FYI.

This story is over 5 years old.

DROGE

Pričajmo o tome kako na žene drugačije deluje zavisnost od droga

"Žena raznih supstanci" nova je knjiga koja istražuje činjenicu da su žene podložnije samouništenju od muškaraca.

U svojoj novoj knjizi Žena raznih supstanci, Dženi Valentiš priznaje da je isprobala svaku ilegalnu drogu koja postoji. Deceniju dugu zavisnost započela je kao tinejdžerka krađom alkohola iz očevog bifea, da bi ubrzo posle toga prešla na pravu pravcatu naviku opijanja svakog popodneva posle škole. Dok je radila kao muzički novinar i u odnosima s javnošću, Valentiš je provela čitave svoje dvadesete godine pod dejstvom opojnih sredstava — sipajući u svaku jutarnju kafu spid i posle toga se samo nadovezujući na to. Nakon što se očistila 2009. godine, provela je narednih sedam godina proučavajući neuronaučnu pozadinu sopstvene zavisnosti. Rezultat je nešto više od uobičajenih memoara o iskupljenju bivšeg narkomana. Naime, to je knjiga koja istražuje zavisnost od alkohola i droga uz mešavinu ličnih anegdota i dubinske analize ženskog iskustva.

Reklame

Ovo je pitanje koje je tek nedavno počelo da se probija u svest o javnom zdravlju. U svom godišnjem izveštaju iz 2016. godine, Međunarodni kontrolni odbor za narkotike Ujedinjenih nacija posebno je pozvao na "rodno osetljivu politiku i programe u vezi s drogama, bolji pristup zdravstvenom osiguranju za zavisnice od droga i više sredstava za sprečavanje i lečenje zloupotrebe droga među ženama." Izveštaj se poziva i na novu statistiku prema kojoj jednom kad žene počnu da zloupotrebljavaju droge kao što su kanabis, heroin ili kokain, njihova stopa upotrebe skače mnogo rapidnije nego kod muškaraca. Žene, kaže se, imaju sklonost i da mnogo brže od muškaraca razviju poremećaj korišćenja opojnih supstanci. Dok žene i devojke čine jednu trećinu globalnih uživalaca droga, samo su jedna petina lečenih od zavisnosti žene — budući da sistemske barijere utiču na njihov pristup lečenju. U izveštaju se ističe i kako se, u poređenju sa muškarcima, ženama više ispisuju narkotici i lekovi protiv anksioznosti, zbog čega su konstantno sklonije da zloupotrebe uzimanje lekova.


Pogledajte i dokumentarni film "Pomaže Bog":


"To vam je kao pre nego što smo počeli ozbiljno da razmišljamo o ženama u okviru spiska učesnika na muzičkim festivalima", kaže mi Valentiš otvoreno. "Šta god da je norma, ne dovodi se u pitanje. Nikad se nisam zapitala da li su ove stvari u vezi sa zavisnošću i lečenjem drugačije kod žena nego kod muškaraca. Ali što sam više istraživala, i sa što sam više ljudi razgovarala, ispostavljalo se da je u pitanju pomalo nemar — koliko se malo istraživanja zapravo radi na ženama i o iskustvima žena. Muškarci su norma u ovim istraživanjima. Ali kad je populacija u pitanju, oni nisu norma."

Reklame

Dok intervjuiše stručne istraživače na polju droga i alkohola, istovremeno se prisećajući svojih iskustava prilikom provoda uz uzimanje droga, lečenja na svoju ruku drogama, samopovređivanja drogama i, konačno, traženja lekarske pomoći zbog zavisnosti od droga, knjiga Valentišove dolazi do otkrića koja su istovremeno šokantna i nekako očekivana. Jedno od njih je urođena ranjivost žena koje po prvi put u životu uzimaju drogu.

Valentiš se priseća kako je kao tinejdžerka "pozajmljivala identitet" starijim i kuljim muškarcima koji su je uvodili u naizgled glamurozni svet zloupotrebe opojnih supstanci. I ispostavilo se da je iskustvo starijih likova koji indoktriniraju mlade devojke u zavisnost izuzetno česta pojava. Istraživači su joj rekli da su oko trećinu žena koje sebi ubrizgavaju drogu inicirali njihovi seksualni partneri. A žene često koriste droge i alkohol i da bi pojačale privid jednakosti i da bi sebe stavile u isti takmičarski kontekst kao i njihovi muški ekvivalenti. Žene su takođe sklonije tome da razviju štetnu zavisnost od droga da bi kod sebe stvorile osećaj lične samostalnosti koji inače teško mogu drugačije da postignu. A žene su i mnogo sklonije upotrebi droga i alkohola kao mehanizma suočavanja s problemima u društvenim situacijama, dok ih muškarci koriste za pozitivni osećaj i zabavu. Spisku praktično nema kraja.

Ono što je, međutim, istinski fasciniralo Valentišovu bila je naučna pozadina svega. Njeno istraživanje u knjizi počinje studijom o impulsivnosti — ključnom pokretaču adikcije. Impulsivnost se, ističe ona, "obično doživljava kao muška osobina". Zbog čega o stereotipnom zavisniku od alkohola ili droga razmišljamo kao o muškarcu i previđamo činjenicu koja može biti ključna u lečenju zavisnosti žena od droga. Devojke sa mnogo impulsivnijim ličnostima su mnogo sklonije navlačenju na adiktivne supstance. Ali zato što devojke — a posebno tinejdžerke — ne doživljavamo kao impulsivne, ove opasnosti prolaze nezapaženo sve dok ne postane prekasno.

Reklame

"To je samo još jedan primer kako su žene veoma oštećene kad je u pitanju problematična zloupotreba opojnih supstanci", kaže Valentiš. "Za mene je biti devojka tinejdžerskog uzrasta bilo veoma problematično, nisam mogla da razumem kako ne mogu da kontrolišem svoje impulse i zašto neko ko bi trebalo da je inteligentan stalno radi glupave stvari."

Tokom svog istraživanja, Valentiš je otkrila i koliko drugačije teška zloupotreba alkohola i droga utiče na mozgove i tela muškaraca i žena. Muški korisnici alkohola adolescentskog uzrasta doživljavali su smanjen raspon pažnje; žene adolescentskog uzrasta doživljavale se smanjenu sposobnost kretanja u prostoru. Ona je otkrila da su žene sklone zavisnosti od droge i alkohola podložne druge poremećajima koji zahtevaju kontrolu nad telesnim funkcijama — anoreksiji, bulimiji, samoubistvu i samopovređivanju. I da traume iz detinjstva, posebno silovanje ili seksualno zlostavljanje, mogu da predodrede ženu za kasniju zloupotrebu alkohola i droga. U knjizi se Valentiš priseća dva traumatična iskustva silovanja koja su uticala na njenu tešku upotrebu droga.

Još strašnija od ovih nalaza po sebi, kaže Valentiš, jeste činjenica da to nije dovelo do drugačijih zdravstvenih pristupa ženskoj zavisnosti i lečenju. "Verovatno ovde treba da upotrebim hešteg #NeSviDoktori, ali žene često kad odu na lečenje budu nakrcane lekovima. Međutim, ako se ne pozabavite traumom koja se krije iza svega, to je kao da stavljate gips na tumor, zar ne? Niste se pozabavili pravim problemom."

Reklame

Pacijentkinje često objektivno zahtevaju različite pristupe u lečenju od muškaraca, ali to se retko dešava. "Zaista je potrebno da doktor izvrši pažljivu istragu i pretragu. Neko možda može da kaže svom doktoru da mu treba ksanaks zbog napada panike, ali izostavi deo da napade panike ima zato što uzima koku ili 'led'", objašnjava Valentiš.

Boce vina i limenke piva na memorijalnom mestu posvećenom Ejmi Vajnhaus. Slika via Flickr user John W. Schulze

Valentiš je mnogo rizikovala objavivši memoare bivše zavisnice i ona to zna. Ženske zavisnice su istovremeno tragične i glamurozne figure. One su posebno istaknute u našoj kulturi; ime Ejmi Vajnhaus pominje se više puta u knjizi Žena raznih supstanci. Lakše je doživeti žene kao žrtve zloupotrebe droge i alkohola nego priznati da možda jednako uživamo u provodu kao i muškarci. Kako napisati knjigu koja uzima ovu činjenicu u obzir, uz činjenicu da žene uzimaju lekove na svoju ruku i koriste droge i alkohol da bi se izborile sa traumom na načine na koje muškarci to možda ne moraju da rade?

"To je jedno vrlo problematično pitanje", kaže Valentiš. "Mislim da obe stvari mogu da se ispolje u istoj osobi. Možete da uzimate droge i za zabavu i kao lek. A i različite droge koristite različito. Uzimate ih za zabavu, ali i da biste se osećali 'normalno' ili kao bolja verzije sebe ili da bi ste se suočili s nekim problemom. Nije to tako velika dihotomija kao što možda u prvi mah možete da pomislite. Granica između samopovređivanja i uzimanja lekova na svoju ruku veoma je tanka. Zvuče kao da su suprotnost, ali zapravo nisu. Žene uzimaju lekove na svoju ruku zato što se često ne osećamo kao da smo dovoljno dobre."

Reklame

U knjizi Žena raznih supstanci prepoznaće se čitateljke koje nikad istinski nisu dovodile u pitanje ulogu koju je patrijarhat imao u njihovom konzumiranju alkohola. Ali one nisu jedina publika kojoj se ova knjiga obraća.

"Nadam se da će više nego bilo šta drugo uticati na mlade istraživače", kaže Valentiš. "Da će ih navesti da se zapitaju da li su dovoljno inkluzivni. Jer kod bilo kakvih istraživanja o ženama, morate uzeti u obzir njihova tela. Na primer, gde su u ciklusu i u kom su dobu. A razlog zbog čega se ovakva istraživanja naprasno gase je nedostatak sredstava… Nadam se da ću uspeti malo da pokrenem razgovor oko toga."

Žena raznih supstanci: Putovanje u zavisnost i lečenje objavljena je u izdanju Black Inc Books

Pratite Kat na Tviteru

Još na VICE.com:

Koliko košta zavisnost od alkohola i droge u Srbiji

Moguće je sprečiti zavisnost od kokaina, kaže nauka

Tražili smo od ljudi da poređaju droge od najmanje loših do najgorih