FYI.

This story is over 5 years old.

Odmor

Ljudi iz Srbije o tome kako su se snalazili kada su ostali bez para na moru

"Prvog dana su nam 10 evra dale dve starije gospođe Nemice koje su se zadržale pola sata i na lošem engleskom pokušavale da nas ubede da sa njima odemo na piće i na neku žurku."
Fotografija: Flickr Alex Indigo

Izgleda je ljudima na Tajlandu dojadilo da im dolaze turisti iz bogatih zapadnih zemalja i da prose na ulici kako bi sakupili pare za odmor, pa su odlučili da ukinu tu praksu backpacker-a. Besni Tajlanđani odlučili su da kao uslov za dobijanje vize uvedu potvrdu da oni koji ulaze u zemlju imaju bar 748 dolara.

Okej, za nas iz siromašne Srbije ponekad ume da bude iritantno kada vidimo likove iz bogatih zemalja kako prose po zemljama trećeg sveta, a onda pišu blog o tome kako je dovoljna "samo dobra volja, strast za avanturom i pozitivno razmišljanje". Posebno kada znamo kroz kakvu golgotu prolazimo po ambasadama kada hoćemo u SAD ili Englesku, recimo.

Reklame

Ipak, šta god mi mislili, nažalost, putovanje i odmor za mnoge su i dalje luksuz, pa nemamo pravo da se ljutimo što ne dobijamo milostinju za to. Sigurna sam da smo se svi u nekom momentu ogrebali, ili snašli za neku vrstu besplatnog letovanja. Ili makar besplatnog piva.

Ovih nekoliko ljudi se snašlo na odmoru i bez para. Evo i kako.

Fotografija: Flickr Sunny Lapin

Ana, 23 godine

Ne putujem nigde ukoliko nemam za najosnovnije stvari - prevoz, smeštaj i hranu. Nikada mi se nije dogodilo da ostanem bez tih stvari, ali bila je situacija kada nisam imala pare za provod na moru. To je bilo na najvećem raspustu između srednje škole i početka fakulteta. Pošto moja mama živi u Crnoj Gori, imala sam priliku da skoro tri meseca provedem na moru, ali nisam imala keša da sva tri meseca partijam onako kako sam htela. Nedostatak para me nije sprečio da ostvarim svoje namere. Iskusno sam iskorišćavala poznate i nepoznate muškarce da mi finansiraju sve od taksija, preko pića, do nekih trećih zajebancija. Nije bilo teško pošto je i njima to odgovaralo – da mi ugađaju i da budu u mom društvu. Bilo je mnogo neprijatnih likova koji su zbog toga očekivali seks, ali sa takvim muškarcima sam brzo prekidala zezanje. Sada to ne radim jer mi je nekako klinački i imam svoje pare, ali tada je bilo jako zabavno.

Predrag, 34 godine

Ideja u stvari uopšte nije moja, nego sam ukrao od jednog lika. Pre nego što smo krenulu na more, brat blizanac i ja smo bili na nekoj žurci. Zgutali smo neke dobre eksere i super se zgotivili sa nekim likom koji je isto imao brata blizanca. Pošto smo pričali kako idemo u Portugal, jer smo davno našli neke super povoljne karte, a idemo sa 100 evra, taj lik nam je ispričao kako je on sa bratom kad su ostali bez para izvodio neku pantomimu i da su ljudima bili simpatični jer su blizanci, pa su zaradili dosta para. Spavali smo na plaži, što nam je mnogo lakše palo nego što smo mislili, jedino nam je smetalo što smo vukli rančeve non-stop sa sobom.

Uspeli smo da dobro ukalkulišemo te pare što smo poneli, jer smo po prodavnicama uspevali da nađemo i jeftinu hranu. Poslednja dva dana smo ipak ostali bez para i odlučili se da probamo tu pantomimu. Iako nismo imali pojma šta ćemo da radimo. Bilo je vrlo blamantno u početku, ali smo posle ušli u fazon i delovali baš profi. Prvi dan smo zaradili oko 20, a drugi oko 10 evra! Iako nismo imali pojma, izgleda je stvarno dobro radila proverena varijanta sa blizancima. Prvog dana su nam 10 evra dale dve starije gospođe Nemice koje su se zadržale pola sata i na lošem engleskom pokušavale da nas ubede da sa njima odemo na piće i na neku žurku. Mislim da bismo i za to dobili neke pare, ali smo ipak odlučili da preskočimo tu potencijalnu zaradu.

Reklame

Jelena, 33 godine

Pre mnogo godina, otišla sam sam sa tri ortaka u Sutomore, jer je jedan imao kuću tamo. Posle nedelju dana smo čuli da u Kotoru ima festival Bokeljske noći, ili tako nešto, gde se pokazuju brodovi, a posle je trebalo da bude velika tehno žurka u nekom parku. Skontali smo da imamo samo pare za bus do tamo i nazad, a trebalo je da imamo i nešto para za piće i neku hranu. Bili smo u fazonu – pićemo vodu na nekoj česmi, a za hranu - jebi ga. Kad smo stigli malo smo šetali okolo i videli drvo sa kajsijama u dvorištu, pa pošto nam se učinilo da nema nikog, ušli smo i ubrali koliko smo mogli, potrpali u ranac i zapalili čim nam se učinilo da se neko približava. Kad smo stigli na festival bila je gomila štandova sa nekim promocijama energetskih pića i gaziranih sokova, pa smo se i tu neplanirano ovajdili.

Plan je bio da spavamo na plaži, moji drugari su spavali bez problema, a ja nisam mogla da zaspim iako sam bila mrtva umorna, jer sam misilila da će neko da me siluje ili kidnapuje i proda u belo roblje.

Miloš, 28 godina

Ortak i ja smo imali 18 godina i samo nam je dunulo da bismo mogli da odemo na more u Crnu Goru vozom, jer je to bila najjeftinija varijanta. Imali smo nešto malo para, ne sećam se tačno koliko, ali dovoljno za hranu, alkohol i vutru. Naš plan je bio da uštedimo na smeštaju. Bili smo potpuno u fazonu – leto je, najopuštenije ćemo da spavamo na otvorenom. Čak smo uspeli nekako i da ne platimo kartu do Bara u vozu.

Uglavnom, to sa spavanjem na plaži je manje-više okej funkcionisalo, dok ne izvališ da postoje ljudi koji ustaju u tipa šest ujutru i koji rade na ulicama u to doba. Najgore je bilo to što se vreme pokvarilo i što je bilo kiše. Tad nismo mogli da spavamo na otvorenom, nego smo smislili da budemo u tunelu kroz koji su prolazili pešaci preko dana. Mislim da ću dugo da pamtim taj smrad zapišanog tunela, ali još duže nekog golog klinca u plastičnim sandalicama koji je naišao na nas dok smo spavali i mislio da smo neki klošari narkomani počeo da se dere „Tajooooo, nemoj ovamo, tajoooo, nemoj ovamo!". Vratili smo se posle šest dana, to nam je bilo dovoljno avanture.

Reklame

Nikolina, 25 godina

Poslednja tri letovanja išla sam na more potpuno avanturistički, da ne kažem bez ikakvog plana i sa malo para. Tako smo se pre tri godine nas četiri drugarice spakovale, kupile karte, ponele bukvalno po 30 evra i pošle u Herceg Novi. Već prvog dana smo se skontale sa nekim kul konobarima koji su radili u jednom restoranu na plaži, a posle i vlasnikom. Predložile smo da se takmičimo ko će da spremi bolje jelo. Jedna drugarica je radila u restoranu pa je znala gomilu forica za pripremu, što je njih oduševilo. Dogovorile smo se da tu spremamo klopu svaki dan, a da možemo besplatno pijemo dok smo na plaži.

Pošto smo glasni i upadljive, ljudi nam često prilaze da se druže sa nama. Vlasnik tog restorana je držao i neki smešan klub/bar i bio u fazonu da budemo tamo dva, tri sata da pijemo za džabe dok đuskamo, i da ubeđujemo ljude koji prolaze da ostanu. To mi je jedno od najboljih letovanja, a realno mislim da nikad ne bih imala toliko para da potrošim na provod, koliko sam tu besplatno dobila.

Ivana, 27 godina

Pre dve godine bila sam na moru u Petrovcu i pretposlednjeg dana rešila da odem na Sundance festival u Budvu sa deset evra u džepu. Ortak je vozio, popila sam na festivalu tri piva i moj morski budžet je nestao. Srećom imala sam gde da prespavam ali ne i šta da jedem. Posle festivala sam otišla na neki štand na kome se prodaje giros i gde je bilo najviše ljudi i počela da prosim. Svima sam rekla da mi fali još pedeset centi za giros i tako skupila. Osećala sam se dosta jadno, ali svi su bili razvaljeni pa se nadam da se neće sećati toga. Inače, na festivalu sam jurila da sretnem ljude koje znam i nekog ko bi me častio pivom – uspela sam da nađem nekoliko njih, dovoljno da se napijem.

Još na VICE.com:

Letuj kao čovek za manje od 200 evra

Letnja doza nostalgije: Ljudi iz Srbije o omiljenim letovanjima iz detinjstva

Zavirili smo u sobe stranaca u beogradskim hostelima