FYI.

This story is over 5 years old.

diskriminacija

Državni organi u Srbiji diskriminišu žene jer "ne poznaju propise"

Pokušali smo da protumačimo izjave Poverenice za zaštitu ravnopravnosti i pomognemo državnim organima da razumeju diskriminaciju.

Foto: VICE Srbija

U ovoj zemlji smo navikli da s vremena na vreme proguglamo ili potražimo u rečniku šta sve zapravo podrazumeva diskriminacija i koja su osnovna prava koja smo dolaskom na ovaj svet stekli. Usled bujice loših tumačenja i zanemarivanja ova dva pojma, dešava se da se njihovo značenje i važnost potpuno izokrenu. Prema rezultatima Kancelarije poverenika za ravnopravnost, tokom prošle godine u vrhu diskriminacijske piramide bile su žene. 

Reklame

Tokom 2016. trideset žena je ubijeno u porodično-partnerskom nasilju, a dve od tri žene u Srbiji pretrpele su neki oblik nasilja koji, kako kažu, nisu na vreme prepoznale.  Žene ne znaju šta spada u nasilje, a ljudima je očigledno potrebna edukacija o sopstvenim pravima. Ono što je najtragičnije, pogrešna tumačenja i pogrešni pristupi vrlo često dolaze iz ustiju onih koji su dirketno zaduženi za brigu o našim pravima. Nedavno je čak direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava dala skandaloznu izajavu gostujući na N1 televiziji. Ukoliko ste ovih dana listali štampu ili slučajno upalili TV, zapljusnula bi vas krajnje seksistička i diskrimatorna rečenica premijera i aktuelnog predsedničkog kandidata u kojoj se pita zašto među deset protivničkih kandidata nema i neke "dame".

- Dama je klasni izraz, koji se odnosi na ženu iz određene društvene kategorije. Nikada nećemo čuti da neko jednoj Romkinji kaže da je dama, već je dama izraz rezervisan za belu ženu iz srednje klase, pa bih, kad bi to bilo moguće, pitala predsedničkog kandidata zašto bi više voleo da ima više ,,dama" među kandidatima i šta je tačno mislio tom izjavom - objašnjava Milena Vasić iz Komiteta pravnika za ljudska prava - YUCOM. 

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković je  na tribini "Rоdnа rаvnоprаvnоst u Srbiјi i sprеčаvаnjе diskriminаciје nаd žеnаmа" najavila da će se tokom ove godine bаviti pomenutim pitаnjеm nа lоkаlnоm nivоu i dа ćе оbilаziti vеliki brој оpštinа i grаdоvа širоm Srbiје, što je za svaku pohvalu. Ipak, prilikom izlaganja, određene rečenice nismo baš sasvim razumeli, pa smo zamolili Milenu da nam ih pojasni.

Reklame

Kako je poverenica istakla, "tоkоm prаksе se pоkаzаlо dа u nајvеćеm brојu slučајеvа dо diskriminаciје dоlаzi prеd оrgаnimа јаvnе vlаsti". Međutim, tvrdi ona da za tu diskriminaciju nije postojala "namera", već je razlog nеdоvоlјnо pоznаvаnjе аndiskriminаciоnih prоpisа kојi su "nоviјеg dаtumа". Zakon o zabrani diskriminacije objavljen je 2009. godine - dakle od njegovog donošenja je prošlo osam godina.

Milena Vasić je pohvalila spremnost poverenice za rad sa organima javne vlasti i lokalnim samoupravama kojima je svakako neophodna senzibilizacija u oblasti diskriminacije, ali se složila sa nama da je izjava nejasna.

- Nepoznavanje prava ne može da opravda nikoga, a naročito državni organ koji to pravo primenjuje. Čak i ako je Zakon o zabrani diskrimacije mogao ostati nepoznat nadležnim organima, što je malo verovatno, otvara se pitanje njihovog poznavanja Ustava Srbije. Mislim da se ovde više radi o volji državnih organa da primenjuju Zakon o zabrani diskriminacije i elementarnom nerazumevanju pojma diskriminacije, nego o nedovoljno vremena za upoznavanje sa zakonom i njegovu inplementaciju - kaže ona.

Posle ovoga, poverenica је pоzvаlа grаđаnkе Srbiје dа čеšćе kоristе "mеhаnizmе" zаštitе оd diskriminаciје, јеr Srbiја imа dоbаr prаvni оkvir zа dоstizаnjе punе rаvnоprаvnоsti.

Pitala sam Milenu šta spada u ove mehanizme.

- Zakon o zabrani diskriminacije upravo ustanovljava instituciju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti kao jedan od mehanizama za zaštitu od diskriminacije, kome se građani mogu obratiti pritužbom. Drugi mehanizam je sudska zaštita. Građanin ili građanka koji smatraju da su diskriminisani imaju pravo da podnesu tužbu u parničnom postupku - zaključuje Milena.

Reklame

Na kraju sam je zamolila da mi objasni šta sve spada u diskriminaciju po Zakonu, kako bih mogla da podsetim državne organe u slučaju da ih oni zaborave.

Diskriminaciju i diskriminatorno postupanje  je ,,svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima".

Ljudi koji su na "moćnim" pozicijama često ne razumeju, pogrešno tumače i ignorišu naša prava zbog ušuškanosti i izolovanosti od ovakvih tema koje ih lično možda ne zanimaju, što je knjiški primer diskriminacije. Istraživanje je pokazalo da najveći broj građana i građanki nema dovoljno znanja da prepozna diskriminaciju, da trećina ne zna da je diskriminacija zabranjena zakonom ili smatra da nije, dok većina njih misli da nije dovoljno informisana o ovom problemu.

Verujem da bi svima jako pomoglo ako ne bismo morali baš uvek da pribegavamo samobrazovanju i bubamo Zakon napamet, za slučaj da ga država ne poznaje.

Još na VICE.com: 

Kako je biti gej Rom u Srbiji

Sve što su nam branili jer nije "za devojčice"

Zašto neki lekari i dalje zaziru od tetoviranih ljudi