Kako je radio za cajke šokirao Hrvatsku i šta na to kažu tamošnji muzičari

Hrvati vole narodnjake, ali ne vole da se to javno zna, pa je početak rada Extra FM podigao prašinu.

pisao Vuk Oreb
|
maj 10 2018, 9:22am

VICE Srbija

Kada se u hrvatskim medijima prije desetak dana pojavila vijest o tome kako Zagreb dobiva radio stanicu za cajke pod nazivom Extra FM, malo je reći da se digla prašina. Digao se narod, na noge, šokiran činjenicom da će jedna takva kulturna, srednjoeuropska država dobiti radio stanicu posvećenu audio smeću. Izašli su na ulice, vijorili zastavama i transparentima, uspjeli od vlade dobiti zabranu osnivanja takve radio stanice, zatim su počistili ulice za sobom i svatko je otišao svojim putem - netko kući, netko u kazalište, a bilo ih je i koji su otišli u muzeje ili na kakvu književnu večer. Jednostavno, Hrvati su jako kulturan i odgovoran narod, i odmah izlaze na ulice protestirati kad je u pitanju neka nepravda. Inače su povučeni i skloni umjetnosti. Tako je od kad znam za sebe.


Ovo se, naravno, nije desilo. Da, Zagreb dobiva radio za cajke i svi su zgroženi, ali nitko ne poduzima ništa više od standardnog prigovaranja na društvenim mrežama i po medijima. Doduše, išlo se korak dalje od standardnog prigovaranja, i krenulo se u predstavljanje evolucijske nazadnosti slušatelja cajki. Hrvatska je država u kojoj dobar dio stanovništva voli cajke, što istočnije to sočnije, takvi koncerti su redoviti već petnaest godina, ljudi kad uzimaju pretplatu na kabelsku televiziju paze da uzmu Pink paket pa da mogu gledati Zvezde Granda. Zna se što je folk, i narodno. Ali, Hrvatska je država u poricanju, jer čim se pojavila vijest o cajka radiju, sad svi poriču činjenicu da je riječ o jako popularnom muzičkom žanru.

Najbolje da zabranimo tu radio stanicu

Već danima vodeći liberalni mediji objavljuju ankete i mišljenja građana koji se protive stvaranju takve radio stanice. Nije to za nas, to je nekulturno, to je zadrta muzika, mi smo iznad toga, nije ovo država za takve. Objavljuju i (tako ih barem predstave) istraživanja koja dokazuju kako su slušatelji cajki neinteligentni, slabo obrazovani, konzervativci, homofobi i slobodno dodajte još nešto negativno da nastavimo niz. Jer, znate, ta muzika nije naša, nego je, ovaj… Srpska. Okej, malo i bosanska, ali to su sad samo nijanse. Zanimljivo je da su liberalni mediji dosta uporniji u ovome od desničarskih medija. Najveći borci za ljudska prava i slobodu govora skroz hladnokrvno objavljuju tekstove u kojima se određeni dio stanovništva otvoreno prikazuje kao niža vrsta. Možda da ih skupimo sve i pošaljemo u log… U kamp za preodgajanje?



Kad sam bio na faksu (a kasnije i poslu) u Zagrebu sredinom i krajem 2000-ih i sezonski dolazio doma u Split, pri ulasku u grad počeo sam primjećivati nešto na javnim zidovima. Bili su to koncertni plakati, za cajke. Nisam znao tko su Miroslav Iilić, Ivan Perišić ili Boban Rajović, ali njihove glave su me gledale sa jumbo plakata i naučio sam. To su koncertni plakati koji su dominirali gradom, ostali žanrovi glazbe nisu bili ni približno toliko zastupljeni. Najaktivnija glazbena scena u gradu.Najvidljivija, sigurno. Bilo je takvih plakata i po Zagrebu, ali ne u tolikoj mjeri, tamo je to suptilnije, valjda Imao sam zato cajkaški klub u kvartu, bio je uglavnom za klijentelu koja radi noćnu smjenu i ne izdaje račune. Uostalom, VICE je već snimio priču o popularnosti turbofolka u Hrvatskoj, sve je jasno.

