Predmeti migranata koji su se udavili prelazeći iz Turske u Grčku

FYI.

This story is over 5 years old.

migrantska kriza

Predmeti migranata koji su se udavili prelazeći iz Turske u Grčku

U poslednjih 17 godina profesor Pavlos je identifikovao 200 leševa migranata.

Pavlos Pavlidis je profesor forezinčke medicine na Univerzitetskoj bolnici u Aleksandropolisu, lučkom gradu grčkog okruga Evros. Ova regija (nazvana po reci Evros) se graniči sa Turskom na istoku, pa je oduvek bila jedna od glavnih ulaznih tačaka za migrante koji dolaze iz Azije.

U poslednjih sedamnaest godina, Pavlidis je pregledao veliki broj tela migranata koji su umrli pokušavajući da pređu reku Evros koja odvara Grčku od Turske. Doduše, njegov posao se ovde ne završava: on takođe mora da identifikuje tela migranata koja su izvučena iz reke, vrlo često samo na osnovu polomljenih naočara ili ključeva na privesku.

Reklame

Profesor Pavlos Pavlidis

"Između 2000. and 2016. godine, 350 mrtvih migranata je izvučeno na grčku stranu obale reke Evros," kaže mi profesor Pavlidis. "Nažalost, nemamo tačan broj podataka kolika je ta brojka sa turske strane, ali po mojoj proceni je u pitanju slična cifra. Kada se sve ukupno zbroji, mislim da se oko hiljadu ljudi udavilo u ovoj reci."

Od 350 zabeleženih smrti, oko 200 ljudi je uspešno identifikovano. Od 2000. do 2010. većina preminulih bili su muškarci – bilo ih je 222, a žena osamnaest. Sledeće godine, nakon što je počeo rat u Siriji, broj žena se značajno povećao, pošto su čitave porodice pokušavale da pređu reku. Najsmrtonosniji period bio je upravo između 2010. i 2011. kada je iz reke izvađeno 95 leševa.

Pavlidis je često nailazio na parčiće papira na kojima su bili jedva čitljivi brojevi

Pronalaženje mrtvih je težak i dug proces. Blato nataloženo na dnu može skrivati ljudske ostatke mesecima. Kada ih reka izbaci na površinu, obično nakon poplave, počinje proces identifikacije. "U ovakvim slučajevima, lični predmeti su prvi dokazi koji nam mogu pomoći da nekog identifikujemo," kaže Pavlidis.

Pavlidis i njegov tim predmete klasifikuju u numerisane plastične kese i u njima se nalaze najrazličitije stvari kao što su prstenje, satovi, naočare, papirići sa izlizanim brojevima i slovima, slike iz pasoša i religiozni predmeti. Svaki od ovih predmeta krije priču o posebnoj potrazi za slobodom i sigurnošću.

Oštećeni pasoš i knjižica sa molitvom

Lične stvari su prvo što Pavlidis pokaže porodici i rođacima kada dođu u ovaj grad tražeći svoje najbliže. "Tokom godina, rođaci ljudi koji su nestali dolaze iz celog sveta ovde u mrtvačnicu," kaže on. "Nikad neću zaboraviti jednu noć kada se utopilo 23 ljudi i svi su bili identifikovani."

Reklame

Utišao je svoj glas. "Nikad neću zaboraviti ni dan kada se čamac prevrnuo u reku i otac sa dva sina nestao u vodi. Porodica ih je tražila mesecima, ali tela nikad nisu pronađena."

Jednom prilikom, profesor Pavlidis je pronašao kreditnu karticu i lična dokumenta Kineza koji je pokušao da pređe Evros. Kada je kontaktirao vlasti u Kini, rečeno mu je da se 14 miliona ljudi javilo sa identičnim detaljima.

Otkad je forenzična labaratorija grčke policije osavremenjena u 2004. mrtvačnica u Aleksandropolisu čuva DNK uzorke svakog tela. Kako god, dobijanje uzorka iz zemlje porekla žrtve može biti veoma komplikovano, naročito ako uzmemo u obzir da mnogo migranata dolazi iz područja zahvaćenim ratom. "U tom slučaju, služba Crvenog krsta zna biti ode velike pomoći" objašnjava Pavlidis.

Protokol nalaže da se neidentifikovani leševi zadrže u bolnici tri meseca, nakon čega se sahranjuju na Muslimanskom groblju u selu Sidiro. U prvih nekoliko godina migrantske krize, lokalna vlast Evrosa je pokrivala troškove, zatim su to radili policija i Ministrastvo pravde, a ovih dana je to Ministarstvo zdravlja. Ponekad se identifikacija sprovede nakon sahrane, a ostaci se iskopaju i proslede u domovinu preminulog. "Svakod ovih ljudi zaslužuje poštovanje, pre svega zato što su bespomoćni," kaže Pavlidis. "Identifikacija i sahrana nisu moralne obaveze, ali pomažu u opraštanju rođacima i porodici.

Pogledajte više fotografija u nastavku:

Reklame

Pavlidis nije mogao da identifikuje ovog čoveka jer je postojalo još nekoliko miliona ljudi sa istim podacima


Pogledajte i VICE film: Grad u gradu (Priča o Abdulu)