FYI.

This story is over 5 years old.

Kultura

Fotografije komplikovanog sveta seksualnih radnika, zatvorenika i poznatih

Nova retrospektiva fotografija francuske fotografkinje Betine Rams sadrži portrete Madone i Mile Jovović, ženskih zatvorenica i transrodnih tinejdžerki.

Doručak sa Monikom Beluči, November 1995, Paris © Bettina Rheims

Nova retrospektiva fotografija francuske fotografkinje Betine Rams sadrži portrete Madone i Mile Jovović, ženskih zatvorenica i transrodnih tinejdžerki.

Francuska fotografkinja Betina Reims bila je učenica Helmuta Njutna i njegov uticaj se vidi u njenom radu. Mnoge Betinine fotografije emituju sekualno nabijen egzibicionizam i koncentrisane su na žensko telo. Napravila je crno-bele portrete anonimnih prostitutki koje je upoznala u Parizu i fotografisala poznate u provokativnim pozama.

Reklame

Betinini radovi su izloženi u Parizu – 180 fotografija se prostire na tri sprata. Tu spadaju fotografije nastale u nejnoj 36 godina dugoj karijiri, od onih nastalih 1979, pa sve do portreta nastalih tek pre nekoliko meseci.

Pored provokativnih fotografija, pokazala je i empatiju kada je snimala žene zatvorenice iz zatvora u Renu, u Francuskoj.

Razgovarali smo sa Betinom o vezi između različitih serija fotografija koje su izložene, odnosu fotografa i subjekta koji fotografiše i njenom iskustvu sa transrodnim tinejdžerima.

Milla Jovović, Mart 2005, Paris © Bettina Rheims

VICE: Kada pogledaš sve svoje fotografije, da li osećaš neku vrstu distance zbog različitih tema kojima si se bavila?

Ja sam se zaista trudila da dokažem sebi da postoji neka vrsta veze između svih mojih fotografija. Nisam znala kako da povežem sve ove serijale. Formalno, deluju jako drugačije. Crno-bele fotografije, fotografije u boji, fotografije iz studija, one koje nisu rađene u studiju. Na njima postoji mešavina snage i lomljivosti. Sve otkrivaju nešto, a deo toga je, naravno, fikcija.

Iznenađena sam raznolikošću motiva u tvom radu, naročito sa serijalom o zatvrenicama. Prikazala si žene na potpuno drugačiji način od onoga što smo ranije videli.

Ovo je prvi put da pokazujem javnosti ovu seriju. Zar ne misliš da različiti serijali na neki način komuniciraju jedan sa drugim? Mislim da ako pogledate serijal o zatvorenicama i, sa druge strane, portrete Gven Stefani, Kajli Minog, nije bilo najlogičnije staviti sve te fotografije zajedno. Mislim da ove različite fotografije mogu da komuniciraju međusobno. To je svet žena, sa svim svojim različitostima. Mislim da ih je lako razumeti zajedno. Žene zatvorenice su pokušale da povrate deo svoje ženstvenosti, našminkane su i nose najbolju odeću. Razgovarala sam sa njima pre fotografisanja. Jedna stvar se pojavljivaila u svakom razgovoru - nizak stepen samopouzdanja.

Reklame

Kristin Scott Thomas, Maj 2002, Paris © Bettina Rheims

Da li imaš različit pristup različitim serijalima koje radiš?

Rekla bih da je sve isto – osećaj je isti. Ja sam iza fotoaparata, pričam mnogo, ljudi koje fotografišem pričaju i ja hvatam njihove gestove. Na početku je bilo pomalo teško. Vremenom je sve to postala čarolija.

Uradila si dve serije fotografija na kojima su transrodni modeli. Kako se razlikuje tvoj pristup u serijama Modern Lovers i Gender Studies?

Naravno da je različit. U Londonu, osamdesetih godina je počela da se pojavljuje sida kao bolest i to je postala prava noćna mora. Mladi ljudi višu nisu mogli da imaju seks kad god su hteli, a isto važi i za starije. Vrata su bila zatvorena. Kada sam trideset godina kasnije podelila nekoliko fotografija iz serije Modern Lovers na Fejsbuku i napisala : "Ako želite da ponovo razgovarate o ovome i ako imate nešto da kažete, poštaljite mi svoju fotografiju". Počela sam da razgovaram na Skajpu sa ljudima širom sveta. Bilo je divno. Stvari su se mnogo promenile. Mnogo transrodnih ljudi mi je reklo: "Odbijam da biram, želim da budem i jedno i drugo. Jednog jutra ću ustati i želeti da imam bradu, sutradan ću nositi ruž za usne i štikle". Drugi transrodni ljudi su mi govorili da bi radije umrli nego se menjali. Ono što je ostavilo najveći utsak na mene je koliko su ovi ljudi bili usamljeni. Nije lako.

Madona, Septembar 1994, New York © Bettina Rheims

Shvatanja feminizma su veoma različita trenutno. Kako pozicioniraš sebe u svemu tome?

Ako pogledate sve na čemu sam radila i izuzmete ono što ljudi govore o nagosti, a što i nije preterano važno, mislim da moje fotografije nisu nimalo više obnažene nego fotografije u bilo kom magazinu. Mada ja jesam pomerila granicu dok sam godinama radila na tome. I feminizam se pomalo promenio. Religiozni fundamentalizam sve dovodi na neki viši nivo i žene i dalje imaju probleme. Moj rad će u narednim godinama biti aktivistički nastrojen, to je sve što imam da kažem.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu