Ovaj članak je prvobitno objavljen na Vice News.Ona je jedna od na stotine hiljada dece naroda Rohingja koja su krajem avgusta izbegla brutalnu vojnu akciju oružanih snaga Mjanmara, u kojoj su kuće spaljene do temelja, a silovanje je korišćeno kao često oružje.Ujedinjene Nacije su od tada akciju opisale kao "školski primer etničkog čišćenja", a šef za ljudska prava ove organizacije rekao je novinarima u utorak da ne može da isključi “elemente genocida”.
Reklame
Nekih 625.000 pripadnika naroda Rohingja okupilo se u malom ribarskom selu Koks Bazar. Šezdeset odsto njih su deca, prema UNICEF-u. Već je nekih 200.000 Rohingja izbeglica živelo u ovom pograničnom selu pre masivnog priliva u septembru. Ukupno više od 830.000 izbeglica sada živi u dva beskrajna kampa na čitavoj teritoriji Koks Bazara.Ovaj iznenadan i masovan priliv novih pridošlica dovodi humanitarne agencije do ivice svojih kapaciteta i uvodi novu vrstu krize u kampove: čitava jedna generacija dece mlađe od 14 godina živi svakodnevno bez odgovarajuće nege ili obrazovanja, a u ekstremnim slučajevima, čak i bez ikakve porodice.
Štaviše, na hiljade dece je u ove blatnjava kampove stiglo samo — izgubivši oba roditelja u nasilju ili se usput razdvojivši od njih. Nedavna anketa UNHCR-a pokazala je da 5.677 (3,3 odsto) domaćinstava Rohingja izbeglica u Koks Bazaru predvode deca. Više od 4.800 domaćinstava, ili 2,8 odsto, podrazumeva decu koja su odvojena od svojih porodica ili i dalje nemaju pratnju odraslih.Svakoga dana sve je veća opasnost da će ova deca bez pratnje postati žrtve seksualnog zlostavljanja ili primorana na trgovinu robljem, upozorila je agencija za migracije Ujedinjenih Nacija u svom nedavnom izveštaju.“Sedimo na bombi čiji mehanizam otkucava. Ako ne budemo nastavili da reagujemo, ta bomba bi svakog trenutka mogla da eksplodira. Njima treba voda, sklonište, hrana naravno, lekovi i nega”, rekao je za VICE News Žan Žak Simon, šef komunikacija pri bangladeškom UNICEF-u.
Deca koja su imala dovoljno sreće da prežive to putovanje sa jednim od roditelja ili članom šire porodice zato nose druge skrivene ožiljke — najviše od svih traumu kako nekog njima bliskog ubijaju na njihove oči.
Deca koja su imala dovoljno sreće da prežive to putovanje sa jednim od roditelja ili članom šire porodice zato nose druge skrivene ožiljke — najviše od svih traumu kako nekog njima bliskog ubijaju na njihove oči.
Reklame
“Silovali su mi majku, a kasnije je ubili tako što su joj prerezali grkljan”, izjavio je dvanaestogodišnji Faruk, koji je pobegao sa ocem u septembru. Od tada žive u kampu za izbeglice Kutupalong.U novembru, vlade Bangladeša i Mjanmara postigle su sporazum prema kom će se početkom sledeće godine stotine hiljada Rohingja izbeglica vratiti u Mjanmar. Ali pitanja vezana za bezbednost i primenu i dalje ostaju bez odgovora.
Dva brata se mole pored groba njihovog oca. On je umro ubrzo nakon što je prešao granicu Mjanmara sa Bangladešom. Sa grobnog mesta vidi se masivni, beskrajni kamp za izbeglice u Koks Bazaru, gde više od 800.000 Rohingja izbeglica živi u privremenim nastambama. Ahmer Kan za Vice News