Proslava Nove godine u staračkom domu u Srbiji je najbolja na kojoj sam bila
Sve fotografije: Dejana Batalović

FYI.

This story is over 5 years old.

nova godina

Proslava Nove godine u staračkom domu u Srbiji je najbolja na kojoj sam bila

Neće da stanu. Ne mogu da stanu.

Moja baka je već neko vreme u Domu za stare „Dedinje“, i sebe smatram srećnom jer to možemo da joj priuštimo. Svako ko kaže da su starački domovi „nehumani“ nikada nije bio u dodiru sa starima, nepokretnima ili dementnima. Starački domovi su kao i starost, realnost od koje često okrećemo glavu. Pogotovu zato što vam se može desiti da se kao i ja, pribojavate da u isti uđete. Plašite se da neko vama drag opet neće znati ko ste, da će biti nesrećan, da će baka iz susednog kreveta opet mumlati nešto vama potpuno nerazumno pružajući ruke ka vama, a vi nećete znati šta da uradite. Ali negde, iza tog straha i iza tih surovih godina koje nas često teraju da ne gledamo u osobu koja je i dalje tu, u tom starom telu, krije se i radost.

Reklame

Ove godine u starački dom moje bake došli su posebni gosti koji su priredili priredbu i zagrejali atmosferu do usijanja. U pitanju su članovi penzionerskih klubova u okviru radne jedinice Gerontološkog centra Beograd sa sedištem u Zemunu. Sve beogradske opštine su pokrivene klubovima, ima ih čak 25 a naši izvođači su došli iz klubova penzionera sa Savskog Venca I, II i III. U tim klubovima penzioneri mogu da se druže ali i da koriste usluge kao što je pranje veša, i što je najvažnije organizuju akcije poput ove.

U programu koji je trajao skoro sat vremena čuli smo mnogo lepih narodnih pesama u pratnji harmonike i pogledali čak dve monološke dramske forme, jednu pod nazivom „Kako sam rođena kao muško“ i drugu „Zašto verovati muškarcima“. Moja baka, inače namćoraste prirode, uživala je u programu iako je doduše mislila da su gosti iz Jugoslovneskog Dramskog Pozorišta.

Tačka: Zašto verujem muškarcima

- Nisam više u godinama da igram, ali mi je drago da pokažemo da i mi volimo da se veselimo. Bitno mi je što sam prisutna - rekla mi je ona tom prilikom baka.

I bila je prisutna, uprkos tome što i dalje nije sigurna da li sam joj bratanica ili unuka. Prisustvo je izgleda mnogo više od svođenja na tako banalne podatke poput toga ko je kome rod. Jer emocije su tu, pa makar i dalje bila uverena da sam 30 godina starija nego što jesam. Na ovom mestu, vreme igra sporednu ulogu.

Fotografije ispod to najbolje dokazuju.