Ljudi koji su tu kad nam je najteže o tome čemu da se nadamo u 2018. godini
Fotografije: Vladimir Živojinović i Lazara Marinković

FYI.

This story is over 5 years old.

nova godina

Ljudi koji su tu kad nam je najteže o tome čemu da se nadamo u 2018. godini

Pitali smo advokata, doktorku, vozača hitne pomoći, medicinsku sestru u domu za stare, grobara i komandira u zatvoru čemu da se radujemo u novoj godini.

Svi često uzimamo stvari zdravo za gotovo. I još gore, ljutimo se i postajemo rezignirani na najmanju moguću sitnicu. Možda je to pitanje ljudske prirode, a možda se radi i o tome da imamo luksuz da osećamo takve stvari. Međutim, kada stvari stvarno postanu strašne, oslanjamo se na ljude koji najčešće nemaju vremena da budu nadrkani zbog sitnica.

Kada vam se desi saobraćajna nesreća, da vam neko premine, da završite iza rešetaka ili da vam treba pomoć ako brinete o nekom starom ili nepokretnom, oni će vam biti na usluzi. Ono što su vama najtraumatičniji dani u životu, njima je svakodnevica. Zbog toga možda i više nego drugi moraju da gaje optimizam i nadu. Zato sam sve njih - advokata, doktorku, vozača hitne pomoći, medicinsku sestru u domu za stare, grobara i komandira u zatvoru pitala čemu da se radujemo u 2018. godini.

Reklame

Mnogi nisu znali da mi kažu čemu da se radujemo ali su mi rekli čemu da se nadamo.

Olga Bilić, doktorka Hitne pomoći

Fotografija: Vladimir Živojinović

- Nadam se boljoj obeleženosti ulica, jer bi nam mnogo pomoglo da na uglu svake ulice stoji njen naziv ili barem putokazi za brojeve, jer bi nam to dosta skratilo vreme dolaska i dosta bi nam pomoglo. A ono čemu se stvarno nadam a što je nemoguće je da nema više saobraćajki. Moram da naglasim da je to u većini slučajeva lična odluka čoveka – da li će ići prekoračenom brzinom, da li će proći na crveno, da li će voziti u pijanom stanju, da li će preteći kolonu. A to su nama najstresnije situacije. Najtragičnije je to što do toga verovatno nije moralo da dođe, a to je nešto na šta se mi ne naviknemo. Nadam se da će ljudi u stvari odgovornije voziti.

Goran Petrović, nadzornik Okružnog zatvora u Beogradu

Fotografija: Lazara Marinković

Ljudi treba da se raduju životu takav kakav je, jer drugi nemaju. Svakom novom danu koji osvane, sitnicama i osmehu ljudi koje vole. Suočiti se sa sopstvenim strahovima, depresijama, sujetama i živeti život onako kako najbolje umemo sa ljudima koje najviše volimo. Pronaći razlog za sreću u očima dece, supružnika, roditelja. Čak i maženje i šetnja sa kućnim ljubimcima je veliki razlog za sreću. Treba naučiti radovati se svakom od 365 novih dana u novoj godini- zdravlju najmilijih, uspehu dece, svojim uspesima i boriti se, te nikad ne posustati.

Reklame

Zoran Lekić, vozač hitne pomoći

Fotografija: Vladimir Živojinović

Na privatnom planu, nadam se pre svega zdravlju porodice i mene. Na profesionalnom planu se nadam da će se poboljšati vozni park. Nadam se boljim platama medicinskih radnika, pogotovu zbog posla kojim se bavimo u uslovima u kojim se njim bavimo. Tu je odgovornost koju imamo a posao je stresan. Nadam se i da će za to postojati sluha i razumevanja, mada nisam siguran da ljudi to shvataju. Stvarno je bitno da imamo nove automobile, oni se voze non stop, i u dnevnoj i u noćnoj smeni. Ne znam ko je nadležan za to da li grad ili republika, ali nadam se da ću imati funkcionalno osnovno sredstvo za rad.

Ivan Štulić, advokat

Fotografija: Vladimir Živojinović

Treba da se radujemo radu. Svest naših ljudi se jako lepo menja, napušta se ideja o državnom poslu i gledanju rijalitija do penzije (a i tokom penzije). Ljudi se okreću preduzetništvu, sopstvenim idejama, ali ne za brzo bogaćnje (sa izuzetkom malog broja opsednutih kriptovalutama), već za izgradnju stabilnih i održivih poslova. Mislim da je ta volja osnovni pokretač i da će upravo ona pogurati i stvaranje institucionalnog okvira za privredni rast. Država kakva god da je, za to ima sluha. Pored toga, tu je i sve veći broj stranih kompanija koje dolaze ne zbog jeftine radne snage, već zbog znanja i intelektualnih kapaciteta koje naši ljudi nesporno poseduju. Mislim da nas čeka jedna lepa godina, sa dosta rada a manje politike. A privatno se radujem i koncertu Bili Ajdola u Zaječaru na Gitarijadi.

Reklame

Ivana Kričak, medicenska sestra u domu za stare Dedinje

Fotografije: Vladimir Živojinović

Nadam se da će starije osobe imati bolju negu i da će se raditi na kvalitetu njihovog života. A lično se nadam da će bolji uslovi za rad i veće plate biti dostupne i ovde u našoj zemlji.

Slobodan Trojanović, radnik Javnog komunalnog preduzeća "Pogrebne usluge“

Fotografija: Vladimir Živojinović

Lično, radujem se uspesima svoje dece. Inače ne znam čemu da se nadamo i radujemo ovde. Ja sam običan radnik, nisam taj koji vodi državu. Valjda će biti bolje.

Ja se iskreno nadam da će naredne godine, ljudi koji obavljaju ove stresne poslovi imati više razloga za radovanje nego za nadu u novoj godini. Ali i bez obzira na to, svi mi, koji se ne suočavamo tokom radnog vremena sa smrću, bolestima i kriminalom, biti mnogo manje skloni kuknjavi zbog sitnica.

JOŠ NA VICE.COM:

Ljudi u Srbiji o najboljim stvarima u 2017. u šest reči

Kako da objasniš dedi Jutjub trendove u Srbiji iz 2017. godine

Sva sranja koja ćeš morati da uradiš u decembru