FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Pitao sam grobare kako se osećaju posle istorijske pobede

Okrenuo sam par grobara da bi mi ispričali kako se osećaju posle utakmice i definišu novonastali haos zbog pobede koju verovatno nikako ne uspevaju da obrade u sopstvenoj glavi.

Flickr: Rudolf Getel

Kada su navijači Crvene zvezde na poslednjem večitom derbiju rašili transparent na kojem je pisalo "život crno-belih često nije lak", delovalo je kao da je to surova realnost ne samo fudbalskog, već kompletnog sportskog kolektiva Partizana. Ipak, pobeda nad Alkmarom, a onda i sada već možemo reći istorijsko gostovanje u Augsburgu, okrenuli su situaciju za 180 stepeni i čini mi se da je ovih dana život crno-belih, ne samo lak, već i euforičan, courtesy by dopamin, koji se u amazonskim količinama luči poslednjih dvadesetak sati, odnosno od poslednjeg zvižduka koji je ozvaničio 3:1 u Nemačkoj.

Reklame

Andrija Živković, uvek osporavani Stefan Babović i ostatak ekipe, prigrabili su ono što su im omogućili domaćini i gotovo nerealno deluje tabela Lige Evrope na kojoj jedan tim iz Srbije nakon dva odigrana kola ima šest postignutih golova, zauzima prvo mesto i otvorena su mu sva vrata ovog sveta za nastavak takmičenja. Sve to je razlog zbog kojeg sam okrenuo par grobara da bi mi ispričali kako se osećaju posle utakmice i definišu novonastali haos zbog pobede koju verovatno nikako ne uspevaju da obrade u sopstvenoj glavi.

Gaga

Uf, šta me pitaš, bukvalno mi mozak ne radi. I dalje me boli glava od sinoć. Em sam puno popio, em sam mešao. Ne mogu da verujem šta se događa, prvi smo u grupi. Jebote, za deset godina mi ukupno nismo dali šest golova u grupi, a sada smo toliko dali posle dve tekme. Celu noć sam slao tabelu na kojoj smo prvi ortacima. Bukvalno, jedan od najsrećnijih dana ikad.

Flickr: Rudolf Getel

Miloš

Pazi, klinac mi je bio u Augsburgu. Mi kao tradicionalno odemo barem jednom godišnje na gostovanje zajedno i izgleda da je problem bio u meni, čim je otišao sam, pobedili smo. E sad, ovi mlađi, oni su malo naivniji, ali ja kao čovek u godinama, koji je premator za euforiju, znam koliko je sve ovo juče bilo dobro, a koliko loše.

Ono što je meni super sa ovom utakmicom, jeste što se ta popularna fraza "sreća se zaslužuje", konačno ispostavila tačnom. Bukvalno su odigrali hrabro i muški od početka do kraja i mislim da im se to nekako vratilo. Koliko puta su otišli na gostovanje, odigrali kukavički i posle kukali kako nisu imali sreće, a u stvari odigrali su jadno. Sinoć nisu bili ravnopravni, ali su odigrali hrabro i zaslužili su tu sreću.

Reklame

Pogledajte: Fotografije uličnih tuča grčkih huligana iz devedesetih

I ja koji sam emotivno izranjavan od Partizana svih ovih godina, baš mi je pobeda ulepšala dan, ustao sam jutros srećan i otišao da pogledam komentare na internetu, da vidim da li smo najjači na svetu.

Peđa

Ne znam šta da ti kažem. Ja sam od onih koji to drže u sebi. Naravno da je super što smo pobedili, ovo je jedna od najvećih pobeda Partizana u poslednje vreme, ali ne treba da se zalećemo. Trudim se da ostanem miran, srećan sam što bi ovo trebalo da je znak za izlazak iz krize. Svakako je dobra uvertira pred rođendan.

Flickr: David holt

Marko

Ponos, dika, radost. Ovaj dan bi bio sunčan čak i da lije kiša. Pao mi je kamen sa srca, iskreno. Ostvarili smo dve pobede u kojima smo postigli šest golova, i prvi smo u grupi a to je strava učinak za bilo koje evropsko takmičenje. Euforija je preslaba reč. Neograničeni optimizam i tvrda vera da možemo dalje uprkos svemu mnogo bolje objašnjava osećaj. Ako se sad ne dokopamo proleća posle deset godina, ne znam kad ćemo. Žao mi je što smo tako glupo ispali iz Ligi šampiona, ali Liga Evrope je mera našeg fudbala, realno. Bolje da dobijamo Alkmar i Augzburg nego da nas Bajern goldenšauruje po faci.

Vanja

Da mi je ovo pitanje postavljeno pre pet godina, verovatno bih sada, dan posle, pijan odgovarao. I to nije zato što sam postao zreo ili prestao da volim fudbal kao pre, pošto me danas jako bole porazi i slavim pobede mog drugog omiljenog kluba, iz inostranstva naravno. Ovako, drago mi je naravno zbog pobede, ali je to jako blizu ravnodušnosti i to sve zbog srpskih fudbalskih "moćnika" koji su upropastili najbolji sport na svetu kod nas. Tako da je najbolji odgovor na ovo pitanje: još više mrzim (podvlačim ovo mrzim), ljude koji vode i naš savez i većinu naših klubova, zato što su mi stvorili bol u kurcu i posle ovako velikog rezultata. I da, Andrija Živković je BOG fudbala i želim mu da što pre pobegne od naših kriminalaca.

Pratite VICE na Facebook, Twitter, Instagram