Mentalno zdravlje

Kad se karijera u gejmingu kosi sa mentalnim zdravljem

Šačica postojećih programa lečenja u Indiji možda će dobiti podršku sad kad je Svetska zdravstvena organizacija klasifikovala 'poremećaj gejminga' kao problem sa mentalnim zdravljem.
džojstik
Fotografija: Vijay Pandey

Kad je *Mohan odabrao karijeru, nije ni sanjao da će ga ona koštati mentalnog i fizičkog zdravlja. Fasciniran kompjuterskim igrama od najranijeg uzrasta, želeo je da dizajnira najbolja igračka iskustva, prilagođavajući virtuelnu stvarnost realnom igračkom vremenu za gejmere.

Ovaj dvadesetšestogodišnji student dizajna digitalnih igara na Nacionalnom institutu za dizajn u Bengaluru pomoć traži upravo zbog onoga što bi trebalo da mu donese hleb na trpezu kad diplomira. Uporedo sa studiranjem, on je i pacijent klinike Usluga za zdravu upotrebu tehnologije (SHUT) pri Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje i neuronauke (NIMHANS) u Bengaluru, u Karnataki.

Reklame

Iako je Svetska zdravstvena organizacija upravo klasifikovala “poremećaj gejminga” kao oblik mentalne bolesti, u Indiji istraživanje gejminga, interneta i drugih zavisnosti od tehnologije tek je u veoma preliminarnoj fazi. NIMHANS je sproveo istraživanje od vrata do vrata, u pokušaju da analizira obrazac korišćenja i razume prirodu zavisnosti među mladeži u Bangaloru i oko njega. Klinika za bihevioralne zavisnosti pri AIIMS-u takođe je sprovela neka istraživanja, ali rezultati tek treba da budu objavljeni.

Mohanu je ono što je započelo kao hobi posle koledža ubrzo preuzelo čitav njegov život. Njegove gejmerske sesije, koje su isprva trajale dva sata dnevno, počele su da traju osam sati da bi to na kraju preraslo u 14 sati. “Nekada je mehanika igara toliko dobra da se trajanje igranja oduži”, rekao je on za VICE.

Kad je redovnom gejmingu počeo da posvećuje i do 10 sati dnevno, Mohanovi prijatelji su to zapazili. “Prijatelji su mi rekli da sam se navukao na te igre i da treba da prestanem da ih igram." Kad sam razgovarala sa njim, Mohan je bio na poslednjem semestru, radeći na igri za diplomski. Rekao je da je posao od njega zahtevao da u sistemu provodi duge periode vremena. “Igranje je deo procesa učenja. Neke stvari mogu da se razumeju samo posle igranja.” Ali problemi su nastali kad se naglasak sa mehanike preselio na samu igru i rezultate koje je postizao.

Krajem prošle godine, kad je počeo da posećuje doktora Manoja Kumara Šarmu u NIMHANS-u, Mohan je na svom sistemu provodio najmanje osam sati dnevno. Ocene su mu se pokvarile, a zdravlje je počelo da mu pokazuje simptome inertnog načina života. Na insistiranje njegovih roditelja i prijatelja, odlučio je da potraži pomoć.

Reklame

Nekoliko meseci posle njegovih sesija savetovanja sa doktorom Šarmom, postao je svestan činjenice da njegova gejmerska navika ostavlja traga na njegovom svakodnevnom životu. “Svesno sam se trudio da se usredsredim na rad na internetu umesto da dozvolim da me obuzme gejmerski svet”, rekao je Mohan. Njegov slučaj predstavlja poseban izazov, jer ako ne završi posao na vreme mogao bi da izgubi tri godine života.

Jednom se pacijent nije pojavio na ispitu jer je bio zauzet igranjem igara onlajn.

Mohan je ipak u boljem položaju od većine ovakvih slučajeva — pacijenti često ni ne priznaju da im je uopšte potrebna pomoć. “Za mnoge je to prosto odbijanje suočavanje sa realnošću. To je izravno neprihvatanje te činjenice”, rekao je doktor Jatan Pal Sing Balhara, predsedavajući AIIMS-ove Klinike za bihevioralne zavisnosti. On kaže da su zavisnosti od gejminga i interneta uobičajene među osobama uzrasta između 18 i 24 godine.

“Jednu stvar ne smemo da smetnemo s uma, a to je da je vrsta pacijenata koje imamo sada u velikoj većini počela da koristi internet tek pre 10 godina”, kaže Balhara. “Ove stvari ćemo viđati za 10 godina u mnogo većoj meri. Zato što oni koji su u školi sada, to je generacija koja će se samo nadovezati na taj kontingent.”

On se prisetio slučaja studenta inženjerstva, koji je pao dva semestra zaredom i kasnije bio suspendovan sa koledža zbog stalnog odsustva i lošeg učinka na časovima. Jednom se pacijent nije pojavio na ispitu jer je bio zauzet igranjem igara onlajn.

Reklame

Da bi se pacijent konkretno klasifikovao kao zavisnik od interneta ili igara, rekao nam je Balhara, osoba mora da ima konkretan minimalan broj osobina i iskazuje kompulzivna ponašanja tokom minimalnog perioda vremena. Lekari potom započinju sa specijalizovanim lečenjem, uključujući sesije Kognitivno bihevioralne terapije.

Prema doktorima sa kojima smo pričali, najveći izazov je pristup korekciji. Za razliku od zavisnosti na osnovu opojnih sredstava, gde se savetuje da se agens potpuno izbaci iz pacijentovog života, zavisnosti vezane za igre, tehnologiju, internet i društvene mreže traže drugačiji tretman. Doktor Šarma kaže da on planira program oko aktivnosti u zatvorenom i otvorenom, provodeći vreme sa porodicom, a tek onda na internetu.

Iznenadno i potpuno ukidanje može kod pacijenata dovesti do simptoma apstinentske krize, vodeći do daljih napada anksioznosti i često nasilnog ponašanja. Kad se oduzme bezbedno utočište, to su tada uobičajene reakcije.

*Ime izmenjeno da bi se zaštitio izvor.