FYI.

This story is over 5 years old.

seksualno zlostavljanje

"Uck Party", nov naziv za maloletničko seksualno zlostavljanje

Brojne organizacije u poslednje vreme upozoravaju na uck parties, okupljanja na kojima su devojčice primorane da oralno zadovoljavaju muškarce – aktivisti za VICE kažu da se ovaj fenomen mora ispravno sagledati.
Ilustracija: Erin Aniker

Širom Londona, policija prati razvoj nove vrste seksualnog zlostavljanja dece. Maloletnicima se nudi droga i alkohol kako bi pristali na seksualne činove. Uck Party je kolokvijalni termin za oralni seks, ali vlasti kažu da se ovaj vid vršnjačkog nasilja ne završava samo na tome.

Inspektorka Lora Hilijer iz Odseka za seksualnu eksploataciju kaže da mnogi maloletnici dolaze na ove žurke iako znaju šta podrazumeva termin Uck Party, jer ih tamo mahom pozivaju njihovi vršnjaci. „Roditelji i nadležni organi morali bi da imaju u vidu ovaj vid seksualne eksploatacije koji ne sprovode isključivo stariji muškarci, a svakako ne isključivo ulične bande.“

Reklame

Stefani Tod iz NSPCC podrobnije objašnjava: „Imali smo više slučajeva u kojima braća ili sestre vode jedni druge na ove zabave, da bi zatim usledilo silovanje ili prinuda. Nekad ih vode da bi sebe zaštitili, nekad očekujući da će im biti zabavno, nesvesni mogućih posledica.“

Brojne dobrotvorne organizacije za VICE govore o veb stranicama namenjenim ponižavanju žrtve koje samo otežava traumu i stid. Iz Safer London skreću pažnju na slučaj devojčice koja je ne znajući otišla na uck party gde su je primorali da oralno zadovoljava nekolicinu muškaraca zaredom. U školi su druga deca počela da je zovu „prljavušom“ pošto je video zapis ovog čina dospeo na internet.

Snimci koji pominju uck party kače se po raznim platformama. YouTube nudi snimke mladića koji od svojih vršnjaka traže da „razotkriju redaljke“, odnosno javno imenuju devojke za koje znaju da su se našle u sličnim situacijama. Pošto im se VICE obratio, iz YouTube su počeli da uklanjaju tu vrstu sadržaja i upozoravaju korisnike da na taj način krše dozvoljena pravila upotrebe ovog servisa.

Skrinšot Jutjub

Karmel Glasbruk iz Safer Internet Centre kaže da je ovu vrstu onlajn ponižavanja počela da ispituj 2015., posle poziva na broj za pomoć ugroženim tinejdžerima: „Tada sam shvatila da se jednostavnom pretragom imena bilo koje škole ili lokacije u zemlji obično može naći takva stranica“, kaže ona.

Rijanon Sojer iz Children's Society kaže da ovi video zapisi ili fotografije služe za dalju prinudu maloletnih žrtava: „Mogu da im kažu da će objaviti njihov snimak osim ako ne budu privele novu drugaricu,“ objašnjava ona.

Reklame

Napasnici koji ovo organizuju često koriste legitimne skupove, sa čijim organizatorima nisu u saradnji. Kažu maloletnicama da se obuku na određeni način kad se tamo pojave kako bi ih prepoznali, prišli im, i odveli ih na drugu lokaciju radi seksualnog zlostavljanja.

Ova vrsta obmane ne odvija se samo na žurkama; maloletnici se na sličan način privode na rejvovima i drugim muzičkim dešavanjima – iako je uck party relativno nov izraz, seksualna eksploatacija je odavno poznata pojava u svetu muzike.

Rajan Džarvis (26) je odrastao u domovima za nezbrinutu decu širom Blekpula. Po prvi put je bio žrtva seksualnog zlostavljanja sa 11 godina, da bi zatim počeo da beži iz domova i traži utočište po klubovima. Sa 13 godina se po prvi put probudio na podu noćnog kluba. „Znao sam jednog menadžera barova po Blekpulu, on bi na vratima rekao da me puste da uđem iako sam bio maloletan.“

Ovaj menadžer je Džarvisa snabdevao amfetaminima i alkoholom u zamenu za seksualne usluge. Kada je imao 14 godina, ispred jednog kluba u Mančesteru prišla mu je grupa mladića i pozvala ga da pođe sa njima. „Mislio sam da me vode kući kod nekog od njih, ali to nije bio slučaj. Našao sam se ko nekog starca koji je te večeri bio u istom klubu. Morao sam da seksualno zadovoljavam nekoliko muškaraca. Radili su mi šta god su želeli. Bilo je, kao, od nas dobijaš piće i drogu što znači da radiš šta ti kažemo. Plašio sam se, bilo ih je baš mnogo.“

Reklame

Zoi – koja nije želela da joj objavimo prezime – iz udruženja žrtava seksualnog zlostavljanja REIGN kaže da raznovrsnost klasifikacija zlostavljanja nudi lažnu utehu nadležnim profesionalcima. „Problem seksualnog zlostavljanja je duboko ukorenjen u društvu“, kaže ona. „Nije dovoljno izdvojiti tek poneki mućak; bolest je daleko šira. [Počinitelji] nisu monstrumi već obični ljudi, žene, nekad i druga deca."

Zoi se protivi uvođenju termina „seksualna eksploatacija maloletnika“, kojim su organizacije poput The Children’s Society zahtevale da se zameni termin „dečija prostitucija“, kao da tinejdžeri više ne spadaju u decu. „Reći da je izvršena eksploatacija podrazumeva neki nivo saradnje – znači, razlikuje se od striktno zlostavljanja“, upozorava Zoi i dodaje da se ista eksploatacija kakvu danas viđamo odvijala decenijama unazad, ako ne i vekovima.

Anja Moris* je od 14. godine trpela zlostavljanje na zabavama na koje su je pozivale drugarice, tao početkom milenijuma. Pošto je dečak iz kraja nešto ranije već silovao, Moris nije shvatala da postoji problem sa ovim tretmanom. „Požalila sam se policiji ali ništa nisu uradili, tako da sam počela na to da gledam kao na uobičajenu pojavu.“

Anju je prijateljica prvi put u desetoj godini povela na žurku gde su ih odrasli muškarci zasipali poklonima. „U početku nam ništa nisu tražili, ali kasnije je počeo pritisak. Primoravali su me na seks sa više njih, obično sa trojicom-četvoricom ali nekad bi se okupila i šestorica-sedmorica. Svi su se nekako međusobno znali.“

Reklame

Rijanon Sojer: „Javljaju se nova imena za stare zločine. Pre pet godina, istu stvar su zvali redaljke.“

Ipak, tehnologija je uznapredovala tokom poslednje dve decenije. Inspektorka Hilijer kaže da se pozivi devojkama ispod 15 godina danas obično šalju preko Snepčeta, jer se postovi u ovoj aplikaciji automatski brišu posle određenog vremena, pa policija teško dolazi do informacija i dokaza. „Mladim ljudima i njihovim roditeljima preporučujemo da obrate pažnju na postavke o privatnosti platforme“, kaže Hilije. Iz Snepčeta ističu da njihov program dozvoljava razmenu materijala isključivo pošto se sa obe strane odobri zahtev za prijateljstvo.

Iščekivanje se svesno razvija, kaže Hilijer: „Protežu to nekoliko nedelja, jednom prilikom objave samo datum, a lokaciju obećaju da će dostaviti naknadno.“

Stok fotografija. Fotografija: Gennaro Leonardi / Alamy Stock Photo

U oktobru 2017. Met policija je zatvorila izvesnu roštiljarnicu u Betnal Grinu u kojoj se od 9 do 4 održavala proslava Noći veštica. Onlajn najave zahtevale su da kostimi budu „elegantno seksi“, a policiji je stigla dojava da se na ovo okupljanje mame devojke mlađe od 16 godina. Ipak, kada je racija bila izvršena, maloletnika nije bilo. Na sastanku komisije mese dana kasnije, jedan policajac se zapitao „Zašto bi iko slavio Noć veštica u roštiljarnici?“

Da su ovo pitanje sebi postavili kada su zatekli maloletnu Saru Dikson* u prodavnicama brze hrane u društvu starijih ljudi, možda ona ne bi završila kao žrtva trgovine ljudima.

Reklame

Dikson (25) kaže da su je prvi zlostavljali taksisti koji su vozili nju i neke starije devojčice od škole do kuće. „Mene bi uvek prvu ostavili jer sam još bila u nižim razredima osnovne“, kaže ona. „Posle sam počela da tražim da voze i mene tamo gde sve ostale idu, a bolje da nisam. Ispostavilo se da su one plaćale vozačima drkanjem i pušenjem, pa sam sa vremenom i ja to morala da počnem da radim.“

Nešto kasnije, dvojica taksista koji su radili dostavu hrane do obližnjih mesta počeli su da voze tamo Saru Dikson i njene drugarice, koje su im seksualnim uslugama plaćale hranu. „U mom slučaju tu još nije bilo baš skroz silovanja, imala sam samo 10 ili 11 godina, ali starije devojke bi odveli u drugu sobu kod vlasnika restorana. Ovako naknadno, gotovo sam sigurna da su ih tamo silovali.“

Ako bi se devojčice usprotivile, usledile bi pretnje: „Kad bi neka od nas počela da im pravi probleme, oni bi počeli da voze brzo i prolaze na crveno da bi nas uplašili. Ako vozimo pored obale, pretili bi da će da slete sa litice sa nama“, kaže Dikson.

Ovo zlostavljanje je potrajalo godinama, a policija nije intervenisala. Dešavalo se da policajci naiđu na Dikson i njene drugarice i odvezu ih kući, ali nisu se zapitali šta tako mala deca traže u kioscima za prodaju brze hrane sa odraslim muškarcima. „Njihov stav je bio da same sebi pravimo problem."

Dikson upozorava da se pažnja mora posvetiti samim žrtvama a ne trendovima koji ponekad oko njih iskrsnu. „Kad su mene vozili, to se nije zvalo uck party“, kaže ona. „Nijedna žrtva koju znam ne opisuje svoje iskustvo po određenom šablonu. Nama je to sve zlostavljanje, iako se odvija na bezbroj načina."

Reklame

U njenom slučaju, stvari su ubrzo uznapredovale. Sa 14 godina je upoznala starijeg muškarca o kom je mislila kao o prijatelju. Devet meseci ju je zavodio i navikavao na heroin, za koji joj je tvrdio da je „avganistanska trava“.

„Ubrzo su počeli da me grupno siluju i iznajmljuju širom zemlje. Držali su me u mračnim sobama ne znam ni sama koliko dugo, samo bi razni ljudi ulazili i silovali me jedan za drugim“, priča Dikson.

Spasla se tek pošto je njen zlostavljač završio u zatvoru. Sa droge se skinula tek pošto je shvatila da on više nema kontrolu nad njom. Ko to vidi kao srećan završetak nije razumeo poentu: „Htela bih da moja priča inspiriše druge, ali meni tu niko nije pomogao. Sama sam se izvukla iz te priče, svi odrasli su me izneverili, bila sam samo dete a ponašali su se prema meni kao da nisam."

Iako i sličnosti i razlika ima između današnjih uck party priča i iskustava o kojima govore Džarvis, Moris, i Dikson, sve to ilustruje situacije u kojima je deci bila potrebna zaštita, ali ih je svet odraslih tretirao kao sposobne da se sami staraju o sebi. Način na koji se u javnosti govori o uck party pojavi takođe opisuje ranjive mlade osobe kao da svesno i odgovorno donose pogrešan izbor.

„Mi stručnjaci imamo obavezu da ove pojave adekvatno imenujemo. Termin uck party skoro da zvuči primamljivo“, objašnjava Sojer, „što je opasno. Da te navodne zabave zovemo oralnim silovanjem, što one realno i jesu, malo ko bi poželeo da tamo ode.“

Children's Society nudi obuku za zaštitu ugrožene dece stručnjacima iz raznih oblasti. „Naša je namera da omogućimo bukvalno svakom, od lovočuvara do kelnera u Mekdonaldsu, da prepozna znake koji ukazuju na zlostavljanje dece“, kaže Sojer. „To može biti bačen kondom na starom madracu, a može biti i učestala pojava u restoranu iste devojčice sa odraslim muškarcima ili grupama dečaka. Sve to treba tretirati kao faktore rizika.“

Ukratko, kaže ona: „Seksualna eksploatacija mora postati problem sa kojim se svi nosimo.“

Tu inicijativu je teško sprovesti, ali prednosti su jasne u kontekstu novih i sofisticiranih metoda.

*imena izmenjena radi zaštite identiteta

@poppynoor