Srebrenica i Bratunac pre i posle presude Mladiću: Tako blizu, a tako daleko
Sve fotografije: Lazara Marinković

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Srebrenica i Bratunac pre i posle presude Mladiću: Tako blizu, a tako daleko

U danima iščekivanja presude bivšem generalu Ratku Mladiću, prvi put sam posetila ova dva istočnobosanska gradića koja deli jedva desetak kilometara.

Toliko su blizu, a deli ih još uvek nepremostiv jaz, dvadeset i dve godine nakon završetka rata u Bosni. U vreme tih stravičnih događaja, tek sam krenula u osnovnu školu. Danas je na čitavom Balkanu puno onih koji se nikada nisu oporavili, ni psihički, a ni ekonomski od posledica rata.

Dvadeset dve godine posle zločina u Srebrenici, stasale su generacije ljudi koji ne žele da žive u crnoj prošlosti u kojoj nikada nisu ni učestvovali, a o koju se svakodnevno spotiču. Ljudi žele da žive u sadašnjosti i u budućnosti, svetlijim od ovoga u čemu smo danas svi zajedno. Prihvatanje istine, osuđivanje zla i saosećanje sa nastradalima i pamćenje nas mogu odvesti tamo.

Reklame

Da, i srpski civili i vojnici bili su žrtve u ovom ratu. I hrvatski. Svaki pojedinac koji je činio, prikrivao i opravdava zla, zaslužuje kaznu. Svaka žrtva zaslužuje da pojedinci, odgovorni za stradanja, imenom i prezimenom budu izvedeni pred lice pravde. Lice pravde i pravosudni sistem su, nažalost, dve različite stvari. I često jedno kasni za drugim.

Glavni tužilac haškog suda je i sam uoči izricanja presude Mladiću i istovremeneog zatvaranja ove institucije izjavio da kao neuspeh vidi oslobađajuće presude, poput slučaja Gotovine. Na drugim slučajevima, kao što su Haradinaj i Orić, rekao je, bilo je zastrašivanja svedoka pa deo onih koji su svedočili u istražnom postupku kasnije nije želeo da se pojavi i u sudu. I presude njima nisu zadovoljavajuće za porodice stradalih.

Da, nije fer. Nije fer da pravda za sve žrtve ne bude zadovoljena. Sa koje god strane one dolazile.

Pogledajte fotografije snimljene u Srebrenici i Bratuncu uoči i tokom izricanja presude doživotnog zatvora bivšem generalu Ratku Mladiću.

U Bosni i Hercegovini, a naročito na prostorima oko Srebrenice i Bratunca, verovatno ne postoji nijedna porodica, bilo bošnjačka ili srpska, koja nije izgubila najbliže.

Dok se na njivama i proplancima preko puta nekadašnje holandske vojne baze UN-a prostire više od 8000 belih nadrgrobnih spomenika, posmrtni ostaci ubijenih Srebreničana se i dalje identifikuju, dok kosti mnogih i danas leže razbacane po okolnim šumama i njivama. Retko ko je je sahranjen sa glavom ili čak sa celim telom.

Reklame

Nakon masovnih egzekucija u kojima je za svega nekoliko dana ubijeno više hiljada muslimanskih muškaraca, dečaka i staraca, njihova tela zakopana su u masovne grobnice, a zatim u nekoliko navrata iskopavana i premeštana na druge lokacije kako bi se prikrio zločin.

Hasiba Salkić imala je dva sina, od 20 i 25 godina. Po dolasku srpskih snaga pod komandom Ratka Mladića u Srebrenicu i nakon razdvajanja žena od dece i muškaraca, njeni sinovi probali su da pobegnu u polja, ali se nikada nisu vratili. Sahranila je tri kosti jednog i tri kosti drugog sina, prikupljenih iz pet različitih grobnica. Drugi ostaci još uvek nisu pronađeni.

Groblje i spomenik u sećanje na više od 3,000 srpskih vojniika i civila poginulih tokom tri i po godine rata. Sa desne strane u daljini vidi se džamija u centru Bratunca, mesta koje je samo nekoliko kilometara udaljeno od Srebrenice i pretežno naseljeno Srbima. Iako danas dva naroda žive tako blizu zajedno, njihovi stavovi i viđenja istorije potpuno su drugačija.

Za Srbe na ovim prostorima, zanemarivanje ratnih žrtava srpske nacionalnosti i nekažnjavanje odgovornosti za počinioce zločina među drugim nacionalnostima, jedna je od glavnih prepreka za pomirenje i uzrok nepoverenja u međunarodne institucije poput suda u Hagu.

Izložba u bivšoj bazi Ujedinjenih nacija u blizini Srebrenice. Na zidu su brojne fotografije, svedočanstva logoraša, lični predmeti ubijenih, kao i fotografije grafita i crteža koje su za sobom ostavili holandski vojnici. Tu je i čuveni rad umetnice Šejle Kamerić “Bosnian Girl”, koji zauzima centralno mesto u praznom hangaru, gde su u julu 1995. godina potražile utočište hiljade Bošnjaka.

Reklame

Mladi vojnici švedske trupe u poseti Memorijalnom centru i izložbi u bivšoj UN bazi, par dana pre izricanja presude Ratku Mladiću.

“Hvala ti Bože, ima pravde. Kao majka, žena, sestra, danas sam je dočekala. Ali mnoge žene nisu, jer su preminule čekajući.” - reakcije žena iz Srebrenice i okoline na izricanje presude Ratku Mladiću.

Porodice preživelih očekuju izricanje presude u Memorijalnom centru u Potočarima, dok su neki njihovi prodstavnici otišli u Hag. Za žrtve zločina i porodice preživelih, pravda je simbolično zadovoljena. Oni kažu da ne krive ni srpski narod, ni Srbiju, već samo pojedince koji su naređivali i počinili zločine, naglašavajući da svako treba da odgovara za zločine pred licem pravde.

“Došla sam sa štapom, a kući danas idem bez njega”

Za porodice žrtava i preživele, osim kao istorijska činjenica, doživotna kazna Mladiću ne znači previše, jer je mnogo vremena je prošlo dok je uhapšen i osuđen. “Mučno ga je uvijek vidjeti. Ja mu želim, posle ove presude, ja mu želim dug život. Da ima sobu sa četiri zida, na svakom zidu fotografije iz Srebrenice, iz Prijedora, iz Sarajeva, iz Foče, da s tim živi do kraja života” - kaže Suljo Čakanović, jedan od preživelih iz Srebrenice koji je izgubio nekoliko članova porodice i prijatelja.

Tokom izricanja presude, u Bratuncu, članovi udruženja "Istočna Alternativa" lepili su plakate podrške Mladiću "Ti si naš heroj" jer je, po njima, tokom rata branio i štitio Srbe na ovim prostorima. Oni planiraju da do jula Mladiću podignu spomenik u Srebrenici ili Bratuncu.

Reklame