Naravno da su cajke popularne u Hrvatskoj, i to već jako dugo vremena. Nije šokantno to da Zagreb dobiva radio stanicu za cajke, šokantno je da je dobija tek sad. Potreba za takvim radijom postoji odavno. Starije generacije to slušaju, a mlađe pogotovo. Mnogima je na plejlistama mobitela Sandra Afrika u istom folderu kao i Eminem. Prije nego je radio započeo s emitiranjem, već su najavili nagradnu igru u kojoj je glavna nagrada plastična operacija. Vodeći mediji i to komentiraju s gađenjem. Ja na to gledam kao odličan marketing.

Ne slušam cajke, ali nije da ih ne poslušam kad mogu. Super mi je kad idem autom u Srbiju, čim se približimo granici, počnemo hvatati srpske radio stanice. Sve puno cajki i narodnjaka. Obično naiđemo i na kakvu ‘pozdravi i želje’ emisiju, pa se čestitaju rađanja djece i unučadi uz pjesme o alkoholiziranju. Nama je to teška egzotika. Ako ste slušali hrvatski radio, shvatit ćete zašto. U cajkama se tuguje, ali u većini glazbe koja se vrti na hrvatskom radiju, tu se plače, i to tiho. Moderna hrvatska pop pjesma zvuči kao pozadinska muzika iz reklame za mobitel. Ako je u pitanju pjevač, tekst je ‘nisam te zaslužio, sad umrjet sam odlučio’, a ako je pjevačica, tekst je ‘ti si ovakav onakav, ja naivna kao iz filmova, svaki dan zaljubim se iznova’. DOSADNO. Ali, urbano i zato prihvatljivo. To je muzika koja se prodaje na blagajni DM-a.

Mi smo iznad te muzike (i takvih ljudi)

Nego, da se vratim na domaće medije. Zanimljiva je činjenica da isti mediji koji promoviraju pacifizam, jedinstvo, ljudska prava i jednakost svih rasa bez pardona opisuju dio stanovništva kao totalne debile. Zanemaruju činjenicu da pritom sigurno vrijeđaju segment svojih čitatelja. To su najčitaniji mediji, među svojim čitateljstvom definitivno imaju i slušatelje cajki. I sad im u facu govore da su smeće zbog muzike koju vole. Ako je vjerovati najjačim hrvatskim online portalima, stanovnici ove države su redom akademici i znanstvenici, umjetnici i dizajneri, developeri i inženjeri; svi plahog duha, prestravljeni cajkama u domaćem radio prostoru. Ej, neka radi tko što hoće u svoja četiri zida, ali…

Interesantno je promatrati ovako javno i masivno odbijanje gledanja vlastitog odraza u ogledalu. Milan Bandić, rodom Hercegovac, omražen kao rođo s vezama, čovjek koji je bio u zatvoru zbog financijskih afera, gradonačelnik je Zagreba, te kulturne metropole svih Hrvata (tako mu je tepao Tuđman) nekih dvanaest godina. Ali, on nije slika građana, ne, njega nije izabrala većina, nego tamo neki došljaci sa privremenom ZG adresom. Željko Kerum, Vlaj, veliki šef (propalog) lanca dućana kojeg je navodno osnovao pomoću robe iz ratne humanitarne pomoći, čovjek s pršutom na čelu, bio je gradonačelnik Splita, tog kulturnog cvita Mediterana Ali, on nije slika građana, njega nije izabrala većina. Opet neki drugi, došli tu pa bi kao glasali. Divljaci! Pravi građani, zna se, sjede doma, piju kavu i povremeno tipkaju na Fejsu o tome za koga bi se trebalo glasati (i redovito ne odu na izbore), ali i koju muziku treba zabraniti.

Kako izgleda Extra FM.

Ne slušam cajke, a domaću pop muziku uglavnom izbjegavam. Ni vijesti ne volim čitati, ali ova reakcija na cajke i činjenica da ta priča ne prestaje, to me fasciniralo. Urbani, obrazovani, kulturni, i prije svega - tolerantni, nipošto ne žele radio za cajke u Hrvatskoj. Što se dogodilo sa slobodom izražavanja i prava na izbor muzike? Onda ide odgovor u stilu “jedno je nečije pravo, ali ovo se ne smije dopustiti”. Izgleda da se sloboda govora treba dodjeljivati selektivno, skoro bi se moglo reći da nisu sva ljudska prava za svakog. Reda treba biti, i čistoće. Prvo ćemo krenuti s čistoćom kulture, a onda duha i nacije, mislim da je tako govorio jedan veliki vođa 20. stoljeća, onaj s brkovima i emo frizurom, ako se ne varam.

Ako ne želiš slušati - nemoj

ExtraFM je krenuo s online emitiranjem. Saznao sam to preko fejsa, kliknuo, poslušao malo, zatvorio. Nije mi bilo šokantno, nije mi bilo zanimljivo. Ipak, nakon slušanja nisam obolio na mozak, nisam instant naučio ćirilicu, nisam izgubio IQ bodove, nisam spalio sve knjige u kući. Tko voli, neka sluša. Tko snima takvu glazbu, samo naprijed, uzmi te parice i plati sebi ugodan život. Ljudi traže zabavu, showbusiness, aktivnu glazbenu scenu koja stalno dostavlja singlove, traže klubove i mjesta za izlazak. Cajke su hiperprodukcija, daju mnogo svojoj publici, često. Nije to ni lako za producirati. Plus, iznenadili bi se koliko takozvanih urbanih glazbenika poznaje turbofolk scenu i sluša te izvođače. Da je neki drugi žanr aktivniji, bio bi popularniji o onda bi urbano građanstvo manje obaziralo pažnju na cajke.

Ljudi, ne serite, molim vas. Ne propovijedajte toleranciju dok istovremeno želite zabraniti jednu radio stanicu zbog vrste muzike koju pušta, a njihove fanove proglašavate barbarima. Prekinite lagati sebi o nekoj kulturnoj preuzvišenosti, o europejstvu, o zapadnjačkom valu protiv istočnog.

Muzika je eskapizam i osnovno ljudsko pravo. Tu smo gdje smo. Slušatelji diktiraju što je popularno. Naša najjača grana industrije bazirana je na nošenju tacne i namještanja kreveta strancima. Visoko kotiramo po nezaposlenosti, lošim zdravstvenim navikama, opijanju, pretilosti, odustajanju od faksa, emigriranju, kao i po broju odraslih koji žive s roditeljima. Slobodno guglajte i provjerite te podatke. Jesu li cajke stvarno toliko velik problem? Dobra stvar kod radija je činjenica da možeš promijeniti stanicu ili ga isključiti, probajte to koji put.


Što kažu domaći izvođači?

Tomislav Kalousek - Tomac / Brkovi:
Iskreno, nisam ni znao za postojanje Laganini FM čiju je frekvenciju ovaj novi radio dobio, pa tako vjerojatno necu ni okrenuti nikad ni na taj folk radio. Od radijskog programa slušam samo podcast "Daško i Mlađa" iz Novog Sada jer su to dvije rijetko normalne osobe u eteru. Što se tiče Brkova, ni jedan radio u Hrvatskoj nas ne pušta, pa tako neće ni ovaj. Meni je to sasvim prihvatljivo i neka tako i ostane. Ukratko, briga me za taj radio i kao glazbenika i kao građanina. Neka sluša svatko što god hoće.


Vojko Vrućina / Dječaci, Kiša metaka:
Mislim da je cajka radio neizbježan, ako postoji potražnja pojavit će se i ponuda.

Mirela Priselac - Remi / Elemental:
Meni je to sjajna vijest. Napokon radio koji priznaje ono što svi znamo, a to je da se u HR slušaju narodnjaci. Baš mi je drago da nam je Extra pomogao da budemo malo manje licemjerni!


Više na VICE
Vice Channels