FYI.

This story is over 5 years old.

Tehnologija

Biohakeri ugrađuju LED diode pod kožu

Esterlund užurbano šeta između dva stola i priprema svoje skalpele. Neophodni instrumenti uredno su poslagani pored Sarverove ruke. Esterlund mu prilazi. Kucnuo je čas.
Foto: Grindhouse Wetware/Facebook

U sali za predavanja izolovanoj od gužve i buke Kiborg sajma u Diseldorfu, alatke Jovana Esterlunda leže rasprostrte po čitavom stolu. U publici se oseća nervoza.

„Sve mora da bude higijenski besprekorno sterilno," kaže Esterlund čiji se tatu salon nalazi u Švedskoj. Stavlja rukavice i hiruršku masku, a zatim dezinfikuje kožu Šona Sarvera i brije mu ruku na mestu gde će biti ugrađen implant. Markira mesto reza, vodi Sarvera do obližnjeg stola i širi hirurško platno.

Reklame

Dok Sarver mirno čeka da operacija počne, Esterlund užurbano šeta između dva stola i priprema svoje skalpele. Neophodni instrumenti uredno su poslagani pored Sarverove ruke. Esterlund mu prilazi. Kucnuo je čas.

Pročitajte i: Rekli su mi da mogu da budem bilo šta kad porastem pa sam postala kiborg

Ovde smo da bi prisustvovali premijeri novog implanta koji su osmislili Grajndhaus Vetver, biohakerska ekipa iz Pitsburga. Ova svetleća spravica po imenu Northstar V1 veličine je novčića od 2 EUR, što je čini značajno manjom od prethodnog modela, Circadia 1.0 čipa koji Tim Kenon, jedan od osnivača Grajndhaus Vetvera, već dve godine nosi pod kožom.

Ovde su na delu strast i uradi-sam nauka.

Esterlund pravi početni rez malim skalpelom i podiže Sarverovu kožu da napravi mesta za ugradnju implanta, koji je debeo otprilike koliko i palac. Server se trza dok krv teče iz rane, a Esterlund mu gura implant u ruku. Zatim zašiva ranu i lepi traku preko implanta. Sve je gotovo za 15 minuta.

Kenon nam je prvi put pomenuo Northstar pre par meseci. Naglasio je kvalitet dizajna i tvrdio da je model spreman za probnu ugradnju.

Circadia, naš prvi model, bila je tako luda da sam samo na sebi smeo da ga isprobam," kaže on. „Ali kad je u pitanju Northstar, proizveli smo čitavu mini-seriju da bi od starta više članova tima i naših poznanika moglo da isproba čip."

Jovan Esterlund, vlasnik Federal City tatu i pirsing salona u švedskom gradu po imenu Linkeping, ugrađuje čipove 7. novembra u Diseldorfu; foto: Motherboard

U isto vreme kad i ova operacija u Diseldorfu, još tri ugradnje ovog čipa obavljaju se u Pitsburgu.

Reklame

„Šavovi su jako neudobni, kače mi se o odeću," kaže Sarver posle obavljenog zahvata. Želi da mi pokaže šta ovaj čip radi. Stavlja magnet preko implanta i pali svetlo. Magnetom je aktivirao tri LED diode u implantu, pa mu sad čitava podlaktica blista. Deset sekundi kasnije, svetla se gase.

„Trebalo bi da može da se upali 10,000 puta pre nego što se baterija isprazni; nije punjiva. Sve je podešeno za minimalnu potrošnju. Posle deset sekundi, implanti se automatski vraćaju u stend-baj režim."

Ideja je da implant simulira biohemijsko svetlo kakvo proizvode svici i neke meduze. Snažno LED svetlo sposobno je da probije kožu; Grajndhaus Vetver ga je već testirao na svinjskoj koži.

Ali zašto bi iko želeo da ugradi diodu za osvetljenje kože?

Esterlund i Sarver pre operacije; foto: Motherboard

„Znaš kako, ljudi iz biohakerske zajednice su ovo tražili. Kontaktirali su nas i pitali kako bi mogli da osvetle tetovaže. Mi tako dolazimo do ideje za nove implante, puštamo da nas javnost inspiriše," objašnjava Sarver, član Grajndhaus Vetver tima i bivši pripadnik američkog vazduhoplovstva. „Ovu prvu verziju smo svesno napravili što je jednostavnije bilo moguće. Pošto je mala, ujedno je i jednostavna. Nameravamo da ga ostavimo pod kožom godinu dana."

Sad je red na Kenona koji drži oči zatvorene tokom operacije, ne želi da vidi šta se dešava. Isprva implant ne može da mu stane u ruku. Esterlund mora da proširi rez da bi okrugla pljosnata dioda mogla da sklizne pod kožu. Par šavova kasnije, i Kenon je spreman da zasvetli.

Reklame

Pogledajte naš dokumentarac o anarhistima koji prave oružje na 3D štampačima:


Pošto je sve gotovo, Esterlund se opušta a napetost u sobi nestaje. Drago mu je da je sve prošlo kako treba.

„Još uvek smo u manjini kad je ovo u pitanju. Moraš da budeš 100% čist dok radiš. I najmanja greška mogla bi da naškodi čitavoj sceni," kaže on.

Kenon još uvek nosi ožiljak od prethodne operacije.

Implant; skrinšot: Grindhouse Wetware/Facebook

foto: Motherboard

„Svi smo oduševljeni time koliko je Northstar V1 mali, jer je prethodna verzija koju su meni ugradili bila veličine kutije cigareta. Ali još uvek nismo ni blizu odgovarajuće veličine. Želimo da ga još dosta smanjimo," kaže Kenon. „Pokušavamo da pretvorimo naučnu fantastiku u stvarnost. Za tako nešto neophodne su decenije istraživanja, ali ljudi iz Grajndhausa nisu akademici. Ovde su na delu strast i uradi-sam nauka."

Tehnologija za nošenje učinila je fitnes narukvice i Epl satove delom naše svakodnevice, ali ovi biohakeri iz malog pitsburškog studija svojim uradi-sam pristupom krče put ka konkretnijem dizajnu, ka sjedinjenju čoveka i mašine.

Biohakeri ne čekaju podršku doktora i medicinskih institucija, jer ova vrsta implantacije ne podleže ni Hipokratovoj zakletvi ni drugim modernim kodeksima medicinske etike. Nije lako privući tradicionalne naučnike na svoju stranu.

Sarver pokazuje svoj implant par minuta posle ugradnje. Rana je zašivena i prevučena membranom. Foto: Motherboard

Zbog toga ove procedure izvode samo iskusni stručnjaci za pirsing i biohakeri poput Esterlunda. Inicijalno je ugradnja Northstar V1 modela trebalo da se izvede u Esenu u organizaciji BMX.net, na najvećoj evropskoj konferenciji biohakera. Ali uzorci oplate čipa nisu se vratili sa laboratorijskog testiranja na vreme za ovu manifestaciju, održanu u septembru. Oplata je jedna od najosetljivijih komponenti implanta jer se po svaku cenu mora izbeći direktan kontakt između tkiva i samog čipa.

Reklame

Grajndhaus Vetver uspeo je da prošle godine obezbedi sponzorsku podršku, i namerava da ostane usredsređen na zajednicu posvećenu telesnim modifikacijama. Malo tržište za uradi-sam kiborg-čipove moglo bi da pomogne ovom pitsburškom kolektivu da postepeno proširi svoj proizvodni proces.

„Nadam se da ćemo uskoro imati mnoštvo dobrovoljaca za eksperimentalnu ugradnju," rekao je Kenon za Motherboard prošlog leta u Berlinu.

Ovaj implant trebalo bi da stigne na tržište sledeće godine. Na desetine, možda i na stotine, Northstar čipova biće u ponudi tatu salonima širom sveta.

GIF: Motherboard

„Neki ljudi mi po četiri puta dnevno pišu i nude se da njima ugradim čip kad god nešto postujem na Fejsbuk nalogu našeg studija," kaže Kenon.

Sledeća verzija Northstar čipa sadržaće i biometrijske podatke uz svetleće diode, tvrdi Kenon. Moći će, na primer, da meri pritisak i nivo šećera u krvi. Kao transhumanista, Kenon ne želi da ostavi svoju sudbinu u rukama sopstvene svesti i sopstvene moći rasuđivanja.

„Ne mogu stvarno da se oslonima na mozak," kaže on, „ali mogu da se oslonim na podatke koje moje telo proizvede. Danas naši implanti deluju egzotično, ali ako jednog dana budemo proizveli jeftin implant koji upozorava čoveka na opasnost od srčanog udara, svi će poželeti da ugrade naše gedžete."

Grajndhaus Vetver već završava rad na drugoj verziji Northstar serije. Kenon bi hteo da ovaj čip pretvori ruku u wi-fi kontroler pokreta nalik na onaj koji ide uz Wii konzolu. Sledeći Northstar čip bi trebalo a prepoznaje pokrete ruke i komunicira sa telefonom putem bluetooth veze – slično kao što to radi Siri, ali uz komande koje se sastoje od gestova po izboru korisnika.

Reklame

Sarver, Esterlund, i Kenon; foto: Motherboard

„Pomeriš ruku, implant to prepozna i pošalje podatke do telefona. Tamo si već programirao komandu koja ide uz taj pokret, na primer za otvaranje vrata automobila. Onda je telefon prosledi kolima i vrata se otvore," kaže Kenon dok opisuje koncept Northstar 2.0 čipa koji se razvija za The Internet of Things.

Kenon i njegove kolege iz Grajndhausa ne žele da samo proizvode praktične spravice za svakodnevno korišćenje. Čak i jedna bazična biomodifikacija kao što je magnet u prstima nudi nove informacije budućim kiborzima.

PREPORUČUJEMO: VICE u Klinici za psihijatrijske bolest "Dr Laza Lazarević": šta je realnost?

„Zašto ne bih proširio domet svojih čula ako mogu?" pita Kenon. „U prstima nosim magnete pa mogu da osetim magnetna polja koja me okružuju. Znam koja je razlika u osećaju evropskog elektriciteta i američkog elektriciteta. To nikad ne bih znao da mi nije ovog implanta."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu