Mini-stanovi iz doba komunizma u Rumuniji

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Mini-stanovi iz doba komunizma u Rumuniji

Istočna Evropa je popločana distopičnim zgradama podeljenim u stančiće sagrađene da udome na hiljade radnika koji su u vreme komunizma iz sela preseljeni u industrijske centre.

Fotograf u njegovom stanu

Istočna Evropa okovana je distopičnim zgradama podeljenim u stančiće sagrađene da smeste na hiljade radnika koji su u vreme komunizma iz sela preseljeni u industrijske centre. Većina ovih stanova je u gorem stanju od sličnih na Zapadu zbog mnogo razloga. U stvari, u tako su lošem stanju da su prigrabili pažnju rumunskog fotografa Bogdana Girboveanua. Fasciniran antropologijom i geometrijom ovih prostora, Bogdan je fotkao sve stanove u zgradi u kojoj živi.

Reklame

Pošto mene komšije primaju kod sebe samo da bi mi pokazali fleku na plafonu koju su napravile stare cevi iz mog stana iznad njih, pozvao sam Bogdana da popričamo o problemima sa kojima se sretao dok je radio na ovom projektu.

VICE : Kako si došao na ideju za ovakav projekat?

Bogdan Girbovenau: Razmišljao sam o ličnom prostoru u kom živim, meditiram, radim i vodim ljubav. Počeo sam da fotografišem u stanu i postao sam opsednut tim prostorom – uvideo sam da je izgledao potpuno drugačije u zavisnosti od ugla pod kojim bih fotkao, zato što se perspektiva nad tim mestom menja. Mislim da sam bio toliko strastven prema toj kocki jer sam takođe opterećen matematikom i preciznošću.

Rumuni su teški kada treba da ih fotografišeš. Kako si uspeo da ubediš ljude da te puste u svoje domove?

Kažem, počeo sam od matematike i iskoristio poznanstva među stanarima zgrade. Od komšija koje žive na devetom, završio sam u sobi na osmom spratu. Osmi poznaje i deveti i sedmi, i tako dalje. Bilo je kao igra.

Imao sam problema sa mlađim komšijama koji nisu razumeli zašto to želim da uradim pa su se žalili kako njihove devojke nisu kod kuće. Tada bih otišao i vratio se kasnije, i tako dok ne uspem. Takođe, fotkao sam ih samo nedeljom, kada su ljudi opušteniji.

Gospođa Bita živi u svom stanu od 1967.

Sviđa mi se to što na svakoj fotografiji ima ljudi.

I ne može drugačije. Jedan moj prijatelj je rekao da je fotografija bez likova kao razglednica. Mnogo ljudi me je pitalo zašto moraju da sede, ali sam im rekao da je to moj jedini zahtev. Nisam se obazirao da li je prostor čist, da li će sedeti na određenom mestu. Ja sam sedeo u svim mogućim pozama u svojoj sobi i tako našao onu koja čini najboju kompoziciju.

Reklame

Nisam želeo da stoje zato što bi tako izgledalo kao da crtam liniju kroz prostor. A i kada sede, zauzimaju veliki deo prostora. Sviđa mi se kompozicija portreta koja hvata i atmosferu, a ne samo lice osobe.

Mislim da je slika sa gospođom na krevetu sa baldahinama najzanimljivija. U čemu je fora s tim?

Zgrada se nalazi u blizini pijace i ta gospođa ponekad ugosti prodavce. Spavaju na tom krevetu. Zato je stavila zavesu sa strane. Ona spava na malom krevetu pored.