Dugo toplo ljeto konobara: išli Italijan, Nijemac i Slovenac u birc...

Svako ko je služio ljude i zadovoljavao njihove apetite hranom i pićem zna koliko je to jedan divan poziv. Ironija, sarkazam, hronični umor i nekoliko hiljada evra nasljeđa su skoro svakog vrijednog sezonca.

Jadno je jadikovati, a i sezona 2016. na Jadranu je u punom jeku. Nema se vremena za trošenje zarađenog novca - za to se čeka jesen i zima, kada će se trošiti nemilice i time se uveliko liječiti frustracije zadobijene kroz rad sa ljudima, njihovim ljubimcima, djecom, s kolegama, gazdama, dobavljačima robe ili nedajbože sa poreznim inspektorima.

I dok traje sezona, bez obzira na gužvu, ipak nam se kroz glavu provlače pitanja: ko su ti ljudi koje nam autobusi iskrcavaju, koji nam ne ostavljaju bakšiš i ne vraćaju kave, odlaze neplaćenog računa, dosađuju nam, ali i beskrajno nas nasmijavaju i zabavljaju svojom pojavom ili nekim gestom? U čast svima slijedi mala grupacija gostiju koje možemo sresti dok miksujemo ledene moke i mohito. Spisak je poduži i krajnje subjektivan.

Italijan ili Nijemac

Prva i osnovna podjela. Svi galebovi na obali znaju kakvi su Italijani. Eksiraju espreso, glasni su, slabo barataju engleskim i ne ostavljaju bakšiš. Ugostitelji ih ne vole naročito jer nisu neki potrošači i zarada na njihovim omiljenim artiklima (espreso i pivo 0.2) je mizerna. Ne ostavljaju drugi utisak jer se brzo izmjenjuju i dolaze u kafić kao po dužnosti, po infuziju. S druge strane, Nijemci su rado viđeni gosti. Galantni su, imaju dobar cug, ali ipak ne suviše uzbudljivi sa svojim vječnim narudžbama pivo/kapućino. Vole ćaskanje sa konobarima, makar se i ne razumjeli. Ako vam Nijemac ne ostavi bakšiš, jebiga, onda je to Austrijanac. Kada vas zamoli da fotkate njega i suprugu, ispoziraće spontanost i poglede u daljinu. U starosti se zamišljam kao romantični njemački penzioner.

Slovenci

Kako da ih ne spomenem. Dok neki imaju izljev bijesa kad čuju slovenački, ja imam samo simpatije za ovu braću. Praštam čak i to što su škrti. Dakle, Slovenci su najmasovniji turisti na hrvatskoj obali, što ne čudi, uzmemo li u obzir da je njihova obala sranje.U takmičenju između Slovenca koji pije travaricu i Rusa koji pije votku stavljam sve na crveno za Slovenca. Prva bih se založila da se travarica i sok od jabuke proglase nacionalnim pićem Slovenije.

Neidentifikovani pripadnici nekog slovenskog naroda

Ove sam nekoliko puta srela. Ekipa tečno govori neki svoj jezik, koji zvuči kao da je jezik u izumiranju, komunikacija je nemoguća, a ne pomažu ni gosti Česi i Poljaci sa strane. Rezultat tog objašnjavanja rukama i nogama je uglavnom totalno pogrešna narudžba. Neidentifikovani gosti odlaze i više se ne vraćaju.

Foto via Flickr/ korisnik

Michael Coghlan

Stalni gosti

Ovi gosti su uglavnom lokalni. Žive u gradu ili u kvartu u kojem se nalazi objekat. Kroz nekoliko odrađenih sezona moram priznati da nisam razvila posebne simpatije prema dotičnima. Postoji nekoliko podvrsta stalnih gostiju. Prva i najčešća su stalni pijanci. Takav gost se ponaša kao u svom dnevnom boravku, svako malo ide u wc, ne voli dugo čekati, ustvari najradije bi ako može preko reda jer on je tu ipak SVAKI DAN. Više puta dnevno. Dobar je sa gazdom kafića, zna sve konobare i mnogo smara. Stalni gosti - pijanci su često u grupama, pa se tako za jednim stolom mogu sresti akademski slikar, vlasnik fast fuda, lokalni moler i profesor u penziji. Zajedničko im je cuganje, mudrovanje i šlepanje. Izbjegavati dubiozne razgovore s njima. Ostali stalni gosti su svakako manje problematični, a pojavljuju se u sastavu kao bračni parovi, diler, srednjoškolke, penzići, pustolov iz Belgije, šaner parfema.

Samci

Potencijalni porezni, sanitarni ili neki drugi inspektori. Nikad to nisu, ali znaju biti svakakvi. Prijatan stranac koji se interesuje za dobar restoran, udovac, bezličan tip sa laptopom, ili prosto smarač. Ovo zadnje najčešće. Prvi put kada sam probala biti frendli sa osamljenim gostom dobila sam broj telefona i adresu na koju se mogu javiti poslije smjene. Da, važi.

Gastarbajteri

Presretni kad dođe ljeto, naši ljudi iz svih krajeva svijeta sjate se jednom godišnje u domovinu kako bi posjetili rodbinu, kuću, pokazali ženu strankinju, pustili čopor djece da prave sranje, ali i kako bi se iživljavali nad nejakim radnicima. Ako sam nekad imala frku sa gostima i želju da se potučem, onda je to bilo sa gastarbajterima. Iz nekog razloga željni su pažnje i osjećaju se manje vredno ako im se ne uvlačiš u dupe i obilaziš svakih pet minuta. Ako u ponudi ne postoji neko moćno njemačko pivo ili slična glupost, vođa gastarbajterske familije će na sav glas vikati đe sam ovo došo iznjemačke, a mogo sam na Maldive. Čak i kada nisu neprijatni, gastarbajteri gledaju s visoka zaposlene, traže bolji sto, bolji pogled ili bolju uslugu. Posebno su urnebesni oni koji govore strani jezik, najčešće njemački, sa prepoznatljivim balkanskim naglascima. Neki čak izmišljaju lična imena i tako se predstavljaju drugima, a pravo ime mu je, recimo, Boško i zapravo dolazi iz sela Miranje Donje (true story)

Luda baba

Luda baba je ime osmišljeno u šanku i označava sve lude goste. Time se olakšava drugom konobaru da ludu babu prepozna (imaš ludu babu na trećem desno). Isprva su to zaista bile babe, ne nužno bezobrazne, već čudne i iritantne. Baba Njemica koja se sita ispriča sa svima, a niko je ni riječi ne razumije, baba koja se premješta sa stola na sto,baba sa nepostojećom narudžbom, baba sa računom iz susjednog kafića. Naravno, kako je previše zbunjenih i baba i drugih gostiju, vremenom se ovaj naziv ustalio kao zajedničko ime za sve budalaste ljude.

Oni što časte

Kategorija samca, mada su to prostodušni likovi, pomalo dosadni. Bili bi frendovi sa svima, časte i poznate i nepoznate, šalju cugu curama i svakog novog pitaju štaš popit? Masu je ovakvih likova. Iz mog iskustva to su pomorci koji su sišli na kopno nakon šest mjeseci osamljenosti, željni svega i svih, a puni kao brod. Takvima ekipa obično ne zna ime, eventualno nadimak. Darežljivi su toliko da se čini da žive za to. Ipak, ni kod ovih stvari nisu crno bijele: jednom sam posluživala loto dobitnika, taj mi je ostavio 10 kuna, jedva.

Nepredvidljivi gosti

Dugogodišnji konobari su pravi profesionalci u čitanju ljudi. Na nekoliko metara prepoznaće je li gost Italijan ili Nijemac, šta će piti i hoće li biti bakšiša. To zna biti doista fascinantno. Ipak, i takva sposobnost nekad zakaže. Kada vam terasu okupiraju motoristi sa svojim stomacima i mašinama, unaprijed se uzima u obzir da momci piju pivo. Postoji vjerovanje da jedan mali slatki psić umre onog momenta kada isti ti frajeri naruče kakao sa puno šlaga, sok od jagode i kapućino. Ovo se rijetko dešava, ali kad se desi prepričava se danima.

Foto via Flickr/ korisnik

TheeErin

Punjači, wifi i može čaša vode gosti

Ko za vraga ovi se pojave kad ne znaš šta ćeš od posla. Neposobni da primjete punjač u ćošku, pa im moraš pomagati, stranci kojima speluješ šifru za wifi, a usput te priupitaju i za neke eksere, ako imamo. Ili najgori od svih – oni što hoće samo čašu vode, ali ne na šanku. Ljudi, nemojte molim vas.

Familije sa djecom

Čim ih vidiš znaš da će spojiti stolove, pa jedino preostaje da se nadaš da nisu gastarbajteri nego neki obični živalj. Nikad mi nije bilo jasno zašto žene i djeca sjednu na jednu stranu, a muškarci na drugu, pa svako oplete svoje rodno predodređene teme za razgovor. Žene piju sokiće i kavu, muškarci alkohol. Bakšiš 0, vrlo rijetko neka sića. Moj kolega je imao teoriju da familije sa puno djece ne ostavljaju napojnicu jer imaju puno djece.

Omiljeni gosti

Jeste da nam većina gostiju ide na onu stvar, ali nisu konobari uvijek i prema svima hejteri. Svako ima svog omiljenog gosta. To može biti ona bakica što ostavlja visoku napojnicu, neki drugi konobar sa kojim se super slažete jer dijelite istu patnju, a to može biti i Njemica koja nekoliko dana kasnije po salonima traži istu frizuru kakvu ima ona konobarica, znate ona…

A kakvi su gosti drugi konobari? Rasprostranjeno je mišljenje da nema boljih,da su solidarni i puni razumijevanja. Ajmo realno, niko ne može da očekuje od konobara da je altruista i najveći drug samo zato što se bavi tim poslom. Kad skineš pregaču i digneš platu lako se pretvoriš u onog alkoholičara kojeg se mora tjerati iz kafane - i ko bi se usudio da prigovara zbog toga. Konobarima se sve prašta. Ima i onih koji uopšte ne izlaze, što je takođe opravdano. Počnem li od sebe, brzo se sjetim kako sam bojažljiva prema ljudima koji me uslužuju. Ne znam šta ću jesti, premišljam se i često ispadam smiješna. Ovom prilikom se izvinjavam onom liku kojem sam nebrojeno puta ovo ljeto, kada bi mi zaželio dobar tek i prijatno, odgovorala sa debilnom zbunjenošću „ dobro, molim, nema na čemu." I da, znam da su me u njegovom šanku ogovarali zbog toga.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu