Reklame
Otkrivši da uživa i u adrenalinu i u novcu, usledili su drugi poslovi. Tokom naredne decenije, Marks je krijumčario hašiš u Englesku, Irsku i Vels, uz pomoć notorno ekscentričnog irskog republikanca Džima Mekena, i razgranao mrežu snabdevanja u SAD, uz pomoć Bratstva večne ljubavi, što će reći, „hipi mafijom" – ovom prilikom krijući pošiljke u opremi nepostojećih bendova na nepostojećim turnejama po SAD. Njegov možda najsmeliji – i svakako najunosniji – poduhvat je bio kada je godinama krijumčario ozbiljne količine na aerodrom JFK u Njujorku, što je bila zapanjujuće složena operacija u koju su bili uključeni Jakuza, mafija, vojska Tajlanda i carina, a čak su i monasi sa Nepala bili angažovani za određene zadatke.Ali Marksova karijera krijumčara naglo je okončana 1990, kada je osuđen na 25 godina robije i poslat u ozloglašeni zatvor Tere Hote u Indijani. 1995. je prevremeno pušten zbog dobrog vladanja, i naredne godine je objavio „Gospodina finog". Popularnost knjige je Marksu donela novu, legalnu karijeru, putujuću predstavu, didžejisanje, pojavljivanje na panel diskusijama i gostovanje na raznim muzičkim albumima i u filmovima.Pročitajte i: Šta te čeka kada te uhvate sa drogom u Srbiji
Reklame
Reklame
Reklame
Pogledajte novi dokumentarac VICE Srbije o crnogorskim dinamitašima:
Govoriš o duhovnom potencijalu ekstazija. Uprkos neprijatnostima koje su sastavni deo trgovine i koje opisuješ u „Gospodinu smešku", da li je tvoja vera u supstancu MDMA ostala netaknuta?Da, jeste. Dokle god je čist.Da li si imao moralnih dilema kada si se uključio u trgovinu ekstazijem? Jesi li bio svestan histerije u tabloidima povodom rejverske scene i smrtnih slučajeva sa velikim publicitetom, dok si ležao u Tere Hoteu?Jesam, jednostavno zbog toga što nije kanabis u pitanju, oko čijeg krijumčarenja i prodavanja nikada nisam imao nikavih moralnih dilema. A dok sam bio u Tere Hoteu, nisam znao ništa o histeriji u tabloidima u UK.Da li si se pomirio sa svojom bolešću? Da li je iskustvo pisanja „Gospodina smeška" bilo katarzično za tebe?Zaista mislim da sam se pomirio sa svojom bolešću, ali za to mi je bilo potrebno nekoliko meseci. Na rak sada više gledam kao na način života, nego kao na nešto od čega ću umreti. Nikada nisam doživeo nikakvu katarzu pišući; osnove „Gospodina smeška" sam napisao pre nekoliko godina, ali sam mislio da bi bilo isuviše kontroverzno ponuditi ga izdavaču!Zanima me razlika između slave i ozloglašenosti. Ti si iskusio oboje – da li na sličan način utiču na ego?Ozloglašenost je samo zasebna vrsta slave, a ne njena suprotnost. Biti ozloglašen jednostavno znači biti slavan zbog nekih aktivnosti koje neki ljudi ne odobravaju. Pretpostavljam da je sjajno kada si slavan zbog nečega što svi odobravaju, ali to bi bila ekstremna retkost.
Reklame
Jesi li se ikada iznenadio time koliko je „Gospodin fini" postao popularan?Bio sam zapanjen. Mislio sam da će ga možda pročitati par okorelih hipika, zbog nostalgije, ali ni na trenutak mi nije palo na pamet da bi mogao da privuče nove generacije. Napisao sam „Gospodina finog" čim sam izašao iz zatvora, ne shvatajući koliko je upotreba kanabisa postala rasprostranjena. Pre nego što sam ja otišao na robiju, kanabis su uživali uglavnom pripadnici privilegovane i srednje klase, uglavnom studenti, i emigranti sa Kariba koji su voleli muziku. Veći deo pripadnika radničke klase nije duvao travu. Kada sam izašao iz zatvora, otkrio sam da su počeli da duvaju poštari, vodoinstalateri, kazandžije, krojači, vojnici i prodavci.I na kraju, koja je najvažnija lekcija koju si naučio baveći se svim tim raznim stvarima?Da ne treba sebe shvatati isuviše ozbiljno.Hvala, Hauarde.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO: Kakav je seks na različitim drogama