Tek sad sam shvatio da je sina trebalo više da ostavljam ispred TV ekrana dok je bio mali. I da mu dajem više slatkiša. Iako nismo baš hardkor kao neki roditelji (vakcinisali smo ga i hvala bogu puštali da se isplače dok je učio kad se spava), ipak smo se godinama plašili da ga slučajno ne upropastimo zauvek. Nismo znali šta radimo, a prilično je strašno kad si odgovoran za život malog ljudskog bića.
Reklame
Ovaj strah koristi roditeljsko-industrijski kompleks kako bi nam uvalio razne proizvode. Voleo bih da nismo kupili većinu sranja kojim trenutno punimo podrum jer nismo stigli da ga preprodamo. (Jedino su Paul Frank Bugaboo kolica koja smo dobili bila OK, njih smo se baš nakoristili.)Ali roditeljski strah koriste i dobronamerni ljudi. Trebalo je da ignorišemo „laktiviste“ koji su nas ubeđivali da ćemo bebi uništiti imuni sistem ako je budemo hranili na cuclu. Voleo bih da nismo poslušali savet po kom detetu ne treba davati lekove za obaranje temperature, jer se visokom temperaturom telo u stvari bori protiv bolesti (ali takođe izaziva fras, pa jurite sa njim u hitnu pomoć).Sa vremenom smo shvatili da je većina ovih strahova neosnovana, i da roditeljstvu generalno treba prilaziti umereno. Na primer, kad je bio mali nismo mu davali da gleda TV osim epizoda Yo Gabba Gabba i My Little Pony, ali nedavno je neobjašnjivo brzo uspeo da odgleda svih 220 epizoda Naruta – i znate šta? Ne samo što ga nije zaglupelo, već je odmah potom krenuo da čita i mangu.Realno, svako dete je jedinstvena pahuljica (koju svašta trigeruje). Svačije roditeljstvo je jedinstven projekat. Ipak, evo šta su nam razni roditelji odgovorili na pitanje „Šta biste voleli da ste znali pre nego što ste se razmnožili?“Novim roditeljima ni jedan jedini savet nije od pomoći. U mom slučaju, ljudi su mi uporno pričali kako je njima bilo. Vodio se hladni rat između mama, jedne smo drugoj preporučivale sve prirodno, druge sve veštački, šta god da izabereš neko će reći da si užasan roditelj. “Šta, nisi se porodila u potoku uz devičansku košutu? Jadno dete!“ ili „Molim, kod doktora ga vodite?! Zovem odmah socijalno!“ A sa druge strane kad te opcije pomeneš medicinarima, oni će te isto napušiti jer umišljaš da košuta zna nešto o porođaju. Bila sam pod užasnim pritiskom da dešifrujem sva ta sranja od saveta i nekako donesem pravu odluku. – Mona Hansen LejnVoleo bih da sam bio bolje upućen u logističku stranu stvari – sitnice o nabavci pelena, putovanjima, obrocima. Zaobišao bih filozofsko palamuđenje tipa „to tako brzo prođe“ i „izdrži još malo, ovaj period je najteži“ – Džon V. Malejni
Saveti su sranje
Reklame
Nisu ti potrebne druge mame za podršku, stvarno nisu. Ja sam se držala najbližih prijateljica od kojih bar pola nema dece – one su me sprečile da ne poludim. I još, pazi da ne zakržljaš intelektualno. To što razmišljaš o izboru između tikvice i šargarepice ne znači da ne možeš da čitaš. A ne znači ni da treba da čitaš samo blogove za mame. – Dijana Sumanak-DžonsonOne stvari za koje kažu da će ti „upropastiti dete“ u stvari neće. Sa prvim detetom osećaš krivicu jer nemaš pojma šta je sve potrebno detetu, šta tvom partneru, a šta tebi, ali život se menja. Prihvati promene. Nemoj sebi da prebacuješ što više ne vežbaš četiri puta nedeljno ili ne radiš po 12 sati dnevno. Nije strašno ako ostaviš dete ispred TV-a da bi se istuširala. Nije smak sveta ako ih odvedeš u Mekdonalds. Svi želimo samo i isključivo najbolje za svoje dete, ali nekad stvarno treba sebi olakšati. – Liza LuiMaline izazivaju proliv. Nisam znao. Nedostaje mi ta košulja. — Džejms R. C. SmitUpijajući toalet papir? Najgori proizvod na svetu! Da mi je ova pamet, koristio bih obične pelene, plastične kese i vlažne