Sjajne fotografije iz vožnje sa taksistom iz Svonsija

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Sjajne fotografije iz vožnje sa taksistom iz Svonsija

Razgovarao sam sa Majkom o njegovom projektu "Taksi", trudnicama koje beže iz kola i putnicima koji su mu bez objašnjenja, nudili ketamin dok ih vozi.
Jamie Clifton
London, GB

(£7.62) - Mislim da ovo sumira celokupni serijal fotografija. Predstavljanje stvarnosti, predstavljanje društva - Južnog Velsa, kaže Majk.

Kad taksiraš, upoznaš svakakve ljude. To je, prosto, priroda posla.​ Ukoliko ne upoznaš puno ljudi, onda je to već ozbiljan znak da nešto ne radiš kako treba i verovatno bi trebalo da preispitaš neke odluke u svom životu.

Majk Harvi je Velšanin koji je počeo da vozi taksi ne bi li zaradio novac za putovanja po svetu. Nekoliko meseci prebacivanja putnika iz i u Svonsi jednako je nekoliko meseci u Brazilu. Pola godine u grobarskim smenama jednako je tri meseca turneje po Egiptu, Indiji ili možda Nepalu.

Reklame

Majk je počeo da dokumentuje susrete tek sa po kojim putnikom 2010. Prvo bi razgovarao sa njima, pokušavajući da uspostavi dobar odnos, a potom bi ih, prilikom dolaska na odredište, fotografisao odbijajući da naplati vožnju u znak zahvalnosti. Pre godinu dana se pozdravio sa taksiranjem, ali je u tom periodu ​sakupio veliku zbirku portreta – i svaki je imenovao po iznosu sa taksimetra za tu vožnju. Tako je na veoma originalan način oslikao društvene okolnosti i pružio novi i intimni pogled u pore društvenih odnosa Južnog Velsa.

Juče sam se našao sa Majkom na kafi.

(£4.00)

VICE: Zašto si počeo da fotografišeš mušterije?

Majk Harvi: Zato što mi je bilo fascinantno. Nikada ne znaš ko će sledeći da ti uđe u taksi. Toliko sam toga naučio od putnika, jer sam se bezbroj puta našao u neprijatnim okolnostima. Potom sam rešio da uzmem sebi dobar aparat, jer je tu tom periodu veliki broj ljudi prošao kroz taj taksi, a želeo sam da fotografijama mušterija oslikam iskustvo tih vožnji koje smo delili.

Da li je većina putnika bila raspoložena za fotografisanje?
Pa, dokumentovao sam otprilike 130 vožnji, a samo devet je odbilo da se fotografiše. Uvek bih pitao na kraju vožnje tako da bismo do tada već imali izgrađenu priču i nekakav odnos. Posmatram ceo taj period kao najbolje obrazovno iskustvo svog života, zaista, jer sam doživeo svašta. Od davanja veštačkog disanja nekom pored puta, preko trudnice koja bosonoga beži iz taksija ne plativši vožnju…

Reklame

(£2.87) Ovaj matori je bio redovne mušterije, ali je preminuo nakon pošto sam napravio ovu fotografiju i za mene postoji tu neka vrsta patosa.

Šta se tu dogodilo?

Vozio sam iz Svonsija oko tri ujutru i ta devojka u poodmakloj fazi trudnoće, pred porođaj, sedela je pred puta, bosonoga i zaustavila me je. Ušla je i… Nekada je vožnja taksija, zapravo, ad hoc savetovanje. Rekao sam joj da možda i nije najbolja ideja da se oleši od alkohola u trudnoći, ali, kapiraš, lepo smo se ispričali. Potom, kada sam je dovezao, zapalila je. Obično bih pojurio mušteriju u tom slučaju, ali ova je bila, fazon, osmi mesec. Pobegla je, ali sam je ja pustio da pobegne.

Putnici su mi takođe nudili gudru - ketamin najviše. Mislim, ne gudram se uopšte, ali i da se gudram, ko još uzima ketamin dok vozi?

(£3.82) Poznajem majku ovih klinaca i ona mi je dozvolila da ih fotkam, jer sam baš želeo da predstavim svaki aspekt društva - stare ljude, mlade osobe i sve između.

Jesu li to ljudi koji žele da izazovu udese? Da li je to umesto love, ili su prosto želeli  da se zezaju?

Ma samo kao prilog. Kapiraš, "Je l' nije frka da se gudramo pozadi?" Ljudi su mi nudili trojke, četvorke… Bio je to stalni izvor zabave. Pošto su mnoge mušterije bile mrtve pijane, otvorile bi mi dušu i prosule bi svašta o sebi, aferama, problemima u životu, ili možda razmišljaju o samoubistvu. U takvim situacijama moraš da se potrudiš da im daš najbolju moguću reakciju za vreme vožnje da ne bi došli do nekih pogešnih odluka.

(£3.06)

Kako je to uticalo na tebe? Mogu da zamislim šta sve čovek očekuje kada ulazi u posao taksiste, ali ne baš i da će iza tebe sesti neko ko izgovara: "Želim da se ubijem."
​ 

Ne mislim baš da sam znao u šta se upuštam, da budem iskren. Sećam se da sam za vreme prve vožnje bio veoma nervozan. Stalno sam se plašio da ćemo da se slupamo i da će putnici biti povređeni. Uvek sam se osećao odgovornim prema drugima i mislim da je baš taj osećaj odgovornosti omogućavao ljudima da mi se otvore i da mi priznaju takve misli. Nisam bio uznemiren zbog toga, samo sam želeo da pomognem ljudima koliko sam mogao. Najluđe od svega je da većinu tih ljudi nisam video ponovo. Za neke od mušterija sa kojima sam razgovarao i kojima sam, nadam se, pomogao, ne znam šta se dešava danas.

Reklame

(£5.72)

Je l' bilo nekih vožnji koje su se izdvajale u odnosu na sve druge?

Jednom sam naleteo na lika kog je neko oborio. Probao sam da ga reanimiram, ali nije se izvukao. Bilo je to neobično iskustvo, zapravo zastrašujuće. S druge strane kompanija za koju sam vozio je radila sa lokalnim bordelom, pa mi je uvek bilo fascnantno kada sam vozio kućama devojke koje tamo rade. Neke od njih sam upoznao dosta dobro, pa bi mi ulazile u kola i pitale bi me: "Ima li posla večeras, Majk?" A meni bi bilo glupo, jer nisam znao da li bih mogao njih da pitam isto.

(£4.66) Ova gospođa je rođaka moje maćehe. Obožavam je. Ona je jedna od retkih osoba u ovom projektu koju zapravo poznajem.

(£42.94) Dopada mi se poza na ovoj fotografiji – kao da se pokazuju svima.

Da li misliš da si naučio nešto više o čovečanstvu?
Ne bih da stavljam u neki negativan kontekst, ali ima zaista divnih ljudi, ali isto tako ima i onih koji nisu baš najbolji.

Da li si imao nekada nekih problema?
Skoro nikada. Bio je, doduše, jedan tip na zadnjem sedištu koji se svađao sa devojkom - pretpostavljam da mu je bila devojka - i u jednom trenutku je počeo da je udara glavom. Ja sam bio u fazonu: "Ljudi, ovo mora da stane ili vas vozim u policijsku stanicu."

U tom trenutku je svoju pažnju usmerio na mene, zgrabio me je za vrat i počeo da se dere: "Zaustavi auto, zaustavi auto!" Zaustavili smo se, on je izašao iz kola i mislim da se spremao da izvuče i mene, pa sam samo zapalio. Devojka je ostala na zadnjem sedištu. Pitao sam je: "Da li ti je ok da samo nastavim da vozim i da te ostavim kod kuće?" Rekla je: "Da, molim te. Nemoj da staješ."

Reklame

Ali to je bila jedna izolovana situacija, da budem iskren.

(£5.15) Ove dve su preslatke. Nose istu odeću i imaju sopstveni dijalekat. Viđao sam ih okolo - u redovima na različitim mestima - ali mislim da me se ne sećaju.

Jesam li u pravu ako kažem da nisi želeo da prikažeš ove fotografije? Da je to trebalo da bude samo lični projekat?
Da. Stajale su na mom hardu godinama. Moj partner Tim je u jednom trenutku rekao: "Zaista mislim da bi trebalo da daš ljudima da vide ovo". Ne bih imao ništa protiv da proširim projekat u ovom trenutku. Voleo bih da ga radim na drugim lokacijama ukoliko bih mogao da nađem taksistu koji bi mi dozvolio da se vozim unaokolo sa njim da pravim fotografije putnika, samo da bih prikazao drugačije kulture u sličnom okruženju.

Da, prostor igra veliku ulogu u pravljenju ovih fotografija - vrlo je intimno.
Preblizu je za nepoznatog, da. Govorio sam im, opustite se, budite prirodni - ne morate da se smejete niti išta slično. Znam da deluje kao najgori kliše, ali jesam video neku osetljivost u njihovim očima i mogao sam da osetim njihovu prirodu iz pogleda i izraza lica. I to je ono što volim.

Druga stvar u vezi sa prostorom je ono što možeš da vidiš kroz prozor - socioekonomska strana priče. Fotke su uvek pravljene na kraju vožnje, pa je prostor napolju u velikom broju slučajeva dočaravao odakle su putnici. I to mi se isto veoma dopada.

I meni. Hvala ti puno, Majk.