FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​"Ako je neko stradao ili je očigledno da će neko umreti, zovu nas"

Na mestima nesreće na koje izlazimo, uvek je prisutan određeni miris, benzina, nafte, ulja iz menjača i kočionog ulja.Potom je tu tišina.

Istraživačka jedinica za teške sudare (MCIU) vrši uviđaj na mestu nesreće sa smrtnim ishodom. Slike posredstvom policije Viktorije.

Prošle godine je na australijskim putevima stradalo 1.153 ljudi . Kad malo razbijete tu brojku, shvatite da je to 22 ljudi nedeljno, zbog čega većina državnih policija ima jedinicu koja istražuje automobilske nesreće sa smrtnim ishodom. U Viktoriji, Istraživačka jedinica za teške sudare (MCIU) proučava nesreće u kojima je neko poginuo i ustanovljeno je da postoje elementi kriminaliteta, kao što je vožnja pod uticajem alkohola ili nepažljiva vožnja. Ta jedinica je praktično sastavljena od ljudi koji moraju da počiste posle najgorih mogućih posledica i ustanove ko je za njih kriv. Zanimalo nas je kako je raditi takav posao, te smo popričali sa šefom jedinice, narednikom Bredom Makarturom.

Reklame

VICE: Pozdrav, Brede. Možete li mi reći osnovne podatke o jedinici?

Narednik Bred Makartur: Radim ovde desetak godina. Sveukupno imamo oko pedeset ljudi i prošle godine smo izašli na 143 sudara širom države. Od te brojke smo sproveli istragu nad 65. Ako se dobro sećam, ukupan broj žrtava na našim putevima prošle godine bio je 249.

Možete li mi reći nešto o samim nesrećama? Šta je u sudarima ono što najviše ubija ljude?

Brzina je ono što najviše ubija ljude. Ako prelazite put i udare vas kola, sve što se kreće brzinom većom od 40 kilometara na sat najverovatnije će vas ubiti. Kad ste u automobilu, ako se ne zaustavite na ukrštanju sa putem sa pravom prvenstva i udare vas bočno, sve što se kreće brzinom većom od 30 kilometara na sat najverovatnije će vas usmrtiti, osim ako nemate vazdušne jastuke sa strane. Čak i bilo šta što se kreće brže od šezdeset na sat može da bude smrtonosno u čeonom sudaru.

"Automobilske nesreće uvek mirišu na određeni način. To su mirisi benzina, nafte, ulja iz menjača i kočionog ulja, i sve to miriše veoma karakteristično."

Dakle, posle sudara pretpostavljam da prva na scenu stiže lokalna policija. Možete li mi ispričati na koji način se vi uključujete u priču?

U pravu ste, prvo na mesto nesreće izlazi lokalna policija i pravi uviđaj. Ako je neko stradao ili je očigledno da će neko umreti, zovu nas. Kada stignemo, prema mestu nesreće se ponašamo kao prema mestu zločina. Proučavamo tragove guma i krš oko scene, određene znakove udara i pokušavamo da utvrdimo šta se tačno desilo. Istraga je ta koja nam odvlači pažnju od krvi.

Reklame

Mogu da zamislim da je to najteži deo vašeg posla. Kako se nosite sa krvlju?

Mnogi me to pitaju. Mislim da je najteži deo posla razgovor sa porodicama nastradalih. Smrt u sudaru je uvek potpuno neočekivana. Nije to kao da je neko dugo vremena bio bolestan, neko prosto ode od kuće ujutro i porodici posle samo pokucaju na vrata i odjednom im je dete mrtvo. Ljudima su potrebne godine da prebole taj prvobitni šok i zapravo im to nikad i ne pođe za rukom.

Ako biste mene obučavali, kakav biste mi savet dali kako da pristupim tom razgovoru?

Morate malo da znate da pročitate svoju publiku. Pokušavamo da projektujemo novost već govorom tela pre nego što moramo bilo šta da kažemo. Na primer, kad dvojica policajaca pokuca na vrata, većina ljudi pomisli: Oh ne, šta nije u redu ? Potom skinete kapu i pitate da li smete da uđete. Većina ljudi već tada shvati da su vesti loše i na neki način se pripremi za njih pre nego što ih izgovorite. Uprkos svemu, niko nikad ne može da bude pripremljen za takve vesti.

Da li je bilo slučajeva koje ne možete da zaboravite?

Da, vidite, prestao sam da brojim koliko sam sudara do sada video. Ali jedan koji mi je ostao u sećanju bio je onaj koji se desio blizu moje kuće. Pozvali su me da mi kažu da je upleteno nekoliko 16-godišnjaka i da izgleda kao da je jedan od njih podlegao povredama. E sad, te noći je moja 16-godišnja ćerka izašla u provod i zavirio sam u njenu sobu. Morao sam da pogledam. Na sreću, video sam da leži u krevetu i spava dubokim snom.

Reklame

"Često sam primetio kad stignem na mesto nesreće i zateknem nekoliko tela u kolima, koliko je zapravo tiho. To može da vas slomi."

Šta vas je ovaj posao naučio o smrtnosti?

Ovo će vam možda zvučati banalno, ali kad dođe vaše vreme, došlo je vaše vreme. Često sam razmišljao o tome dok sam bio na dužnosti. Razmišljao sam o ljudima koji se šetkaju, dobro se provode na nekoj žurki i kako će narednog jutra biti mrtvi. Samo ne znate kad ćete vi doći na red.

To zvuči prilično fatalistički. Da li verujete u sudbinu?

Ne, ne naročito. Sam si kovač svoje sreće i ako se ponašaš na odgovarajući način, preživećeš.

Da li postoji neki zajednički sadržalac svih sudara? Nešto što uvek vidite?

Na mestima nesreće na koje izlazimo, uvek je prisutan određeni miris. To su mirisi benzina, nafte, ulja iz menjača i kočionog ulja, i sve to miriše na veoma karakterističan način. Potom je tu tišina. Obično se to dešava satima nakon samog događaja, tako da su panične aktivnosti kad pokušavate da spasete ljude prošle. Često sam primetio kad stignem na mesto nesreće i zateknem nekoliko tela u kolima, koliko je zapravo tiho. To može da vas slomi.

I konačno, da li je ovaj posao uticao na vašu vožnju?

Jeste. Mislim da bi me mnogi optužili da sam dosadni matorac dok vozim. Vožnja je praktično najopasnija stvar koju većina ljudi radi, tako da sam veoma svestan te odgovornosti.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu