Moj tata je prekinuo karijeru zubara i počeo da valja LSD
Ilustracije: Ben van Brummelen

FYI.

This story is over 5 years old.

DROGE

Moj tata je prekinuo karijeru zubara i počeo da valja LSD

Moja mama nije imala pojma.

Jednog dana 1988. godine, pogranična policija je zaustavila mog oca na francusko – belgijskoj granici. Moj tata je spustio prozor na vratima svog tamno sivog Volvoa, i dva policajca su mu zatražila dokumenta. Predao je svoj pasoš onome koji je delovao sumnjičavije, koji ga je ovlaš pogledao. „Gospodine, molim vas, možete li da izađete iz vozila", pitao je. Mom ocu je lupalo srce, ali mu se na licu nije video strah – znao je kako da postupa u takvim situacijama; bio je spreman na to.

Reklame

Ali nije bio spreman na to kada mu je jedan od policajaca pokazao pet malih kvadrata sa odštampanim zvezdama. Izgledale su kao sićušne poštanske marke, ali to nije zavaralo policajca. Znao je da je moj tata slučajno ostavio pet doza esida u svom pasošu. Ali nije znao da je Volvo mog tate bio prepun LSD-a.

„Šta je ovo, gospodine? Ispalo je iz vašeg pasoša". Moj otac je pokušao sve to da okrene na šalu i rekao im da je to pet njegovih srećnih zvezda. „Prošle godine mi ih je dao jedan guru kada sam bio na odmoru u Goi u Indiji. Rekao mi je da će mi doneti sreću", rekao je čoveku. Policajci su ga posadili u stolicu pored puta dok su temeljno pretresali njegova kola. Moj otac je osetio grč u stomaku – nije bio oduševljen time da robija u francuskom zatvoru. Ali onda se policajac vratio i rekao mu da može da produži dalje. „Ali molim vas, sledeći put svoje srećne zvezde ostavite na Goi".

Moj otac je karijeru kriminalca započeo sredinom osamdesetih, kada je iznenada odlučio da se iz Londona preseli u Amsterdam, sasvim sam. Ja još nisam bila rođena, ali moja polubraća jesu – u to doba su imali devet i sedam godina. Moj tata je u Londonu bio veoma uspešan zubar, i imao je svoju ličnu fensi kliniku. Imao je ženu, dva sina, lepu kuću, automobile i motocikl. Jednog dana je sve to ostavio da bi postao krijumčar LSD-a u drugoj zemlji. Budući da nikada nisam potpuno razumela šta se i zašto dogodilo, nedavno sam rešila da ga pitam.

Reklame

Počeo je tako što mi je pričao o svom prvom iskustvu sa esidom: „1971, jedan moj američki prijatelj pod imenom Tobi je došao u London sa svojom devojkom. Sa sobom je poneo 10 hiljada doza esida, koje je zalepio na dva kartona koja je vezao oko nogu. Preko njih je nosio debele čarape i tako je prošao kroz policijski punkt i carinu. Krijumčarenje droge i bezbednost na aerodromima tada nisu shvatali toliko ozbiljno kao sada. Tobi je prodao drogu u Londonu, kupio beli kabriolet i pravio silne divlje žurke, na kojima su se ljudi mnogo drogirali i karali. Njegove žurke su privlačile gomile kul ljudi i umetnika – London je šezdesetih i sedamdesetih bio sjajan grad".

Na jednoj od tih žurki, Tobi je dao mom tati i njegovoj tadašnjoj ženi dao malo esida. „Nismo imali pojma šta je to. Moja žena je imala sjajan trip, svuda je videla predivne boje", rekao mi je moj tata. „Ja sam imao ekstremno mračan – prvi trip mi je bio jedan od najgorih u životu. Posle sam često imao flešbekove od tog groznog tripa, naročito kada sam radio svakodnevne stvari – na primer, kada sam ljudima stavljao plombe. Koliko god da je to određeno iskustvo bilo neprijatno, ipak je u meni probudilo neku duboko skrivenu želju da živim drugačije. Ali mi je svejedno bilo potrebno nekoliko godina da sve ostavim iza sebe i odselim se".

U traumatičnom preokretu po moju braću, moj tata ih je napustio, razveo se od njihove mame i preselio u Amsterdam. Ali kada je stigao u novi, svetli grad, prvo što je učinio je bilo to da ponovo otvori stomatološku kliniku. Ne čudi to što je shvatio da ga taj posao više ne zanima. „Karijera zubara nije odgovarala mom novom životu u Amsterdamu. Bilo je zanimljivih ljudi koje je trebalo upoznati, Holanđanki sa kojima se valjalo smuvati, džointova koje je trebalo poduvati. Želeo sam da uronim u slobodu tog grada".

Reklame

U jednom od amsterdamskih kofi šopova je 1985. godine upoznao glumca iz Amerike, Tonija. Ubrzo nakon što se sprijateljio s njim, moj tata je otkrio da se Toni bavi trgovinom droge. „Posle nekog vremena me je pitao da li sam ikada razmišljao o tome da počnem da zarađujem krijumčareći LSD". Ubrzo potom, moj tata je isplanirao svoj prvi poslovni put vezan za drogu. „Delovalo mi je tako uzbudljivo – svet kriminala je za mene bio nov. I nisam nikome morao da polažem račune; živeo sam sam".

„Počeo sam sa krijumčarenjem mallih količina, i prve dve godine nisam ostvario neki poseban uspeh. Posle sam počeo da zarađujem prilično dobre pare. Jednom sam iz Španije doneo ogromnu torbu prepunu ploča. U torbi su bile ploče Stounsa, Bitlsa, Boba Dilana – sve dupli albumi, u kojima je ukupno bilo sakriveno 22 hiljade doza LSD-a. Bio je Božić, i na aerodromu je bilo svega par ljudi. Carinici su se obradovali što konačno imaju nešto da rade, pa su mi uzeli torbu da pažljivije pregledaju ploče. Tokom pregleda su se okrenuli ka meni i rekli mi da su veliki fanovi Stounsa i Bitlsa. Jednostavno su mi vratili torbu. Kasnije sam saznao da bih zbog toga proveo barem osam godina u zatvoru".

Moj tata se osećao prilično komotno u svetu proizvodnje i distribucije LSD-a, i krajem osamdesetih je često putovao u SAD. „Biznismeni sa kojima sam poslovao su svi nosili havajske košulje i dolazili po mene na aerodrom, čekajući me držeći transparente sa mojim imenom. U to doba se nisu mnogo krili. Ti tipovi su sebe zvali Duga ili Sunce, i uvek su me odvodili u prelepe vile prepune umetničkih dela, sa ogromnim baštama. Ljudi koji su se u tim vremenima bavili trgovinom LSD-ijem su generalno svi bili veoma fini, zanimljivi ljudi – a ne sumnjivi kriminalci koji su se bavili drugim drogama. Barem je meni to tako delovalo".

Reklame

Međutim, posle nekoliko godina krijumčarenja esida, policija je pokrenula istragu protiv mog oca, i prikupila je dovoljno dokaza da ga 1991. uhapsi.

Kada sa svojom mamom pričam o tatinoj mutnoj promeni karijere, ona mi kaže da nije imala pojma. Ja joj verujem, a da je poznajete, i vi biste joj poverovali. Ona je od svoje dvadesete godine u državnoj službi i tip je osobe koja nikada ulicu ne prelazi na crveno. „U to vreme smo imali veoma slobodan odnos – viđali smo se svega par puta nedeljno", kaže ona. „Često je govorio da u inostranstvo ide na stomatološku obuku ili na službeni put". Za njegovu kriminalnu stranu je saznala tek kada je u novinama videla karikaturu na naslovnoj strani, na kojoj je bio prikazan zubar koji pacijentima daje doze esida. Slučaj mog oca nije ostao neprimećen od strane medija – holandske novine De Volkskrant su tome pridavale posebnu pažnju u to vreme. „Kada sada razmišljam o tome, mislim da je trebalo češće da se zapitam zašto je toliko odsutan, ali tada mi je majka bila na samrti. Ona mi je bila glavna briga".

Kada je mom otac bio u pritvoru pre suđenja, moja mama je saznala da je trudna sa mnom, i nije joj bilo lako. Moj tata je na kraju proveo godinu dana u zatvoru, i naravno da su i za njega to bila mračna vremena. Pričao mi je da je ostale zatvorenike učio engleski, i ubedio je čuvare da je klaustrofobičan, pa su mu dozvoljavali da vrata od ćelije drži malo odškrinuta. Moj otac je u zatvoru otkrio sklonost ka crtanju, i kada su ga pustili, postao je umetnik. Kaže da se više nikada nije ponovo okrenuo kriminalu.

Reklame