Zašto sam se pretvarao da sam  seks turista u Ukrajini

FYI.

This story is over 5 years old.

fotografije

Zašto sam se pretvarao da sam seks turista u Ukrajini

Fotograf Romejn Mader se igra našom percepcijom šta je stvarno a šta nije u seriji fotografija o čoveku koji lovi mladu u Ukrajini.

Fotoaparat nikad ne laže. Osim kada laže. Što je uvek u ovom dobu društvenih medija. Nekad fotografija sadrži malu laž: Instagram filter na slici sa mora koja vam daje bolji ten ili osmeh koji kaže „najbolja žurka ikada" iako bi trebalo da kaže „bio sam u krevetu u deset uveče". Nekad se fotke prave sa namerom da prevare. A nekad, istine koje prikazuju postavljaju teška pitanja o svetu u kome živimo.

Reklame

Umetnici već dugo ispituju odnos fotografije i realnosti. Od fotografija Marsela Dišana i njegovog alter ega do Instagram naloga Amelija Ulman u kome dokumentuje svoj lažni život starlete koja želi da uspe u Los Anđelesu, čime pokazuje kako je ženstvenost konstrukt, fotografija se uvek na bezbroj načina bavila distorziranjem realnosti

Švajcarski umetnik Romejn Mader koristi svoj aparat da zamagli linije između stvarnosti i fikcije. Njegov najnoviji projekat, Ekatarina, koji je deo Tejtove izložbe „Natup za kameru", govori o usamljenom seks turisti koji dolazi u Ukrajnu da nađe ženu. Fotografije izgledaju kao album mladog para sa odmora. Osim, što naravno, one to nisu. Razgovarali smo sa Romejnom o selfijima, seksizmu i pretvaranju da si u lovu na „mladu iz kataloga".

VICE: Zdravo Romejne. Kako je nastala ova serija?

Romejn Mader: Ideja je bila da uradi dokumentarnu seriju o seks turizmu u Ukrajini. Tom temom su se bavili mnogi drugi fotografi, tako da sam odlučio da napravim fikciju o tome ali da koristim estetiku dokumentarne fotografije. Tako da niste sigurni šta je stvarno a šta nije.

Stavio si sebe u priču. Da li te smeta da ljudi misle da si stvarno seks turista?

Nije mi to bitno. Niko ne zna kakva sam ja osoba stvarno. Ne želim baš da se predstavljam u lošem svetlu, ali mislim da je interesantno kako me ljudi prosuđuju. To pokazuje šta ljudi misle o seks turizmu.

Postoji mnogo humora u tvom radu. Neke fotografije su baš duhovite.

Reklame

Da, s namerom. Humor i ironija su sveprisutni u mojim radovima. 2009. godine sam radio projekat na sajmu automobila u Ženevi i pozirao sam sa hostesama da bih mogao da se pretvaram pred prijateljima da sam uspešan sa ženama. Od tada sam počeo da radim ove priče o sebi, koje su i o široj javnosti.

Iz tvojih prethodnih projekata može se zaključiti da si zainteresovan za emotivne odnose, pogotovu muškaraca prema ženama.

Uvek radim na temama koje su mi ili grozne ili smešne ili me čine ljutim., Na primer, za moju seriju „Kao da ti je devojka", unajmio sam trenera za zavođenje koji je napisao mnogo knjige koje su jako glupe. Takve teme su mi jako zanimljive, pa sam nastavio da se bavim njima.

Zbog toga si odlučio da se baviš seks turizmom?

Nisam siguran. Prvi put sam u Ukrajni bio 2009, kada je Femen pokret počeo da se razvija u Francuskoj. Vozom sam išao po zemlji i mislio sam da je baš lepa. Ljudi si prijateljski raspoloženi, ima mnogo stvari da se vidi i uradi. Pogodila me je razlika u tome kako ljudi iz zapadne Evrope vide realnost u Ukrajini- da tamo odeš samo da bi pokupio devojku. Odlučio sam da uradim nešto povodom toga.

Objavio si fotografije zajedno sa tvojom pričom u knjizi, što pokazuje da fotografije mogu da kažu samo deo svega.

Da. Počeo sam projekat tako što sam otišao u Ukrajinu i napisao kratku priču koja je u knjizi, i fotografije ilustruju priču. Ali sam shvatio da ako pogledaš samo fotografije, one govore drugačiju priču. Ono što je zanimljivo u vezi fotografije, i ovo nije nova stvar koja je počela sa društvenim mrežama, jeste da ona uvek laže i da uvek je lagala. Njome praviš selekciju istine iz realnosti. Nikad ne pokažeš sve.

Reklame

Tvoj projekat De Noveaux Amis isto se bavi turizmom, i to o vrstama fotografija koje pravimo kada smo posetioca. Odakle interesovanje za to?

Egzotičnost. Kao kada odeš negde gde nisi bio i počneš da praviš fotografije spomenika koje si video na internetu. Ne istražuje se dublje, niko ne pokušava da shvati šta se stvarno dešava- ostaje se na površini. Isto, mislim da dolazi od gledanja porodičnih fotografija pre interneta. Ta želja da se pokažu ti srećni momenti je zanimljiva.

Misliš da smo oduvek nastupali za kameru? I misliš da ćemo uvek to raditi?

Kad god napravimo fotografiju sebe ili prijatelja, to je nastup. Ne možeš se smejati ceo dan, to je samo trenutak. Na neki način, svi nastupamo.