Fotografija: Steve Russell/Toronto Star putem Getty Images
Prvobitno objavljeno na Broadly.Dobro došli na Fashionating, kolumnu punu oštrih istina o modi koje možda niste spremni da čujete.Vreme šačice prelepih konačno je brutalno prošlo. Ove 2018. godine, modni trendovi slavili su izobilje ružnoće, veličajući anti-stil usred političkog i kulturološkog haosa: ćaletove cipele i Birkenstoks; sićušne torbe, kičaste torbe ukrašene dizajnerskim logoima; kargo pantalone, butkat džins, tjub topove i jebene šljokice — praktično sve što se ikada smatralo nekul postalo je popularno. Veličajući groteskno, u kulturološkom smislu vratili smo se tamo gde smo bili devedesetih, ili možda preciznije, u zimu 1999. godine, kada smo se pripremali za digitalnu apokalipsu znanu kao Y2K istovremeno ne uspevši da predvidimo političke užase koji će zadesiti Sjedinjene Države u 21. veku.Jedno od mojih pravila za stil: nikad se ne trudi da budeš lepa. Ono je zasnovano na mom iskustvu pokušaja i neuspeha da se uklopim u koju god glupu ideju lepote da je već društvo utisnulo u moju podsvest. I dalje se osećam ružno svaki dan, iako sam radila razne stvari da bih se osećala manje ružno. Zbog toga mi je više stalo do toga da negujem vlastiti stil nego da svoje telo načinim poželjnim drugima; postoje konkretne granice koliko mogu da izmenim telo, ali zato imam potpunu kontrolu nad onim što nosim. I zato odbijam popularne predstave o lepoti, ističući zalizani lob Severusa Snejpa a krijući telo (koje za mene možda nikad neće biti lepo) ispod masivno predimenzioniranih, retkih, starinskih majici Kad jaganjci utihnu.Nacija je potonula u mrak. To postaje svakim danim sve jasnije kako se otkrivaju nove političke noćne more i o njima konstantno raspravlja na internetu, televiziji, u člancima i stvarnom životu. To potonuće navelo me je da prošlog proleća ofarbam kosu u crno, iako sam znala da ću zažaliti i oštetiti je kad budem pokušavala da je vratim na staro: toliko sam uronila u egzistencijalni mrak da mi je bilo potrebno da nestanem iza zavese senki. Prošle nedelje sam je posvetlila na njenu prirodnu boju. Moja nekad meka i prirodna kosa sada je mrtva i kruta. Nikad se neće oporaviti; moraću da je skratim.Modna industrija uvek će biti glupa i odvratna — ali promene koje se dešavaju u okviru nje, popularizacija prethodno omraženih odeždi, predstavlja kulturološko bekstvo od iluzije zdravog razuma. Mi znamo da nam nije dobro; mi znamo da nismo lepi; mi znamo da ako želimo da preživimo ovaj kulturološki haos, moramo konačno svoje najoštećenije delove da istaknemo u prvi plan, bez pokušaja da se ulepšavamo.
Reklame
Reklame
Ove 2018. godine, glomazne ćaletove patike bile su popularne van svake moći poimanja — od ove kreacije legendarne dekonstrukcionističke marke Mejson Marđela koja je gotovo suviše lepa da bi se gledala, do novog američkog klasika, Nike M2K Tekno, sa nešto skromnijom cenom. Isto tako, UGG, ružna čizma od prevrnute kože, vratila se u modu. Sva ta obuća je udobna, odvratna na razne načine, i predstavlja predivno odbijanje zahteva društva da se izgleda dobro.Čak i ljudi koji izgledaju dobro odlučili su da budu opskurni. Ariana Grande — jedno od najlepših bića na svetu koje je stvorio ženski Bog — nastavila je da uči zemlju dobrom ukusu krijući se iza prevelikih dukseva sa kapuljačom. Kao neko ko je mnogo puta pričao o životu s anksioznošću, mađioničarska tačka nestajanja Grandeove u odeći demonstrira moć pretvaranja sebe u nekog manje vidljivog dok istovremeno odbijate potpuno da nestanete. Ne morate da izgledate kao seksi mišica da biste nosili velike džempere. Imam devet ogromnih dukseva sa kapuljačom u svom ormaru — jedan od njih je toliko velik da mi se spušta do gležnjeva. Ova kategorija odeće uči nas da je bolje da na prvo mesto stavite vlastitu udobnost, a kad to radite, postajete neko mnogo kulji.Posebno dosadan američki arhetip postao je veoma popularan: flis. Popularisan devedesetih kod legende tržnih centara L.L. Boina, ova sintetička budalaština veća je nego ikad, s kultnim brendovima kao što su Sendi Liang koje prodaju nabudžene verzije anti-modnog pulovera, i najboljim japanskim autletom Uniklo koji je podivljao sa flisom i više plišane odeće nego što bi bilo ko želeo. To je još jedan produžetak roditeljima inspirisane estetike: naši roditelji su nosili flis onomad u zlatno doba krajem 20. veka; danas ovaj materijal nalik plišanim igračkama povezuje elektronski uništene mlade ljude sa nekim prostijim vremenima.
Reklame
Birkenstok, koja se smatra veoma ružnom obućom, nalazi se na vrhuncu renesanse, udruživši 2018. snage sa najvećim proizvođačem antisocijalne obuće svih vremena: jednim i jedinim Rikijem Ovensom. Kolaboracija Birkenstok x Rik Ovens prvi put je da se Birkenstok udružio s nekim drugim brendom — bio je to najveći modni momenat u poslednjih 20 godina. Svaki glupi članak koji se iščuđavao koliko je neobično što se Birkenstoks sada smatraju kul upravo je to, glup; oni su šik već decenijama. Ali postoje određeni glavnotokovski narativi koje svetske ovce stila slepo bleje u nedogled: Birkenstoks su ružne — baš kao i kargo pantalone.Ako imalo posedujete osećaj za stil, uvidećete stilsku superiornost oba ova odevna predmeta. Kargo bermude i pantalone, baš kao i Birkenstoks, stekli su nedavno novu slavu, ali su bili popularni među kupcima Aberkrombija i Fiča, i Holistera, godinama unazad i to s dobrim razlogom: kargo su praktične i udobne u okviru natprirodnog obrasca. Džep na kargo pantalonama uvek izgleda kao da mu tamo nije mesto, naročito na modernim, prebudženim verzijama. On nije normalan, ali niste ni vi. Uvek ćete sa sobom nositi emocionalni teret bez dna koji ide uz komplikovano čovečje postojanje — kargo pantalone su toga svesne i umesto da pokušaju to da sakriju ili sklone u zapećak, hrabro ističu svoj najneobičniji kvalitet, istovremeno insistirajući na tome da on ima svoju svrhu.Drugi istaknuti ružni trendovi su manija za sićušnim cvikerima — neodvojivima od Matriksa, filma koji nas je uveo u novi milenijum i nastavlja, 20 godina kasnije, da vrši uticaj na našu kulturu. To što je Matriks transrodno delo samo pojačava ideju da je odstupanje mode od tradicionalne lepote osnaženo kulturološki divergentnim silama — otpadnici društva stvaraju smisao u svetu koji ih često ne prihvata. Sićušne naočare vam možda deluju kao da su u trendu, ali one su direktni potomak trans kulture — suštinskog mesta za izgradnju samog sebe.I konačno, ružnoća u modi proslavljena je kroz jednu od najglupljih i najporemećenijih odevnih predmet svih vremena: prerijsku haljinu. Ovaj floralni čipkasti kostim dugih rukava praktično ne zaslužuje mesto u našem sećanju — on pripada isključivo istorijskim televizijskim dramama i modernim fantazijama o prošlim vremenima. Zato nas ona toliko i privlači danas: u svetu lišenom lične intime, gde su politički haos i korporativne čeljusti izvukle iz čovečanstva svaki smisao mimo proizvodnje, i svaki identitet mimo mišljenja mase, odežda neodvojiva od svog porekla u drugom veku može umirućem svetu da povrati osećaj čovečnosti. Prerijska haljina je podjednako poziv u pomoć kao i reakcija protiv želje da se bude lep i normalan.Najsveobuhvatnija istina o modi 2018. godine mora biti samo ovo: u paru ćaletovih cipela i sa sićušnim naočarima na nosu, sa torbicom u koju staje samo kreditna kartica, žurimo što brže možemo da povežemo sve generacije ove Zemlje u jedan propadajući trenutak u vremenu, singularitet u kom ne može da se nađe nikakav smisao.Moramo konačno svoje najoštećenije delove da istaknemo u prvi plan, bez pokušaja da se ulepšavamo.