FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Prisustvovali smo golom ritualu Satanističkog hrama u znak podrške ’Veštici’

Ritualna podrška Satanističkog hrama filmu 'Veštica' uključuje golotinju, dominatriks, i govor o „društveno-duhovnom prestupu".

Ritualna podrška Satanističkog hrama filmu 'Veštica' uključuje golotinju, dominatriks, i govor o „društveno-duhovnom prestupu".

Nakon što su deset golih muškaraca i dve gole žene sišli niz stepenice u balsku dvoranu hotela „Džejn", Džeks Blekmor, nacionalna glasnogovornica Satanističkog hrama, pojavila se i započela svoj govor. „Neki od vas ste došli ovde večeras da biste prisustvovali spektaklu", rekla je ona. „Uveravam vas, ako vam je prijatno, već ste na udaru". Nastavila je da priča o deprogramiranju i buđenju „društveno-duhovnog prestupnika" u nama. Njene reči su odzvanjale o zidove i o prepariranu glavu jarca iznad kamina.

Reklame

Mobilni telefoni su navodno bili zabranjeni na ritualu Satanističkog hrama u podršku "Veštice" u sredu, 10, februara, ali brojni blicevi su sevali po publici. Ovaj događaj je bio genijalni marketinški potez. Svakog gosta koji je ušao u prostoriju dočekali su muškarac i žena koju su na sebi imali samo helanke. „Ovo je znak vašeg buđenja", reklo bi jedno od njih, crtajući „x" (ili možda obrnuti krst?) na čelu svakog gosta. Slučajno se pogodilo da te srede počinje veliki uskršnji post.

Auditorijum je bio pun sumorno odevenih ljudi; primetila sam šal od kašmira na podu u toaletu, koji je vlasnica verovatno odbacila misleći da je previše živopisan. Jedan čovek sa kojim sam razgovarala je bio go do pola, izuzimajući kožne tregere. Nosio je ogrlicu koja je izgledala kao da je napravljena od nanizanih rebara neke praistorijske ptice. Ali on nije bio satanista – bio je striper koji je od nekog kolege čuo za ovaj ritual, i pomislio da će možda biti zabavno. „Brinuo sam se da će moja odevna kombinacija biti isuviše dosadna, ali prevario sam se. „Tipično za Njujork. Svi su u crnom".

Većina gostiju sa kojima sam razgovarala sebe ne smatraju satanistima. Osim Blekmorove i dva njena izvođača, jedini satanista kojeg sam našla je bio mršavi muškarac od dvadeset i nešto godina, tamne kose i gustih obrva, i sa elektronskom cigaretom na kojoj je bio nacrtan pentagram. Rekao mi je da se jednom nedeljno sastaje sa pet kolega satanista zato što ih, „nema mnogo ovde u gradu".

Reklame

„U Njujorku imamo samo pseudo-ogranak", objasnila mi je Blekmorova kasnije. „Možda ih ima više nego što mislimo". Dok smo razgovarali, dvojica do pola golih muškarca su se žvalavila na kauču, dok je fotograf škljocao. Ignorisala je blic i vratila temu našeg razgovora na "Vešticu".

Blekmorova na saradnju između Satanističkog hrama i "Veštice" gleda kao na prirodno partnerstvo. „Mislim da film prikazuje mikrokosmos patrijarhalnog, teokratskog društva", objašnjava ona. „Tu vidimo da, kada imamo nekog autsajdera, on pokreće neku vrstu pobune pod pritiskom društva, što na kraju postane čin prkosa koji je veoma deklarativan".

Viđenje Blekmorove svakako sledi zaplet filma. "Veštica" govori o jednoj porodici u 17. veku, koja upada u histeriju zato što poveruje da je najstarija ćerka veštica. Ono što sledi je košmarni pogled na ženski pol koji prethodi suđenjima vešticama u Salemu, i osuđuje ugnjetavanje ženske snage i seksualnosti u svim svojim oblicima.

Scenarista i reditelj Robert Egers se složio da film istražuje realnost sistematske mizoginije, kada sam prošle nedelje razgovarala s njim u kancelarijama distributera A24, u centru grada. „Očigledno je da se feminizam širi na sve strane", kaže on. „Nije bilo ljudi ni religija koji nisu verovali u veštice i nisu želeli da ih zaustave… ovaj strah od ženske moći je bio toliko ekstreman da su zaista verovali da su te žene veštice iz bajki".

Reklame

Pročitajte i:Jebi za Satanu' – nova generacija seksualnog igranja uloga

Međutim, Egers kaže da nije nameravao da film bude komentar savremenog patrijarhata. „Nisam imao nikakvu nameru iza bilo koje teme ili poruke dok sam snimao ovaj film", objašnjava on. „Jednostavno sam se trudio da dam najbolju interpretaciju toga šta bi neka porodica u Novoj Engleskoj u 17. veku mogla da misli o veštici, i pokušao sam da dočaram taj arhetip života s poštovanjem i pijetetom prema njima".

Odluka za udruživanje sa Satanističkim hramom je zasluga A24, kompanije u povoju, poznate po svojoj sposobnosti da od niskobudžetnih filmova napravi kulturni događaj. Blekmorova kaže da je odlučila da da formalnu podršku kada su joj poslali kopiju filma. Hram je svejedno planirao da napravi seriju rituala vezanih za sabat, pa je delovalo razumno da „podele odsudni trenutak" sa "Vešticom".

Satanistički hram je poznat po izazivanju i manipulisanju medijskom pažnjom. Nakon osnivanja ove grupe 2013, neki kritičari su ih optuživali da su običan publicitetski trik ili prevara – što su kritike kojima se bave na stranicama za česta pitanja na svom sajtu. „Neku su prigodno zaključili… da je medijska pažnja sama po sebi primarni cilj aktivnosti Satanističkog hrama", piše u jednom odgovoru. „I dok nam je prisustvo u medijima pomoglo da podignemo svest o kampanjama koje smo pokrenuli, te kampanje imaju krajnje ciljeve vezane za pitanja koja su bitna nama i našem članstvu".

Reklame

Kada je to već rečeno, „prisustvo u medijima" je jedan od fundamentalnih aspekata misije Satanističkog hrama. Oni rade na stvaranju svesti o verskom licemeriju, bore se za marginalizovane grupe, često sa ciljem zadobijanja autonomije nad telom. U najskorije vreme, to se manifestovalo kroz pravnu borbu za reproduktivna prava na osnovu religijskog izuzeća, naročito protiv sedamdesetdvočasovnog perioda čekanja na abortus u Misuriju. Prošlog oktobra su protestovali protiv postavljanja ogromne statute deset zapovesti na vladinom zemljištu tako što su sami podigli statutu Bafometa, demona sa jarećom glavom, koju su nameravali da stave odmah pored.

Iako je kritičarima lako – naročito onim besnim – da omalovažavaju nešto kao što je podizanje ogromne satanističke skulpture šale radi, Satanistički hram sebe vidi kao nešto više. U intervjuu za VICE, kada su ga pitali da li je grupa istinski satanistička ili samo satirična, osnivač Satanističkog hrama Lusien Grivs je odgovorio, „Zašto ne bi mogla da bude i jedno i drugo"? Prema njemu, „reč Satana nema inherentno značenje… naše samo prisustvo kao građanski nastrojenih i društveno odgovornih Satanista je satira usmerena na sujeverne strahove koje reč Satana obično izaziva".

Blekmorova je tokom našeg intervjua dala sličan odgovor: „Satanistički hram je „neteistička organizacija, zasnovana na literarnom konceptu Satane", a ne obožavanje pravog hrišćanskog đavola. Oni su fokusirani na Satanu kao na simbol, izvor prosvetljenja i davanja moći marginalizovanim pojedincima koji su odbačeni kao „drugačiji".

Reklame

Kasnije sam prišla dvema izvođačicama Satanističkog hrama, koje su me provele kroz taj koncept prikupljanja društvenog kapitala sa ciljem izražavanja stava, zajedno sa nekoliko ključnih tačaka iz knjige Roberta D. Putnama Kuglati se sam: moć zajednice, kako se dezintegrisala kao jedan od stubova američkog načina života, i uticaj društvenih pokreta na zbližavanje ljudi. „Uvek su me zanimale protestne grupe", rekla mi je, dodajući da je završila program političkog aktivizma na koledžu Vejn Stejt. „Satanistički hram me je privukao kada sam shvatila da je to još jedan medijum za stvaranje društvenih promena".

Modus operandi Satanističkog hrama je da prihvata svoju ozloglašenost sa osećajem samosvesti. Znaju da se na njihove napore često gleda kao na kontroverzno hvalisanje. Kada sam pitala Blekmorovu kako grupa miri svoje subverzivne tradicije sa davanjem podrške jednom igranom filmu, ona je znalački klimnula glavom. „Postoji obostrana dobrobit, naravno, ali mi zaista želimo da damo moć što većem broju ljudi", rekla je. „Mislim da na ovo gledamo kao na priliku da proširimo svoj domet u našoj zajednici i da promovišemo film u koji snažno verujemo. Ali mislim, nismo plaćeni za to".

Kao što je Blekmorova primetila, simbol veštice je u direktnoj suprotnosti sa patrijarhalnom i teokratskom vladavinom; ritual je pokrenuo te teme u obliku pogodnom za to da se pobunjenički duh primeni na savremene probleme. Malo su plesali, bilo je svih tih golih ljudi, tu je bio i mladi gej koji nas je spasao svirajući teremin, ali sve to je većim delom bio samo namerno skandalozni dekor za govor Blekmorove.

Reklame

„Ovo nisu srednjevekovna obeležja", rekla je o temama "Veštice" kada je konačno uzela mikrofon. „U godini u kojoj nas je politika opkolila sa svih strana, patologija religiozne histerije nastavlja da utiče na politiku, izbore i kulturni diskurs. Ako se deklarišeš kao slobodumna, samostalna i bezbožna osoba, i tebe će mnogi u tvojoj zajednici i oni koji te predstavljaju u vlasti smatrati neprijateljem Boga i slugom Satane".

Putem ovog događaja, simbolično je pretvoreno u praktično – i nema ničeg satanističkijeg od toga. Ipak, bilo je čudno gledati kako se borba za telesno oslobađanje i rušenje ideoloških tabua koristi u svrhe publiciteta, koliko god da taj pristup deluje efikasno.

Formula za namerno neortodoksni događaj je zacementirana kada su u pretrpanu sobu hotela na spratu doveli dominatriks da tuče roba. Njene aktivnosti su prenošene na televiziji tokom čitave večeri – iskričav dodatak večeri koji je blizak satanizmu koliko i pojava Tonija Hoka na događaju, koji ni unutra nije skidao zimski kaput.

Nekih sat vremena otkako se ritual završio, i kada je balska dvorana u kojoj je glavni događaj održan počela da se prazni, odabrani gosti su pozvani da uživo vide dominatriks, i date su im kartice na kojima je pisalo „Soba 304 (molimo vas, budite diskretni). Gore u sobi 304 je bilo očigledno da je previše ljudi diskretno pozvano.

Kada sam ušla unutra, dominatriks je umotavala krupnog, izubijanog potčinjenog u plastičnu kuhinjsku foliju. Još više voajera se skupilo kada je drugom robu, obučenom u kostim francuske sobarice koji mu je bio prevelik, naloženo da peva „Sijaj, sijaj, zvezdo mala". Ubrzo je soba bila toliko puna da je postalo nebezbedno. Nesrećni asistent produkcije je pokušao da istera ljude napolje, ali je ostao bez teksta.

„Ako ste se zadovoljili", konačno je izgovorio, „možda biste mogli da pustite i nekog drugog da se zadovolji"?

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu