FYI.

This story is over 5 years old.

nauka

Dokazi organskih molekula pronađeni u vodenoj pari na Saturnovom satelitu

Otkriveni su molekuli bogati ugljenikom u uzorcima uzetim iz Enceladovog okeana — što je još jedan pokazatelj da bi on mogao da bude domaćin mikrobskog života.

Prvobitno objavljeno na Motherboard.

Encelad, Saturnov satelit u obliku oraha, u svojim okeanima sadrži složene organske molekule, prema istraživanju objavljenom u sredu u časopisu Nature, što je nadalje odredilo ovo nebesko telo kao jedan od najverovatnijih svetova u sunčevom sistemu koji sadrže vanzemaljski život.

Studija, koju su predvodili Frenk Postberg i Nozair Kavaja sa Univerziteta u Hajdelbergu, zasnovana je na podacima koje je sakupila sonda agencije NASA po imenu Kasini pre nego što se srušila na Saturn u septembru 2017. godine (RIP).

Reklame

“Makromolekuli” bogati ugljenikom koje je identifikovala ova studija ključni su sastojak u životu kakav poznajemo na Zemlji. To su tipovi raznovrsnih hemijskih temelja koji su omogućili da se na Zemlji razviju živa stvorenja.

Tokom svojih poslednjih godina, Kasini je uspeo da uzme direktne uzorke iz Enceladovog okeana pokupivši ledena zrnca koja je satelit izbacivao u svemir u naletima vodene pare nalik gejzirima. Sonda je koristila svoje instrumente kao što su Analizator kosmičke prašine i Sepktrometar jona i neutralne mase da izmeri hemijski sastav materijala i prosleđivala te informacije nazad na Zemlju.

Prvobitna analiza ovih podataka otkrila je proste organske molekule, ali i obilje molekularnih vodonika. Ova očitavanja pokazuju da stenovito tlo Enceladovog podpovršinskog okeana možda sadrži hidro-termalne reakcije, slične onima primećenim u rupama dubokih okeana na Zemlji.

Ova staništa mogu da sadrže gomilu bogatih ekosistema koje podržavaju “metanogeni”, životni oblici koji pretvaraju ugljen dioksid i molekularni vodonik u metan, a slični organizmi potencijalno postoje i na Enceladu. U poslednjoj analizi Kasinijevih podataka, tim Postberga i Kavaje identifikovao je makromolekule iz ovog vanzemaljskog okeana koji prevazilaze 200 jedinica atomske mase — deset puta teže od metana.

Bilo bi, međutim, preuranjeno u ovom stadijumu vaditi opremu za proslavu “prvog kontakta”. Moraćemo da lansiramo još jednu svemirsku letilicu na Saturn kako bismo zasigurno znali da li je Encelad ispunjen sićušnim vanzemaljskim stvorovima, pošto Kasini nije bio opremljen da izričito otkriva život. U tu svrhu predloženo je nekoliko misija, kao što je odgovarajuće nazvana Pronalazač života na Enceladu (ELF), ali nijedna još nije odobrena.

Zbog toga ova studija ima “velik značaj za sledeću generaciju istraživanja", prema koautoru Kristoferu Glajnu, svemirskom naučniku sa Jugozapadnog instituta za istraživanje.

"Buduća svemirska letilica mogla bi da proleti pravo kroz vodenu paru sa Encelada i analizira te složene organske molekule uz pomoć spektometra mase visoke rezolucije kako bi nam pomogao da odredimo kako su oni nastali”, rekao je on. “Moramo da budemo oprezni, ali je uzbudljivo razmišljati da ovaj nalaz ukazuje na to da je biološka sinteza organskih molekula na Enceladu moguća."