FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Otac jede sinovljevu jetru i druge zastrašujuće dečije priče iz Evrope

U čast Noći veštica, zamolili smo naše kolege širom Evrope da podele neke od najstrašnijih priča koje su im roditelji govorili kad su bili mali. Ispostavilo da se u Grčkoj, ako uhvatite majku da ima ljubavnika, ona će skuvati vašu jetru i njom...

Da budemo iskreni, najstrašnije u vezi sa Noći veštica je što će, čim se završi, krenuti bombardovanje prazničnim irtirajućim reklamama i pesmicama, iako je novembar tek počeo.

Jedini koji stvarno treba da se plaše ovog vikenda su oni koji rizikuju poznate i nepoznate seksualno prenosive bolesti koje će im pokloniti nepoznati na žurkama i maskembalima za Noć veštica, i naravno, deca. Klince je lako uplašiti i, roditelji širom sveta vekovima koriste tu njihovu slabost poput najsurovijih grabljivica da bi ih naterali, govoreći im gomilu tupavih i zastrašujućih laži, da prestanu da se ponašaju kao mala, razmažena govna kakvim su ih napravili.

Reklame

Zamolili smo naše kolege širom Evrope da sa nama podele neke od najstrašnijih priča koje su im roditelji govorili kad su bili mali. Ispostavilo da se u Grčkoj, ako uhvatite majku da ima ljubavnika, ona će skuvati vašu jetru i njom nahraniti vašeg oca.

RUMUNIJA: Obezglavljeni jarići

"Koza i tri jareta" vas uči da ćete, ako ne slušate roditelje, umreti. Ova mama koza je imala dvoje nevaljalih jarića i jedno dobro jare. Mama koza ide negde i kaže im da nikom ne otvaraju vrata dok ne čuju njen glas. Vuk koji prolazi čuje njenu priču i pokušava da imitira njen glas, ali ne uspeva da ubedi jariće da ga puste u kuću. Onda ode do kovača koji mu naoštri (?) jezik i zube i pokuša ponovo. Ovo dvoje nevaljalih padnu na foru i otvore vrata, ali se ipak svi troje sakriju, za svaki slučaj. Dobro jare, koje je najviše sumnjalo na vuka, sakrilo se na najsigurnijem mestu, i preživelo. Nevaljalce pojede vuk, ali im ostavi glave koje poređa na prozoru, ali im namesti izraz lica kao da se smeju, da bi mama koza to videla i pomislila da su jarići srećni što se vratila. Još malo razmaže krv po zidovima i ode.

Mama koza se vraća i dobro jare joj priča šta se desilo. Onda pozove vuka na večeru u slavu njenih, sada mrtvih, jarića, praveći se da ne zna da je on kriv. Smesti vuka na voštanu stolicu, zapali vatru pod njim i pusti ga da izgori u plamenu, dok ga ona i preostalo jare gađaju kamenjem. Kraj.

Priču je napisao Jon Kreanga 1875. godine i u Rumuniji se deci čita od prvih dana u obdaništu - deci od dve do pet godina. Trebalo bi da ih priča nauči posledicama koje mogu da dožive ako ne slušaju roditelje. Navodno, trebalo bi da im pomogne i da nauče da bolje izražavaju osećanja.

Reklame

GRČKA: Otac jede sinovljevu jetru za ručak

"Majka ubica" je klasična narodna pesma i priča koje grčke bake pevaju i pričaju unukama. Konstantin, jedinac u familiji, dolazi kući iz škole i zatiče majku sa ljubavnikom u krevetu. Preti da će reći ocu i koliko god da ga majka moljaka, ne popušta. Majka ga šalje u sobu, ali brzo dođe po njega, zakolje ga i skuva njegovu jetru.

Otac se vraća kući i pita se gde mu je sin, a majka kaže da je još u školi. Ide da ga potraži, ali mu nastavnici kažu da je klinac otišao. Kad se vratio kući, žena mu je poslužila Konstantinovu džigericu za ručak. U tom času, pojavljuje se duh Konstantina i ispriča sve što se dogodilo. Normalno, otac je zgrožen što je pojeo iznutrice svog deteta i otfikari majci mačem glavu.

Istoričari smatraju da je priča napisana u 16. ili 17. veku. Pojavljuje se u različitim verzijama u mnogim zbirkama narodnih priča. Navodno je poetna priče da se devojke nauče da ne valja šarati. Shvatile smo.

AUSTRIJA: Dečak bez palčeva

Jedna od kratkih priča koju većina dece u Austriji mora da preživi zove se "Sisač palca". Kao što ste već pretpostavili, priča je o Konradu koji nikako da prestane da sisa palac. Majka ga stalno grdi, ali on nikako da posluša, pa ga ona upozori da će mu prste iseći poludeli krojač. I onda, majka odlazi negde, Konrad sisa palac, a taj ludi krojač se stvarno pojavi, uđe na kvarno u kuću bez frke i krene da juri Konrada nekim ogromnim makazama. Na kraju i uspe da mu odseče palac.

Priču je u 19. veku napisao nemački lekar Hajnrih Hofman, poznat po neviđeno sjebanim stavovima o vaspitanju dece. Ovaj tip je napisao gomilu priča za decu, među njima i onu o dečaku koji se udavio jer je previše sanjario.

Reklame

DANSKA: Trolovi ti žive u ustima

Priča o Karijusu i Baktusu bi trebalo da vas nauči da perete zube i jedete zdravu hranu. Jer, ako to ne radite, opasni zubati trolovi će postaviti mine u vaše zube, to jest, napraviće kućice za patuljke i zauzeće vašu vilicu.

Priča počinje tako što malog Jensa boli dupe za dentalnu higijenu i uživa da jede slatkiće. Zbog toga taj crnokosi patuljak-trol i njegov riđokosi brat Baktus, prave od njegovih zuba moderne, za patuljke, kućice i počinju život u njegovim ustima. Ovi sadistički zločinci mlataraju sekirama i dane provode repujući o omiljenim slatkišima kao manijaci dok buše, ruše i uništavaju Jensove zube i razmatraju da li je bolje napraviti kuću u očnjaku ili umnjaku. Najviše se plaše, zamislite, od četkice za zube i dok Karijus veselo komentariše kako Jens "nije oprao zube nedeljama", Baktus se trese na sećanje o tom groznom periodu, kad je klinac jeo samo šargarepe i hleb od raži. Presrećni su kad god Jens sažvaće krofnu i druge slatkiše prepune glutena, pevaju kako rastu od "toliko torti i karamela" i sanjaju o danu kada će usta mučenog Jensa biti dovoljno prljava da još njihove trolovske braće dođe i pridruži im se. Na kraju Jens shvata da je u frci i odlazi kod zubara koji mu zauvek očisti usta od zlih trolova.

Priču je osmislio norveški ilustrator, pisac i pesnik za decu Torbjorn Egner 1949. godine. Prvi put je objavljena u Danskoj 1958, i brzo postala deo priča za laku noć za generacije danske dece.

Reklame

ŠPANIJA: Starac koji utrljava dečije utrobe po grudima.

Ova priča se zove "Starac sa džakom". Nije previše komplikovana: neki matori ružni baja luta ulicama noseći prazan džak na leđima. Noću skuplja izgubljenu decu, ali i onu koja nisu bila dobra tokom dana i onu koja neće na spavanje. Trpa ih u džak i od tada niko ne zna šta se sa decom dešava, gde ih nosi i šta im radi.

Ono što najviše brine je što je taj tip, u neku ruku, postojao. Sve je počelo 1910. godine na jugu Španije. Policija je tada tragala za čovekom po imenu "El Morunjo" koji je doktoru platio silne novce da ga izleči od tuberkuloze. "Doktor" mu je preporučio da pije dečiju krv i maže dečije iznutrice po grudima. El Morunjo ga je poslušao: doktor i dva tipa su oteli dečaka, strpali ga u džak, isekli mu ruku da bi isisali krv i dali El Morunju da popije. Onda su klincu kamenom razbili glavu, pa počeli da ga kasape. Izvukli su salo i creva i namazali El Morunju na grudi. Obavili su sve, ali je došlo do nesporazuma oko para i jedan od tipova je sve prijavio policiji. Svi su osuđeni na smrt.

Mnogi se u Almeriji i dalje sećaju starih pesama kojima su u ono vreme opevali ovu užasnu priču, toliko groznu da i danas decu plašimo da će ih odneti "starac sa džakom."

SRBIJA: Puž je nevina žrtva nerada

Šta li je jadni puž zgrešio da bude žrtva lenjosti drugih (ljudi, životinja?) i da njegovi mučeni, slinavi rogovi zamene plug ili traktor, uglavnom, ako ne posluša naređenje i ne pusti rogove, gotov je. Mnogi se roditelji danas bune zbog ovakvih stihova, ali se još nisu pojavili bolji ili pametniji, koji će pužu spasiti život i doneti bolje naravoučenije nego, "ubiću te ako ne radiš".

Reklame

NEMAČKA: Devojčica izgorela u požaru

Kao i većina zastrašujućih priča pred spavanje, "Užasna priča o devojčici sa šibicama" ima samo jedno značenje: umrećeš užasnom smrću ako ne slušaš roditelje. Glavna junakinja Paulinhen ostala je sama kod kuće sa svoje dve mačke. Roditelji nisu tu i njoj je dosadno. Kad nađe kutiju šibica, zaključuje da je to savršena igračka i pokušava da ih upali. Mačke pokušavaju da je spreče, ponavljajući da joj je otac zabranio da se igra šibicama, ali ona ne sluša. Upali jednu šibicu i skakuće unaokolo, pod utiskom lepote plamena u pokretu. Naravno, kraj nije srećan. Zapalila je haljinu i za par sekundi, sva je u plamenu. Mačke očajnički zovu u pomoć, ali nikog nema da čuje krike životinja i dteta. Na kraju, Paulinhen umire, od nje ostaje samo gomila pepela. Jedino što je preostalo su njene cipele. Mačke sede oko njih, mauču od bola i tuge i pitaju se gde su roditelji, kao da su one prave žrtve ove nesreće. Priča se završava čudnom primedbom pisca kako ga mačije suze podsećaju na pukotine u zemlji.

Priča je deo zbirkeStruwwelpeter – čak je serijal Saw ništa u odnosu na ovu dečiju knjigu. Napisao je 1845. godine već pomenuti psiholog Hajnrih Hofman. Njegova zbirka kratkih i strašnih priča je takva da "Isijavanje" deluje kao "Teletabisi" u poređenju sa njom i verovatno jedan od razloga što Nemci nisu poznati po dobrom smislu za humor. Bez obzira na sav užas, ova se priča čita deci od malih nogu. Po svemu sudeći, nikad niste toliko mali da ne biste naučili da je najvažnija stvar u životu slušati roditelje.

Reklame

POLJSKA: Zastrašujuće slepe Ruskinje

Baba Jaga je zla veštica u mnogim poljskim pričama za decu. Najčešći zaključak je da će se dete, ako se svađa sa roditeljima, izgubiti u šumi, a tamo živi baba Jaga koja jede decu. Baba Jaga živi na vrhu pilećeg bataka, što je dosta kul, ili u kući od kolača - na to smo već navikli. Leti unaokolo na gvozdenoj "stupi", valjda veštičjem bacaču raketa, jedna noga joj je samo od kostiju, a obično je prati njena mačka, vrana, sova ili zmija. Takođe je i slepa, potpuno ili u nekoj meri, ali bez frke stiže gde treba zahvaljujući savršenom njuhu.

Teško je utvrditi tačno poreklo ove priče, ali se mnogi slažu da je baba Jaga bila važno božanstvo u mitologiji Slovena. Prisutna je u mnogim slovenskim kulturama, ali u Poljskoj je uvek zla. Njena uloga je malo ambivalentnija u Rusiji, gde je često lik koji pomaže i savetuje. Ali mi u Poljskoj uvek uzimamo zdravo za gotovo da je baba Jaga Ruskinja (verovatno zbog njenog ne-poljskog imena), a ljubav između naše dve zemlje nije baš najjača. Tužna istina je da plašimo decu staricom Ruskinjom koja ima mačku.

ITALIJA: Najbolji ortak Deda Mraza je pola koza, pola đavo

Na severu Italije, bake i deke unucima pričaju da Deda Mraz ima đavolskog ortaka Krampusa. Oko Božića, ovaj zli dlakavi đavolak - pola koza, pola đavo - izlazi na ulice i mlatara lancima i zvonima dok baca nekakve grančice a na leđima nosi komad drveta.

Za razliku od Deda Mraza koji dobru decu nagrađuje poklonima, Krampus bije nevaljale tim štapovima. Nekad se i uvuče kroz prozor u sobu i zabije kanže i kljove u ruke i noge posebno nevaljale dece da bi tako ispraznio bes nakupljen tokom cele godine u izolaciji. Na kraju će ubaciti nevaljalu decu u tu drvenu cevku i odneti ih u svoju pećinu da ih kazni, a tako ohrabri njihove drugare da se lepo ponašaju.

Krampus se pojavljuje i delu Alpa gde se govori nemački, ali njegovo poreklo je i danas nepoznato, iako se mnogi slažu da se radi o prehrišćanskoj tradiciji. U nekim delovima Alpa slavi se Krampusova noć 5. decembra i ntada mladi pijani momci paradiraju gradom u kostimima đavola.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu