Ron Haviv je jedan od najcenjenijih foto-novinara u poslednjih dvadeset godina. Nedavno je objavljeno peto izdanje njegove foto-monografije Krv i med. VICE foto urednica Elizabet Renstrom razgovarala je sa Havivom i pitala ga koliko se promenila uloga foto-novinarstva u proteklih dvadeset godina. Haviv je i suosnivač VII agencije, nezavisne organizacije koju su osnovali i koju uređuju sami fotografi.
Reklame
VICE: Čemu si se nadao, šta će fotografije rata postići i odakle ti motivacija da izveštavaš iz Bosne od početka do kraja rata?Ron Haviv: Želeo sam da ljudima pokažem šta se dešava. Želeo sam da to dođe i do moćnih ljudi koji mogu nešto da promene.Kao mlad fotograf, čim su počele glasine o raspadu zemlje 1991. zaputio sam se ka Jugoslaviji. Vozom sam stigao u Sloveniju gde sam se sastao sa jednom mladom ženom. Plakala je. Kada sma je pitao da li je sve u redu, rekla mi je: "Počelo je. Prvo Slovenija, onda Hrvatska, Bosna. Jugoslavije više nema". Naivno sam joj odgovorio: "Ne brini, svet to nikada neće dozvoliti."U momentu kada je pitanje vere postalo aktuelno u Bosni, već su su počela dva rata i dva procesa odvajanja. Video sam i fotografisao pogubljenja civila nekoliko dana pre nego je zvanično počeo rat. Moje fotografije su objavljene širom sveta. Tada sam verovao da će promeniti svet. Ali ništa se nije desilo. Sledeće nedelje je počeo rat. Nastavio sam da fotgorafišem kako su sukobi postajali brutalniji.Kako se osećaš sada, godinama posle rata?Bosna je zemlja koja je nastala iz sukoba. Ljudi su ginuli i rasuli su se na sve strane sveta. Zemlja je daleko od mesta na kome treba da bude. I dalje je podeljena etničkim i političkim tenzijama. Nadam sam se da će se Bosna brže kretati napred. Mislim da je trenutna situacija u Bosni uvreda za sve ljude na koje je rat uticao na bilo koji način.
Reklame
Šta misliš da je najveći prioritet foto-novinara?Komunikacija je temelj svega. Moja odgovornost je da budem oči javnosti i pokažem im ono što sami ne mogu da vide.Da li si nekada pomogao nekome koga si fotografisao? Da li si nekada tokom rata prešao tu granicu?Naravno da se desilo da sam pomagao ljudima, nekada i samim svojim prisustvom. Zavijao sam rane i vodio ranjene u bolnicu. Bilo je i mnogo puta kada, na žalost, nisam mogao ništa. Lično verujem da treba pomoći ljudima kad god možeš.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu