FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Zaljubio sam se u prostitutku u Amsterdamu

Na kraju krajeva, ima li većeg prostituisanja nego prodavati svoje seksualne avanture kao novinarstvo?

Iskustva koja slede iz Ulice crvenih fenjera stekao sam dok sam pohađao jednosemestralni program na Pravnom fakultetu Univerziteta u Amsterdamu. Možete da se mrštite na ovu drevnu profesiju koliko hoćete, ali ne bi trebalo; svi smo mi na neki svoj način kurve. Evo, ja to prvi najbolje znam. Na kraju krajeva, ima li većeg prostituisanja nego prodavati svoje seksualne avanture kao novinarstvo?

HOLANDSKO UTOČIŠTE

Reklame

Postoje dve vrste gradova – oni u kojima se svi trude da budu ljubazni jedni prema drugima (Los Anđeles, Nju Orleans, itd.) i oni u kojima se svi trude da ispadnu smradovi (Njujork, Pariz, itd.) Amsterdam definitivno spada u ovu drugu kategoriju.

S druge strane, pakosni gradovi to nadoknađuju time što su obično fizički lepši od prijatnih, a Amsterdam nije izuzetak. On je zaista silan, redak lavirint kaldrmisanih koncentričnih kanala koji se šire od reke IJ poput zvučnih talasa sa razglasa. A u centru središnjeg kanala, krivudavim uličicama prostire se masivni javni burdelj; crveno neonsko srce grada.

Prostitutke u Ulici crvenih fenjera dele se na labave kategorije, tvoreći maltene svoje male kvartove. Na glavnoj džadi naći ćete obične devojke; nisu prelepe i nisu čudakinje, sve su pristojne, pomalo oronule. Kako zađete dublje u uličice, međutim, naletećete na konkretne podgrupe: Pećinu matorih plavuša, Trg hermafrodita, Pijacu debeljuca. Kaldrmisani kutak za pozamašne crnkinje uvek je jedan od naposećenijih.

A tu je i Dime Alley.

PRVI PUT

Tokom prvih nekoliko večeri u Amsterdamu mučila me je nesanica. Jedne noći, kad mi je dojadilo da se vrtim i prevrćem na svojoj duploj rapavoj posteljini iz Ikee, izašao sam iz stana i pošao ka crvenim svetlima u potrazi za kofi šopom koji još radi. Kofi šopovi se zatvaraju u tri noću, a bilo je tri i deset. Jedino sam uspeo da kupim lemon kush džoint od dva ljubazna Italijana koja sam sreo ispred hostela. Pripalio sam ga i pošao krivudavim sokacima ka Ulici crvenih fenjera.

Reklame

Bila je gužva. Grupe glasnih stranaca razgledale su izloge. Usamljeni sredovečni Holanđani namerili su se da zadovolje svoje prljave strasti. Posle 45 minuta hodanja, zureći u lepotice i one ne tako lepe, posle crvene ciglice za crvenom ciglicom, stigao sam do uličice koja je izgledala neznatno drugačije od ostalih. Bila je uža – široka možda svega metar ili metar i po – a kameni ulaz bio je prekriven živopisnim grafitima. Bio je to ćorsokak, a na samom kraju ulice video sam neonska svetla koja reklamiraju striptiz klub. Uličica se širila kako sam se približavao ulazu u klub. Klub je bio zatvoren, ali odmah do ulaza zapazio sam još jedan mali poluskriveni prolaz koji se račvao iz uzane uličice u kojoj sam se već nalazio. Ušao sam.

Preda mnom se otvorila mreža natkrivenih hodnika, sa zidovima od smeđih drvenih panela i još izloga sa crvenim svetlom i kurvi u njima koje vam se smeškaju. Dozivale su me dok sam jezdio kraj njih.

Prošao sam pored jedne brinete. Bljesak tirkiznih očiju ispod njene duge crne kose. Bela koža i crni bikini. Još jednom sam obišao mrežu hodnika i vratio se do nje. Pažljivije sam je osmotrio. Bila je visoka oko 170, sitne građe, velikih grudi, ravnog stomaka… ukratko, savršena. Usiljeno mi se osmehnula i otvorila vrata u svoj mali crveni svet.

"50 evra", rekla je hladno kad je zatvorila staklena vrata za nama i navukla zavese.

"Za šta?", pitao sam.

"Pušenje i jebanje." Delovala je smireno, sabrano. Njeno lice odgovaralo je njenom savršenom telu: skladne jagodice, pune usne, bez znakova starenja. Sveža i mačkasta. Bila je Bugarka.

Reklame

"Za 100 evra, možeš da dobiješ pola sata", rekla je. "Želiš?" Preturao sam po džepu. Imao sam 70 evra.

"Želim, ali imam samo 70. Žao mi je, samo toliko imam." Slegnuo sam ramenima i pokazao joj zgužvane novčanice u ruci. "Može li za 70?"

"Ne!", prasnula je. "Imaš samo 15 minuta!"

Ono što je usledilo, sa seksualnog stanovišta gledano, pružilo je verovatno manje uživanja od obične masturbacije. Od pušenja sa kondomom do trominutnog snošaja, nije pokazala nikakvu emociju niti interesovanje, monotono pokušavajući da izvuče ejakulat iz mene poput radnika u klanici. Najgore od svega: nije čak ni uspela.

U jednom trenutku su mi naočare spale na jastuk iza nje. Pogledao sam je. Ona se zakikotala. Ja sam se zakikotao. Potom je rekla: "Vreme ti je isteklo." Pobunio sam se, ali nije bilo vajde.

Dok sam se oblačio, oteklih muda i nezadovoljan, požalio sam se na uslugu: "Znaš, mogla bi malo više da se uživiš. Ako već to radiš, mogla bi to da radiš dobro."

"Ne", odgovorila je. "Ionako nije važno. Niko se nikad ne vrati kod iste devojke. Muškarci uvek traže novu devojku, novi izbor."

Imao sam potrebu da joj dokažem da nije u pravu.

TRI NEDELJE KASNIJE

Izgradio sam za sebe mali život u Amsterdamu. Vozio sam bicikl na kiši. Jeo sam vafle i pio pivo u "smeđim kafićima". Ali je nisam zaboravio.

Jedne obične srede oko 8 uveče, besposlen i napaljen, napustio sam stan i odvezao se biciklom do kaldrme sve dok moji točkovi ponovo nisu naišli na bleštavu crvenu kaldrmu.

Reklame

Gomile porodičnih turista šetkale su se tuda kao što je uobičajeno u to doba dana; očevi sa smetenim osmesima na licima, majke ukočenih vratova i nervozne, braća i sestre previjajući se od smeha.

OPET ONA

Nije mi trebalo mnogo da je pronađem. Ugledao sam je posle svega nekoliko izloga u Dime Alley. Stajala je ponosito, u tišini; isturenih grudi, nogu povijenih unazad, sa nagoveštajem osmeha na licu. Ponovo sam ušao u njen mali crveni svet.

Nevezano za kontekst, dobar je osećaj za svega nekoliko sekundi prebaciti se sa hladne ulice na razgolićenost sa prelepom ženom. Pitao sam je kako se zove. Olivija. Pitao sam je da li me se seća od pre tri nedelje.

"Eh, sad. Dug je to period, mnogi su ljudi… svraćali", rekla je.

"Čekaj, misliš, imala si seks sa drugim ljudima?", rekao sam. Zacerekala se.

Rešio sam da ovaj put to izvedem bolje, te sam joj ponudio 150 evra, misleći da mogu da kupim malo autentičniju intimu. Bio sam u pravu. Stenjala je, smeškala se, migoljila, stiskala moje ruke uz svoje obline, treptala neonski plavim očima.

"Kako me želiš?", pitala me je, sada na sve četiri. Ličila je na oprugu, nagnuta neznatno pozadi na svoja smeđa bedra, bez ijedne dlake na sebi ne računajući raskošni crni vodoskok koji joj se slivao sa glave, savršeno ukovrdžan u meke lokne. Hormoni su potekli mojim limbičkim sistemom poput lososa potokom.

"Baš tako", rekao sam.

Posle svega, ostalo mi je još dosta vremena. Od 45 minuta za koliko smo se pogodili, iskoristio sam samo sramna tri ili četiri. Rekla je da ako se oporavim na vreme, možemo da ponovimo. Sedeli smo na njenom krevetu i pričali.

Reklame

Pitao sam je zašto se samo nije udala za nekog bogataša. Rekla mi je da to ne ide baš tako. "Neke devojke imaju sreće. Upoznaju muškarca, sve funkcioniše. Ja sam baksuz", kazala je.

Rekao sam joj da bi mogla da zaradi mnogo novca u Njujorku. Uzbudila se na taj predlog i naterala me je da joj na salvetu zapišem "Emperor's Club", "Five Diamonds" i "Girlfriend Experience". Dodao sam još i "Eliot Spitzer" tek da se nađe.

Odlučio sam da pokušam pa šta bude. "Želiš li da se družiš? Ono, bez seksa, samo uz piće? Bez obaveza? Samo kao prijatelji?", pitao sam. Iako bi to gotovo sigurno dovelo do mog narušenog zdravlja, bilo preko makroa ili neke bolesti, imati amsterdamsku kurvu za prijateljicu delovalo mi je kao prestižna mogućnost.

Nasmejala se, zatim mi srušila sve snove. "Ne, zato što sam te upoznala ovde. Ne smem da se družim s ljudima koje sam upoznala ovde."

"Zašto?", pitao sam.

"Zato što ne smem."

Pričali smo još 20 minuta, ležeći posle seksa na velikom papirnom ubrusu poput dva obična ljubavna papagaja u gnezdu. Obukao sam se, zagrlio je – delovala mi je iskreno kad se nasmešila – i otvorio vrata. Osvrnuo sam se dok sam odlazio, a ona mi je mahnula i namignula.

Na putu do kuće, svratio sam u FEBO, holandski restoran brze hrane gde pržene obroke vadite iz ogromnog zida sa plastičnim odeljcima. Niko vas ne uslužuje, ništa nije "kako vi želite" – tu je samo pokretna traka sa hranom u pretincima. Ali za razliku od toplih užitaka u onoj drugoj mašini za zadovoljstva, ove poslastice možete da ponesete kući.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu