FYI.

This story is over 5 years old.

Filmovi

Devet najboljih klasika na Netfliksu trenutno

Poplavu novog sadržaja teško je izdržati. Ne može da škodi okrenuti se dobro poznatim zicerima.
Fotografija: Stilovi iz "Intervjua sa vampirom" i "Delirijuma" Edija Marfija

U današnjem brzom i sadržajem ispunjenom svetu, lako je propustiti mnoge novitete. Zašto uopšte i pokušavati da se ostane u toku? Bar su klasici još uvek tu, uvek su nam na raspolaganju, kao dobar drug. Klasici su potvrđeno kvalitetni filmovi, a plus, ne bave se svi superherojima kao većina filmova danas. Ovo su filmovi koji su ostavili trag. Ostavili utisak. Još uvek su sigurica. U Netfliks ponudi nalazi se priličan broj klasika, a ovde vam predstavljamo ili vas podsećamo na najboljih devet.

Reklame

Kolo sreće (Trading Places, 1983)

Kada je izašlo „Kolo sreće”, Edi Marfi je bio zvezda u usponu – probio se kroz SNL, a onda snimio neosporno uspešnih „48 časova” sa Nikom Noltijem. Ovaj film je takođe bio neosporno uspešan – „šašava komedija” u kojoj se uglađeni obrazovani Den Ekrojd sukobljava sa uličarem Marfijem, da bi zatim shvatili da obojicom u stvari manipulišu utra-bogata braća Djuk koja su se kladila u dolar da li će Marfi uspeti da zameni Ekrojda, to jest da li je bitnije nasleđe ili vaspitanje. Njihovi subjekti se tu udruže da bi Braći pokvarili planove. Film u režiji Džona Lendisa („Braća Bluz”) nudi humor uz prilično preciznu kritiku društva.

Edi Marfi: Delirijum (Eddie Murphy: Delirious, 1983)

Kao što vidite, Edija Marfija je tokom osamdesetih bilo svugde. Uz „48 časova”, „Kolo sreće”, i „Policajca sa Beverli Hilsa”, stigao je da snimi i „Delirijum” kojim je potvrdio da je stvarno smešan, pizda li mu materina. Kao da je stigao sa druge planete. I vicevi koje je pričao i teme kojima se bavio bili su za te osamdesete izuzetno uzbudljivi. Po ugledu na legendu Ričarda Prajora, samo je snimio svoj stendap nastup i onda to objavio pod naslovom „Delirijum”. Homofobija i šovinizam u ovom delu samo ilustruju koliko su se američki standardi promenili tokom prethodnih 35 godina. Na stranu uvredljivost materijala, ipak je upečatljivo kako Marfi publikom majstorski vlada koristeći samo glas. Čovek je sušto oličenje samopouzdanja, što dokazuje crveno kožno odelo koje nosi.

Olovni kovčeg (Full Metal Jacket, 1987)

Bilo je to doba filmova o Vijetnamu. „Vod” je izašao negde u isto vrme, a tek je trebalo da usledi „Rođen četvrtog jula”. Svi su oni pokušavali da reprodukuju magiju „Apokalipse danas” odnosno „Lova na jelene”, koji su Amerikancima otkrili sagu o Vijetnamskom ratu. Kubrik je ovom trendu dodao „Olovni kovčeg”, moćan film u kom glume Metju Modin, Li Ermi, i Vinsent D’Onofrio. Kritika ga je uglavnom okrpila kada je izašao, ali film je ostao zapamćen kao remek-delo vizuelne kinematografije. Prati se nekoliko nezavisnih ali povezanih kratkih priča, gledamo kako su razni likovi proživeli svoje vreme u marincima. Ernijev lik oficira za obuku ostao je jedan od najupečatljivijih u istoriji celuloidne trake. Kako on sam kaže, poželećete da se „zadavite” što ga ranije niste pogledali.

Reklame

Izgubljeni dečaci (The Lost Boys, 1987)

Kifer Saterlend je danas možda najpoznatiji po pijanim ekscesima pred fotoreporterima, ali osamdesetih godina bio je holivudski macan bez premca. Tokom Reganovog mandata snimio je čitav niz hitova, od „Ostani uz mene” (1986), preko „Mladih revolveraša” (1988) i dalje. „Izgubljeni dečaci” su R&R verzija klasičnog vampirskog filma u kojoj je Saterlend arhetip mladog pankera pobunjenika, kalifornijski kul. Njegov lik Dejvid hipnotiše dva novopristigla brata – Majkla (Džejson Patrik) i Sema (pokojni Kore Haim, tabloidska legenda). Zavodi starijeg brata, a onda mlađi pokušava da ovog spase pre nego što ga Saterlend pretvori u vampira. Rokerski vajb je sve vreme prisutan, od Dorsa na saundtreku do ogromnog postera Džima Morisona u vampirskoj pećini. Ljudi su čudni.

Gospodari pakla (Hellraiser, 1987)

Još jedan film kog su kritičari iskasapili, Helrejzer se naknadno dostigao kultni status i postao obavezno štivo za sve sklone bizarnoj strani horora. Vodi nas na nadrealno putovanje u nepoznato, gde lik Pinheda (maestralni Dag Bredli) predstavlja otelotvorenje suštog zla. Bio je u pitanju autorski debi Klajva Barkera, kog je Stiven King lično najavljivao kao novog majstora žanra, a usledili su brojni nastavci. Bredlijev Pinhed je, čak i više od zle slagalice nalik Rubikovoj kocki, postao pop ikona. Ljudi se maskiraju u njega na svakom Komikonu i za Noć veštica, pogledajte i saznajte zašto.

Društvo mrtvih pesnika (Dead Poets Society, 1989)

Robin Vilijams je još jedna velika zvezda osamdesetih. „Mork i Mindi”, „Dobro jutro Vijetname”, i najzad „Društvo mrtvih pesnika” doveli su Vilijamsa u isti rang sa Edijem Marfijem. Ovaj sjajan film koji se bavi obrazovanjem, životom, idealima, i nadanjima dešava se u Vermontu 1959., u elitom internatu za dečake. Vilijams im je učitelj i mentor, kroz literaturu im širi poglede na svet, ukazuje na beskrajne mogućnosti koje pred njima leže, inspirativna priča koja sukobljava dužnost i ideologiju. Sam Vilijams je izuzetan u ulozi koja mu dozvoljava da demonstrira svoju stvarnu empatiju.

Reklame

Smrtonosna privlačnost ( Heathers, 1989)

Vinona Rajder. Šenon Doerti. Obe glumačke kraljice osamdesetih nastupaju u ovom

kultnom filmu

koji je definisao ono doba. Prepun je klišea iz te decenije, jednog bitno različitog vremena od savremene Amerike. Džej Di (Kristijan Slejter) je mladi buntovnih sa osmehom Džeka Nikolsona koji zavodi Veroniku (Rajder), poslušnicu tri popularne devojke po imenu Heder (Doerti, Lizen Folk, Kim Voker). Pošto je tri prelepe kučke maltretiraju, Vinona inicijalno pristaje na pakleni plan koji joj Slejter nudi, što neumitno vodi ka finalnom kolapsu.

Opasnost po društvo Menace II Society (1993)

Debi braće Hjuz snimljen za 2.5 miliona dolara bio je blago rečeno spektakularan. Kao i prethodnici ( Colors 1988., Boyz n the Hood 1991), „Opasnost” se bavi bandama i drogom, problemima koji su u doba kreka razarale afro-američke zajednice. Ipak, fokus je na besmislenom nasilju kog i danas ima u urbanim američkim centrima. Kejn (Tajrin Tarner) u getoima Los Anđelesa, gde njegov najbolji drug O-Dog (Laren Tejt) ubije korejskog piljara, pa se njih dvojica probijaju kroz društvo koje ih prezire. Lik u tumačenju Džejde Pinket je Kejnu jedina nada, pokušava da ga povuče unatrag sa ruba propasti.

Intervju sa vampirom ( Interview With the Vampire, 1994)

Snimljen po istoimenom romanu En Rajs, sa izuzetno jakom glumačkom postavom – Bred Pit, Kristijan Slejter, Tandi Njuton, Kirsten Danst, Antonio Banderas, i Tom „Nemoguća misija” Kruz – ovaj film pratio je ogroman hajp. Snimljen i sablasno i veličanstveno u režiji Nila Džordana, estetski je izuzetno impresivan. Ljubitelji knjiga nisu očekivali da će im se filmska adaptacija svideti, ali dobili su remek-delo. Priča prati vampira Luja (Pit) koji reporteru (Slejter) diktira svoju ispovest, opisuje vampirsku porodicu koju je imao sa mentorom Lestatom (Kruz) i ćerkom Klaudijom (Danst, zvezda u najavi sa 11 godina). Film je i šokantan i zabavan – zna se da je Opra morala da izađe iz bioskopa jer nije želela da dozvoli da joj „sile mraka” uđu u život. Ali vredelo je da bismo gledali mega-zvezde ranga Pita ili Kruza kao vampirske krvopije.

Pratite Seta Ferantija na Tviteru.