FYI.

This story is over 5 years old.

politika

Građani Srbije malo znaju o zločinima i zločincima ratova devedesetih

Čak 64% ispitanika smatra da je Haradinaj kriv za zločine za koje se optužuje, ali 40 odsto ne zna o kojim zločinima se radi.
Foto: Vladimir Živojinović.

Građani su neinformisani i nemaju znanja o ratovima devedesetih i počinjenim zločinima, a država nazaduje u sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločinaca usvojenoj februara 2016. godine - to su zaključci predstavljanja Prvog izveštaja o sprovođenju Nacionalne strategije Fonda za humanitarno pravo i istraživanja "Obaveštenost građana o ratovima 90ih, zločincima i suđenjima optuenim za ratne zločine", koje je za potrebe lista Danas uradila agencija Demostat.

Reklame

Više od polovine od ispitanika (57%) smatra da je informisanost o ovoj temi loša, dok je 72 odsto građana navelo da je televizija medij iz kog se informišu. Oko 54 odsto ispitanika smatra da RTS treba da prikazuje suđenja za ratne zločine, što do sada, osim u slučaju Šešelja, nije bio slučaj.

- Neinformisanost i neznanje. Srbija je jedina država gde kamera nije ušla na suđenje za ratne zločine. Oni se vode vrlo kontrolisano i udaljeno od očiju javnosti, kaže Relja Radosavljević iz FHP-a.

Velika većina od 85 odsto ispitanika ne zna da navede nijedan događaj za koji se sudilo (ili se sudi) pred domaćim sudom, dok 79 odsto ispitanika ne zna da navede ni jedan državni organ koji je uključen u procesuirane ratnih zločinaca.

Da je Haški tribunal neobjektivan i nepristrasan smatra 56 odsto ispitanika, a 16 odsto ga opisuje kao "antisprski". U isto vreme, gotovo trećina ispitanika (31%) ocenjuje rad države Srbije u vođenju postupaka protiv ratnih zločina kao loš. Još gore se ocenjuje rad države u otkrivanju sudbine nestalih lica, 43 odsto ispitanika kaže da je loš.

Ohrabrujuć podatak je da 52 odsto ispitanika misli da države regiona treba da sarađuju na pitanju suđenja za ratne zločine.

Međutim, nivo neinformisanosti i neznanja o ratovima i počinjenim zločinima najbolje se vidi kada se građanima postavljaju pitanja o stavovima prema krivici pojedinaca i naroda, kao i o konkretnim događajima iz rata.

Reklame

Tako 71 odsto ispitanika ne zna ništa o opsadi Sarajeva koja je trajala skoro četiri godine. O događanjima na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara 1991. godine, 64 odsto građana takođe ne zna ništa. Većina ispitanika ne zna ništa o masovnim grobnicama u Srbiji, niti je čulo za jedan logor koji se nalazio na teritoriji Srbije, a u isto vreme 52 odsto ispitanika ne zna da navede ni jedan zločin počinjen nad srpskim stanovništvom.

Četvrtina ispitanika (24%) misli da su Hrvati počinili najviše zločina, a gotovo polovina misli da su Srbi imali najveći broj žrtava u biivšoj Jugoslaviji. Tek 5 odsto ispitanika smatra da su najviše zločina počinili Srbi.

Ramuš Haradinaj, aktuelni premijer Kosova, jedno je od onih imena koja se uvek pomenu u debatama o procesuiranju ratnih zločinaca. Čak 64% ispitanika smatra da je on kriv za ono za šta se optužuje, ali 40 odsto ne zna za šta se tačno tereti ili nema odgovor na ovo pitanje. U slučaju Nasera Orića - 47 odsto veruje da je kriv, ali 58 odsto ispitanika ne zna za šta se optužuje.

Zanimljivo je da ispitanici nisu naseli na "provokaciju" o Krešimiru Horvatu - izmišljenoj ličnosti. Upitani da li je Horvat kriv za ratne zločine, većina od 77 odsto nije odgovorilo na ovo pitanje, ali 12 odsto ispitanika je ipak reklo da je Horvat kriv.

Upitani da li Srbija treba da podigne spomenik srpskim žrtvama, 59 odsto odgovorilo je potvrdno. Na pitanje da li isto treba da se uradi za žrtve koje su stradale od srpske vojske ili policije, 49 odsto misli da ne treba.

Reklame

Poslednje ovakvo istraživanje rađeno je pre šest godina, a rezultati se nisu mnogo promenili. Pozicija žrtve je pozicija koju su zauzele sve strane uključene u sukobe devedesetih godina. Dalje od toga se, izgleda, nije išlo.

- Građani ne znaju ili nisu zainteresovani, što nije iznenađenje. Razlozi za to su propaganda, izvrtanje činjenica i relativizovanje ratnih zločina, kako sadašnje tako i prethodnih vlasti. Mada se mora primetiti da akutelna vlast u tome prednjači - zločinci se proglašavaju herojima, tribunal se diskredituje, a deca se pogrešno uče o onome što se dogodilo, kaže Jelena Diković iz Danasa.

Ona napominje da većina medija pomaže u tome, dok se nekolicina onih koji se time ozbiljno i temeljno bavi proglašava izdajnicima i plaćenicima.

- Moje mišljenje je da smo daleko od součavanja sa prošlošću, a ako sve strane nastave da štite zločince može samo doći do novih sukoba, zaključuje Diković.

Još na VICE.com:

Zašto srpska država ćuti pred ekstremnim desničarima

Srebrenica i Bratunac pre i posle presude Mladiću: Tako blizu, a tako daleko

Vukovar 1991: Moj ulazak u grad mrtvih