maramice. – Stiven FungTrebalo je još u bolnici da se opskrbim onim mrežastim vešom. – Kimberli BurčelIako su lepše svetlije benkice, ipak izaberi one tamnije – bolje prikrivaju fleke. Naravno, biće fleka. Nemaš pojma koliko. – Samanta Kemp-DžeksonVolela bih da sam unapred znala koliko će mi značiti pomoć drugih ljudi, jer mi je bilo izuzetno teško dok sam pokušavala sve sama. Ljudi su u velikom gradu strašno izolovani. Nisam imala baku i deku, od familije samo mi je sestra bila tu da pomogne u krizi – kad sam ponovo počela da pijem, kad mi je partner morao na operaciju oka – sreća moja da sam bar nju imala. Bejbisiterke nismo umeli ni da nađemo a ni da zadržimo, tako da smo vrlo malo vremena mogli da posvetimo sebi. Retko smo izlazili, sve nam se svodilo na stresni roditeljski posao. Ja sam se trudila da ostanem trezna, što ni samo po sebi ne bi bilo lako. Trebalo je da potražim više pomoći. Slobodno traži pomoć, dogovori se unapred sa ljudima, nemoj da dozvoliš da se izolujete kao roditelji. Sve ostalo će biti lako. (Odnosno užasno teško, jebiga, ali snaći ćeš se. Ako ne ispustiš bebu.) – Jovita Bidlovska, pisac ( Drunk Mom)
Biće sranja (raznih vrsta)
Stvarno niko ne može sam
Reklame
Nisam imala pojma koliko će mi biti dosadno i koliko ću biti usamljena u najranijem periodu. Kad mi se ćerka rodila, nisam imala prijatelje sa malom decom. – Alison BejtsNe treba bežati od stresnih trenutaka. Ja se rado sećam menjanja pelena u tri ujutru. Ustajao sam noću da je nahranim na flašicu i gledao snimak hokeja. Ni sam ne znam koliko smo noći tako proveli. U ono vreme me je to frustriralo, a sad mi nedostaje. – Džastin KonorsZnala sam za postporođajnu depresiju, ali ne i za postporođajnu anksioznost. Volela bih da sam bila spremna, pošto su me strahovi baš jako pogodili prvi put, a evo i sad sa drugim detetom ih ima. Sa prvim sam imala tipične PPA simptome – plašila sam se da izađem iz kuće, plašila sam se da nisam dobar roditelj, da ću zaboraviti ovo ili ono, da gubim svoj identitet van uloge roditelja, da mi više nikad ništa neće prijati kao što mi je prijalo pre majčinstva. Našla sam na terapeuta i naučila kako da se izborim sa tim. Par meseci kasnije sam se sredila i uhodala, ponovo sam bila ona stara.Ovog puta je drugačije, anksioznost se ne manifestuje kroz brigu i strah koliko kroz nekontrolisani bes. Idem opet na terapiju, ali teško je održati sve pod kontrolom dok moraš da brineš o dvogodišnjem detetu i petomesečnoj bebi.Odmah sam prepoznala da nešto nije u redu i obratila se medicinskoj sestri. Takođe mi je lakše jer porodica i prijatelji znaju kroz šta prolazim, imaju razumevanja ako ne ličim na sebe, primete kad mi treba pomoć. – Mišel Li Frizen
Reklame
Ne ide uvek sve po planu
Biće emotivnih uspona i padova
Toliko si fokusiran na bezbroj sitnica iz dana u dan da ni ne gledaš više dugoročno na stvar. Kupovali smo razne gluposti, uplaćivali nepotrebne kurseve, izlagali se stresu mnogo više nego što smo morali. Previše smo brinuli. Samo treba da ih voliš, da učiniš da budu nasmejani. Ne moraš da ih razmaziš. – Baz BišopJa sam unapred čuo šta ću sve izgubiti – mogućnost izbora, san, privatnost – ali niko me nije obavestio o radosti koju zauzvrat dobiti. – Vil Makgirk
Reklame
Niko se nije naučen rodio, jebiga. Mi sad imamo jedno od četiri godine i jedno od dve, pa samo sa ovim drugim sve kao „tako mu je to, proći će ga“. A sa prvim nam je sve bilo „ŠTA SE DEŠAVA? ZAŠTO OVO RADI? DA LI JE TO NORMALNO? – Kejsi Evertov PalmerToliko bih toga rekla, ali nemam snage. – Tajler Klark BurkJOŠ NA VICE.COM:Dranje, inkubatori, epidural: Iskrene priče mladih Beograđanki o porođajimaLjudi o užasnim situacijama sa roditeljima u šest rečiMame puno piju