Kultni Heroji: Dejan Bodiroga
Ilustracija: Vanja Krstić

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Kultni Heroji: Dejan Bodiroga

Dvadeset sekundi do kraja, nerešeno, kome ide lopta? Znamo svi.

IME I PREZIME : Dejan Bodiroga
DATUM I MESTO ROĐENJA : 2.3.1973., Klek
SPORT I POZICIJA : košarka, bek-krilo
KULT JE ZATO ŠTO JE : … jedan od najvećih ne-američkih košarkaša svih vremena. Prosto, zar ne.

Nezahvalan je zadatak napisati nešto o Dejanu Bodirogi i pasti mimo svakog klišea znanom konzumentu sportske štampe. Nezahvalan jer, šta ja imam dodati na CV koji je prožet titulama, kupovima, medaljama i peharima? Šta uopšte napisati o jednom od najvećih evropskih košarkaša svih vremena, i stubu osloncu jedne od najmoćnijih reprezentacija u istoriji ovog sporta uopšte?

Reklame

U tom magičnom potezu od 1995. do 2002, kada je SR Jugoslavija dominirala svetskom košarkom, uvek smo i u svakom trenutku znali gde ćemo se okrenuti ako nam treba siguran prenos lopte i dva poena. Da, Đorđević je briljirao, Danilović ništa manje, Obradović je zaustavljao sve i svakoga, Rebrača harao u reketu, Stojaković rešetao, Gurović pogađao „sa parkinga“, Divac bio neprikosnoveni lider…ali kada sve opcije utihnu, i kada se svi stegnu, i Duda i Željko i Kari su znali ne-tako-tajnu-formulu – daj Bodirogi loptu i dobre stvari će se desiti.

Stoga, ako bih morao da sumiram karijeru Dejana Bodiroge u jednoj reči, onda bi ta reč definitivno bila – sigurnost. Jer, nikad se u životu ne bih osećao sigurnije nego kada u tesnim trenucima Dejan uzme loptu i onim svojim sporim, ali opet neuhvatljivim driblingom krene ka košu. Istorija košarke poznaje milion i jednog igrača koji je svojim superiornim fizikalijama ostavljao protivnike u prašini. Ali nekoga ko je svoj „spori ritam“ koristio kao prednost? Samo njega.

Koliko su samo puta i Evropljani, i Amerikanci ostajali u čudu kada bi Dejan krenuo ka košu, brzim prvim korakom pripremio protivnika na prodor, a zatim naglo usporio i elegantno „odmerio“ šut od tablu sa par metara. Niko nikada nije znao kada će Bodiroga usporiti a kada ubrzati – i od početka do kraja karijere, on bi nalazio načine da uvek nekako ostane sam i da tabla samo čeka njegov odbitak.

Reklame

Igrao je keca, dvojku i trojku kako je situacija zahtevala, a da je potrajao do danas, sigurno bi ga gurali i na četvorku gde bi pravio noćnu moru u niskim petorkama svakome ko proba da ga sačuva. Posedovao je vanserijsku, vanvremensku košarkašku inteligenciju, pregled igre i osećaj za pas kakav je pre njega imao možda samo Medžik Džonson. Bio je, prosto, jedinstven, i dok smo imali njega, nismo znali za strah. Ni mi, ni navijači klubova koje je reprezentovao tokom svoje duge i plodne karijere.

Legendu o njemu već znate, ali hajde da vas podsetim. Sa šesnaest godina zapao je za oko legendarnom Kreši Ćosiću, koji ga je u predvečerje rata povukao u Zadar gde je radio sa Josipom „Pinom“ Grdovićem i kasnije Slavkom Trninićem. Nakon što se desilo to što se desilo, Dejan odbija poziv svog mentora Ćosića da ode u AEK (koji je, kako je to već bilo običaj tih godina, hteo da posluje isključivo uz papire za naturalizaciju) i dolazi u Trst, gde oblači dres lokalnog Stefanela. Vrlo brzo tim sa severoistoka Italije postaje pravi hit „Palakanestra“ – Bodiroga, zajedno uz Gregora Fučku, Alesandra De Pola, Nanda Đentilea, kao i trenera Bošu Tanjevića, osvaja srca italijanske košarkaške publike.

Na leto 1994, šefovi Stefanela donose odluku da prestanu sa sponzorstvom ekipe iz Trsta i potpisuju ugovor sa Olimpijom iz Milana. Zajedno sa ovim potpisom, u glavni grad Lombardije stižu i manje-više svi bitni igrači, a ubrzo za njima i titula – prva posle sedam godina. U tom plej-ofu 1995-96, Bodiroga je konačno izvojevao pobede nad „bolonjskim blizancima“. Prvo je u polufinalu pao Virtus, doduše bez Saše Danilovića koji je otišao u NBA, a u finalu i Fortitudo, za koji su tada igrali Saša Đorđević i Karlton Majers.

Reklame

Paralelno sa ovim uspesima, Dejan konačno postaje i ikona nacionalnog tima. Do 1995. i EP u Atini, Bodiroga je bio poznat samo hardkor ljubiteljima košarke i ljudima koji su ga ili zapamtili kroz epizodu u Zadru i mladoj reprezentaciji Jugoslavije, ili imali satelitsku antenu i priliku da prate prenose iz Italije. Međutim, posle tog akropoljskog zlata, Bodiroga sa pravom postaje jedan od najpopularnijih domaćih košarkaša. Brzo se uklopio u tim koji danas pamtimo kao „European nightmare“ i postao jedan od njegovih ključnih članova.

Reputaciju je cementirao srebrom iz Atlante i još jednim evropskim zlatom 1997., međutim možda i najčuveniju epizodu odigraće na leto 1998., kada je na SP u Grčkoj proglašen za MVP-ja prvenstva. Tada je okrnjena Jugoslavija, lišena pomoći Saše Danilovića, Vlade Divca i Zorana Savića, uz rovitog Đorđevića koji je na turnir došao povređen i odigrao „sitne“ minute, u finalu savladala Ruse i osvojila svoje četvrto svetsko zlato. Zajedno uz takođe impresivnog Željka Rebraču, Dejan je besprekorno dirigovao igrom novih-starih svetskih šampiona, koji su vratili ovaj pehar u Beograd čim im se za to pružila šansa.

Na klupskom planu, Dejan nakon dve manje-više neuspešne godine u Realu (osvojen samo kup Saporte) 1998. odlazi u Panatinaikos, gde postaje član izuzetno moćne ekipe sa Dinom Rađom, Fragiskosom Alvertisem i drugima. U prvom pokušaju, međutim, ovaj atinski „drim tim“ ne uspeva da osvoji Evroligu – Rađa i trener Piksi Subotić tada odlaze, a na njihovo mesto stižu dva Željka, Obradović i Rebrača. PAO momentalno osvaja svoju drugu Evroligu (prvu u „Željkovoj eri“), a dve godine kasnije i treću – u finalu je Bodiroga ponovo bio bolji od bolonjskog Virtusa, čiji je glavni igrač tada bio i danas aktivni as San Antonija Manu Đinobili.

Reklame

Odmah nakon toga, usledilo je sada već i mitsko svetko prvenstvo u Indijanapolisu. Verujem da nema previše potrebe prepričavati šta se tu sve izdogađalo, ali izdvojimo samo jedno – većina vas pamti Gurovićevu eksploziju protiv Amerikanaca u četvrtfinalu. Jednako bitna, međutim, bila je i Bodirogina manijačka solo deonica u finišu regularnog toka protiv Argentine u finalu, kada je sam odveo utakmicu u produžetke i utro put petom svetskom zlatu za „plave“.

Mirne duše je on tu mogao da završi sa košarkom i ostane zapamćen kao jedan od najvećih ikada. Međutim, njegov sledeći izazov bio je Barselona – u svojoj prvoj sezoni u Kataloniji, on odmah donosi ovom klubu prvu titulu evropskog prvaka. Blaugrana, pojačana proverenim tandemom iz reprezentacije SRJ Kari Pešić – Dejan Bodiroga, bila je prevelik zalogaj za ostatak starog kontinenta. Barsa je sa Dejanom osvojila i dve španske titule, 2003. i 2004.

Sezona 2004-2005. bila je jedna od najtežih u Dejanovoj karijeri. Prvo je sa Barselonom ostao bez trofeja, a onda je učestvovao i u debaklu reprezentacije na domaćem terenu. Nakon toga, on se vratio u Italiju i odigrao još dve sezone za rimsku Lotomatiku – i tada rešio da patike okači o klin.

Da li je Dejan mogao da igra u NBA? Ovo ostaje večito pitanje na koje nikada nećemo dobiti odgovor. Sakramento Kingsi, koji su ga draftovali još davne 1995., su doslovno do prošlog leta držali prava na njega, ali on nikada nije pokazao ambiciju da igra u Americi. Da li bi NBA treneri imali hrabrosti da ključeve ekipe povere spornjikavom Evropljaninu, ma koliko fundamentalno potkovanom, koji pritom i nema neki skok-šut za američke standarde spoljnih pozicija? Nije da cela Srbija nije sanjala o Sakramentu sa Peđom, Divcem i Bodirogom…ali taj san je ostao nedosanjan. A opet, mislite da recimo Greg Popovič ne bi našao načina da ga iskoristi? O, itekako bi.

Reklame

Međutim, Dejan je jedan od retkih kojem nije trebala „američka validacija“ kako bi utisnuo svoje ime u registar velikana svetske košarke. Barem deset godina svi u Evropi su znali da Bodiroga jednako trofeji, a o zaslugama za nacionalni tim smo već sve rekli. I opet, tu se vraćamo na ono što sam rekao u samom startu ovog teksta – sigurnost.

Jer, godine će stopiti vaša sećanja protiv Grčke, Argentine, Amerike, ovih i onih u jednu veliku smešu. Ali ono čega ćete se uvek sećati je visoki Hercegovac iz Banata koji uzima loptu, kreće u dribling, i niko, ali baš niko, ne može da ga zaustavi.

I sve se uvek završi brzim prvim korakom, sporim drugim, naskokom i elegantnim šutom od tablu.

DODATNO GRADIVO : znam ja dobro da ceo srpski internet ima hardon na onaj klip kada Bodiroga prodaje fintu Karmelu Entoniju. Ali to je samo komadić utakmice bez takmičarskog značaja koju smo mi pritom još i izgubili. Citirati tu minijaturu kao definitivni potez karijere Dejana Bodiroge bilo bi bukvalno uvredljivo.

Evo, stoga, prisećanja na finale iz Indijanapolisa – 27 poena govore dovoljno, ali pogledajte samo poslednjih 2:15 te utakmice. Pogledajte njegov izraz lica. On nije bio spreman da izgubi taj meč, i dobio ga je više srcem nego razumom. Jer kako drugačije objašnjavate onu trojku sa osam metara na 68-74?!


Još kultnih heroja na VICE.com :

Žarko Paspalj

Aleksandar Đorđević

Peđa Stojaković