinaest godina, kupila sam diteger, magnet za krađu po prodavnicama. Krala sam Ted Baker torbe i prodavala ih na eBay-u. U štek bih stavljala osamdeset posto novca koji sam zarađivala. Kada sam imala 16 godina, ovaj biznis je uznapredovao do prodaje MDMA po rejvovima.

Na jednom od ovih rejvova upoznala sam devojku koja je bila uključena u prostituciju, i ona mi je ispričala o tom sajtu gde se reklamira. Rekla mi je da je sve legalno, zato je rizik manji - a profit veći, u poređenju sa prodajom droge. Bacila mi je udicu.

Gledala sam seriju Secret Diary Of A Call Girl, koja je bazirana na knjizi Bel Dežur. U njoj se glamurizuje visoki nivo eskortinga, ali to nije realan život. Ispostavilo se da je Bel Dežur završila edukaciju za novinara, ali je i šest meseci part-time radila kao seksualna radnica dok je pisala ovu knjigu. Ona nije reprezentativni primer demografije koja se bavi ovim poslom, niti je to iskusila kao deo realnosti. Većina devojaka koje ulaze u ovu industriju su siromašne i ne žele to da rade. Shvatila sam da bih više novca mogla da zaradim seksualnim radom, nego uz pomoć bilo koje diplome. Bilo kako bilo, sav taj novac koji sam zaradila došao je zajedno sa krizom koja je pogodila moj život.

Reklame

Bilo je ironično - pare koje sam zarađivala trošila sam na terapiju kako bih se oporavila. Bukirala sam letove u Aziju kako bih radila jogu, samo kako bih se zalečila, jer sam bila toliko jebeno istraumirana do kraja ove priče, i toliko u depresiji i posttraumatskom stresnom poremećaju. Na kraju joga putovanja, uvek sam čula taj glas u svojoj glavi kako mi govori da ne radim to opet. Svaki deo mene vršitao je da se ne vraćam na staro. Ipak, donela sam odluku iz straha: prikupljanje ekonomske dobiti pobeilo je zdrav put.

Uvek sam lagala ljude - i kako se zovem i šta radim - konstantno sam morala da se sećam šta sam rekla ljudima. Jesam li Amelija, Alis, Eliz? Gotovo da sam zaboravila svoje pravo ime.

Sećam se da sam se jebala sa tim likom koji je imao svoj fudbalski klub - dobijala sam hiljade evra od njega - ali se sećam kako sam se osećala dok me je dodirivao. Čula sam unutrašnji monolog, bolan, i pitala sam se, “Šta je ovo koji kurac? Kako da ti pomognem?” Podelila sam se iznutra. Deo mene morao se otcepiti kako bih se zaštitila, kako bih preživela.

Seksualne radnice opisuju omiljene klijente

Sećam se da na terapiji nisam želela da razgovaram o seksualnom radu, a to je i bio razlog zbog koga sam bila tu gde jesam, zbog koga sam imala loše snove u kojima su me jebali demoni, uz puno seksualnog nasilja. Moja percepcija muškaraca bila je užasna, što je uticalo na moj kapacitet da verujem da sam sposobna da imam romantičan odnos sa suprotnim polom.

Reklame

Mnogi ne rade seksualni rad na ispravan način. I onda imaju četrdeset godina, gomilu tašni i iznošene prada cipele, i ne još mnogo šta, dok i dalje stanuju u iznajmljenom stanu. Postoji nekolicina onih koji uštede - oni ulažu u deonice - ali nemaju veze, nemaju porodicu, nisu u braku. Tako da im taj novac i nema pravu vrednost.

Jedna madam za koju sam radila imala je kuću u Južnom Kensingtonu i još jednu kuću u Marbelji, i puštala je svoje devojke u obe kuće. Imala je baš puno novca. Svakog meseca smo joj odnosile novac, a ona bi nam onda dala naš deo, što je oko 30 posto svakog bukinga, a sat je 700 funti. Devojke koje su radile za nju čak su joj donosile i poklone - bombonjere, nakit, satove - sve kako bi im zakazala više termina. Ona je bila glamurozna, jako lepa, imala je oko 60 godina, ali je izgledala kao da ima četrdesetak. Nije imala dece, tako da je te devojke tretirala kao svoju decu. Devojka koja me je upoznala sa njom rekla mi je da obožava čestitke za Dan majki, kao i da će to učiniti da me gotivi. Sve je to bila manipulacija, zapravo. To ćete sresti svuda u ovom poslu.

Imale smo profesionalnog fotografa koji nas je slikao u seksi vešu. Imale smo radilice, i jednom kada ubaciš karticu u telefon, on ne prestaje da zvoni. Imale smo različite portfolie za različite sajtove, naravno, sa različitim cenama. Radile smo na što više tržišta da smo mogle.

Ipak, nije sve bilo sumorno i strašno - nekada smo se zabavljale, kao da snimamo spot. Nekoliko nas devojaka otišle bismo u neki iznajmljeni stan, ili hotel sa pet zvezdica, imale bismo puno kokaina, puno šampanjca, slušale smo rep muziku. Izađeš da radiš, vratiš se sa parama - pare su bile svuda: stotka mi je postala kao novčanica od pet funti. Praviš toliko para za tako malo vremena da ti one izgube vrednost.

Reklame

Svoj novac puštala sam kroz legalne tokove. Plaćala sam porez, bila sam registrovana kao terapeut za lepotu, i nadala sam se da ću kupiti svoj stan, ili možda čak i dva, pa da jedan iznajmljujem i da se rano penzionišem. Ipak, nisam mogla da izdržim. Posao me je ubijao.

Kada sam otišla na odvikavanje shvatila sam da hronično pokušavam da zamaskiram svoju nesreću. Spolja sam delovala srećno, veselo, nasmejano, sise i osmeh uvek su bili u prvom planu. Čak i kada bih se osećala užasno sa četvrtim klijentom iste večeri, pravila bih se da sam kao vesela čirlidersica. Kada bi klijent stigao, udahnula bih duboko i krenula, ”Hej, kako si! Uđi!” Uz ogroman osmeh na licu.

Želela sam da radim tako da mojoj klijenteli bude najudobnije - to su najčešće bili bogati biznismeni, srednja klasa. Oni su pravili puno para, a trobalo im je da ja ne budem devojka koja je krala po prodavnicama sa 13, i koja je provodila vreme po grobljima inhalirajući aerosol gas. Kao i mnoge devojke u ovoj industriji - pretvarala sam se da sam ono što su moji klijenti želeli da vide.

Moja “priča” bila je da moj tata ima svoj biznis a da mi je majka medicinska sestra. Pravila sam se da studiram psihologiju na UCL-u. Čitala sam stvari na tu temu, tako da sam mogla da pričam o tome autentično, što bi zadovoljilo one koji su želeli da znaju ili bili sumnjičavi. Govorila sam da se seksulanim radom bavim part-time, jer “Obožavam seks, a novac je sjajan bonus!”

Reklame

U realnosti, ovaj posao nisam radila zbog toga što sam volela seks, radila sam ga jer sam volela novac. Radila sam puno radno vreme, završila sam manje od deset godina škole, a zbog toga što sam se viđala sa toliko klijenata, nisam imala odnos sa mojim roditeljima. Oca nisam videla godinama - bio je zaista nasilan prema mojoj mami.

Ipak, dobar seksualni radnik je dobar prodavac, tako da sam svojim klijentima pričala ono što su želeli da čuju. Retko ko želi da jebe siromašnu, očajnu devojku iz rasturene porodice koja želi da se izvuče iz siromaštva. Želel da jebu živahnu, nasmejanu, emotivno stabilnu devojku, koja ima stabilnu potporu i svetlu budućnost, a koja usput želi i kurac. To je mnogo primamljivije!

Nije sve bilo tako jednostavno. Kada bi neko ušetao u sobu, morala sam da shvatim da li želi da budem ta nevina devojčica koja neće baš sve, ili prava drolja. Morala sam brzo da prokljuvim šta želi da budem.

Problem nastaje kada te opljačkaju ili kada te uhode. Imala sam alarm u stanu, na ključevima, kod kreveta, kod vrata. SOS dugme bi pozvalo policiju, a kamere su pokrivale hodnik i dnevnu sobu. Morala sam da budem uvek spremna da rešim konflikt na neki način - da li ta osoba ima dovoljno snage da me prebije ili da me zaista povredi?

U sebi sam krila puno internalizovanog besa i mržnje jer sam radila ovaj posao.

Nisam tolerisala nepoštovanje. Na prvi znak ovakvog ponašanja, izbacila bih klijenta napolje. Odjednom ne bi bilo te poš devojke, već bi se pred njima pojavila prava uličarka. Ipak, na kraju dana si samo mlada devojka u stanu, viđaš starije muškarce, a mnogi od njih pale se na zlostavljanje ranjivih žena. Morala sam da naučim kako da se ponašam i kako da stavim ljude na njihovo mesto.

Reklame

Na kraju sam stigla do tačke gde više nisam želela da živim. Puno sam se drogirala. Jedan život na društvenim mrežama, a potpuno drugi u realnosti. Na društvenim mrežama sevali su skupi restorani u kojima su jeli reperi, a u realnosti, pucala sam se ketaminom. Sa dvadeset godina sam sastavila prvi testament.

Evo kako vidim seksualni rad - ukoliko ne koristiš alkohol ili droge pre nego što počneš, definitivno ćeš ih koristiti do kraja. Tri puta sam bila na odvikavanju. Uzimala sam ksanaks kako bih pregurala posao, na njemu sam i dalje mogla da vodim konverzaciju normalno. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim gde je balans. Većinu dana sam uzimala nekoliko grama ketamina. Koristila sam iglu i špric, jer bih odmah osetila efekat. Takođe sam skoro svaki dan mešala kokain i ksanaks, kako bih se podigla ili spustila. Imala sam puno novca, mogla sam da prijuštim droge koliko sam želela. Ipak, najviše sam uzimala ketamin, uz, naravno, alkohol.

Sada živim u stanu-skolništu za ranjive mlade žene. Nekada sam zarađivala hiljade dnevno, a sada dobijam deset funti pomoći. Tek započinjem novi život, i treba da odlučim ko želim da budem zapravo. Nisam ambiciozna i motivisana kao nekada - taj posao me je samleo.

Smešno je to što sam svoje najsrećnije doba provela na rehabilitaciji prošle godine. Živela sam sa šest ljudi koji su bili predivni - bili smo svi zajedno u grupnoj terapiji i podržavali jedni druge, svi smo iskreno brinuli i želeli da drugi budu dobro, tako da sam tamo začela neka predivna prijateljstva.

Reklame

Želim da svoje iskustvo iskoristim da pomognem drugim mladim ženama u lošoj poziciji. Volim da pomažem mladim ljudima kojima je teško. Mislim da bol može da te učini empatičnom osobom.

Razlika između brzog i lakog novca postoji, i ljudi se često zbune oko toga kada se govori o seksualnom radu. U pitanju je brz, ali ne i lak novac. Dolazi sa cenom. Svaki put kada sam legla sa drugim čovekom i zaradila novac, to bih činila po cenu svoje dobrobiti, svog unutrašnjeg života, zdravlja i sreće - ne kažem to da bih zvučala melodramatično, ali svaki put koštao me je dela duše. Prodavala sam samu sebe.

Imala sam tog jednog klijenta koji me je na kraju uhodio. Imao je 11 spavaćih soba i suludo veliki broj kupatila. Bio je prebogat - radio je za banku - ali je bio potpuno socijalno osakaćen. Imao je sav taj novac, ali da li je imao sa kim da podeli tu kuću? Ne. Zbog toga je mene iskorišćavao. To mi je pomoglo da shvatim pravu vrednost stvari u životu - nije sve uvek u parama. Verujem da je pravo bogatstvo u vezama sa drugim ljudima. To je pravo blago. Želela sam da žrtvujem sve za novav. Svoj identitet i vrednovanje sebe same povezala sam čvrsto za novac koji sam zarađivala.

Jedina stvar vezana za seksualni rad koja osnažuje je to što više ne budeš siromašna. A kažu da ono što osnažuje jeste ujedno i feminizam. Ipak, ja bih rekla da je to veliko sranje.

Ukoliko ste seksualni radnik koji želid a razgovara sa nekim, kontaktirajte Eliz na ovom linku.