Da li je još nekoga briga za Dan ploča?

FYI.

This story is over 5 years old.

Važno pitanje

Da li je još nekoga briga za Dan ploča?

Da li su ovaj muzički praznik pokvarile velike izdavačke kuće i eBay preprodavci, ili je Dan ploča i dalje „Božić“ za ljubitelje muzike?

Tekst je objavljen na Noisey

Dan ploča, kao i mnoge druge tradicije, počeo je da se održava iz najboljih namera. Ali čim se pokazalo da tu može da se zaradi, uleteli su ljudi sa mnogo para i pokvarili ga za sve ostale.

Nekad davno, čekalo se satima u redu ispred prodavnice ploča u nadi da će se ugrabiti neki zaboravljeni Sun Ra biser koji je izdavač reprintovao iz čiste ljubavi. Ali od tada, iz godine u godinu velike izdavačke kuće počele su da nas zatrpavaju besmislenim reizdanjima i retkim kolekcionarskim primercima albuma, često duplo skupljim samo zato što su bili štampani u plavoj boji. Tako je skočila cena retkih ploča, jer sad svaki kolekcionar ne pita šta košta Fawlty Towers disk (najobičniji audio snimak dve epizode) ili novo izdanje Now That's What I Call Music, ili fluorescentno zeleni Ghostbusters singl, ili ovogodišnje tupavo koncipirano vinil izdanje Totove „Afrike" na ploči u obliku afričkog kontinenta.

Reklame

Tu treba još dodati eBay lešinare kojima je cilj da momentalno preprodaju šta god nađu, tako da se ova akcija svodi na esenciju oportunističkog konzumerizma. Kao kad se na Crni petak rulja skupi ispred tržnih centara, samo što se umesto televizora na sniženju lovi diskografija Pitera Huka.

Prošle nedelje su se Džejson Pirs i Pit Kember ( Sonic Boom), pioniri spejs roka iz Spacemen 3 zajednički oglasili na Fejsbuku i zamolili ljubitelje njihove muzike da ne kupuju ništa njihovo što izađe na Dan ploča jer novac od tih neće stići do njih. Konteksta radi, Pirs i Kember nisu ništa zajedno potpisali još od 1995. i poslednjeg albuma Spacemen 3. Tada su se tako posvađali da više nisu hteli da pišu, sviraju, ili snimaju zajedno; kad je album izašao, čak nisu dali da im pesme budu na istoj strani ploče. Činjenica da su izdali zajedničku izjavu ilustruje koliko im aktuelna situacija smeta. Sajmon Rejmond iz Bella Union Records, bivši član Cocteau Twins, naizgled je po prvi put preko Fejsbuka čuo da se za Dan ploča ponovo izdaju albumi njegovog bivšeg benda; naknadno je obrisao post u kom kaže da nema pojma o čemu se radi, i umesto toga istakao da su „izdavač ima sve potrebne dozvole za ponovno izdanje ovog materijala" na intervenciju Universal Music.

Povrh svega, odavno se priča da Dan ploča samo šteti manjim izdavačima i izvođačima jer im gomila starih stvari koju velike kuće tada plasiraju oduzima tehničku mogućnost da štampaju svoj materijal po više meseci. Sonic Cathedral se možda i najglasnije protivi Danu ploča: prošle godine su naveli da im veliki izdavači „zabijaju nož u leđa" i polako ubijaju ovu manifestaciju. I same prodavnice počele su da otvoreno protestuju; Fil Harding, vlasnik Blackcat Records iz Tontona, 2016. je zahtevao da se „prekine" sa ovim štetnim i nestabilnim modelom poslovanja.

Reklame

Imajući ovo u vidu, otišao sam do obližnje prodavnice ploča u Šefildu ( Record Collector) u subotu 22 aprila i rano stao u red da bih upoznao one koji još podržavaju Dan ploča.

ENDI (59), BOB (31), GREJEM (61)

Noisey: Dobro jutro, momci! Prvi ste u redu, od kad čekate?
Grejem: Ja od sinoć u deset. Nije loše, imamo stolice, zezamo se, jel' tako?

Endi: Jeste, jeste. Imamo još crveno vino, a imali smo i balti i pivo.

Naručili ste kari preko puta?
Bob: Jesmo, naručili smo balti oko dvojke, to nam je bio doručak. Poneli stolice na rasklop, poneli ćebad, da nam bude udobno.

Ovo radite svake godine?
Endi: Svake od poslednjih pet. To nam je tradicija, poveo sam sina, kao Božić da čekamo. Ozbiljno, nama je ovo bolje nego Božić.

Bob: Jeste, jedva čekamo da dođe dan, naštekamo stvari za slušanje za godinu dana, ulažemo u budućnost takoreći.

Šta kažete na optužbe da u ovo vreme veliki izdavači izazivaju zastoj da bi sprečili one manje da izbace svoje stvari na tržište?
Endi: Znaš kako, to su sve teorije zavere. Evo na primer, što ne bi ti mali štampali svoje ploče u neko drugo vreme? Sigurno znaju da će sad u aprilu biti zastoja, što se ne prilagode? Šta bi hteli oni?

KEVIN (51), POL (59), DEN (40)

Noisey: Kevine, tebe znamo od onog sa Public Enemy.
Kevin [prijateljima]: Jesam vam rekao da sam legenda!

Zašto voliš Dan ploča?
Kevin: Ja sam kolekcionar. Ploča, cedeova, svega što ima veze sa muzikom.

Reklame

Skupljaš za ličnu upotrebu ili za preprodaju?
Kevin: Za ličnu. Više volim kad nađem nešto originalno iz druge ruke, ali dobro je i ovako, može da se nađe dosta toga. Ali ipak je bolji original nego reizdanje.

Koliko danas planirate da potrošite?
Pol: 300-400 funti.

Kevin: Ja ću oko 200.

Da li ovakve akcije pomažu da ljudi česte svrate u prodavnice ploča ili se ovako navikavaju da dođu samo jednom godišnje, vanredno?
Kevin: Mislim da nije više posebna prilika, održava se već deset godina. Ali propašće kad se umešaju velike prodavnice, HMV, Amazon… Oni već pokušavaju da ulete, ali ako se to desi, biće gotovo. Mora da se održi nezavisnost. A i bilo bi dobro da vode računa o cenama, što je ponuda slabija to nam više para uzimaju.

KIERON, 26

Noisey: Zašto ti je još uvek bitan Dan ploča?
Kieron: Iskreno da ti kažem, vraćao sam se kući i video da ljudi čekaju u redu, pa sam pitao šta se prodaje. Kad sam čuo, shvatio sam da me zanimaju neke od ploča pa sam odlučio da kupim i ja nešto.

Znači slučajno si naišao u povratku iz grada, nisi ni spavao?
Tako je, održavam se kafom i pićem.

Jesi li znao da postoji Dan ploča?
Znao sam da postoji ova radnja, živim tu blizu, ali nisam imao pojma da se ovo održava svake godine. Sad znam, svratiću i dogodine.

Šta kupuješ?
Uzeću valjda Spacemen 3.

Jesi li čuo da su oni javno tražili da se danas ne kupuju njihovi albumi?
Jesam, ali mislim da se to njih baš i ne tiče. Da li ću ja da platim 20 funti ili ne, da li ide njima ili nekom trećem, sve im je to isto. I da ide nešto od toga njima, u svakom slučaju bi bio jako mali procenat. Realno, nije mi previše bitna etika, samo hoću taj album.

Reklame

NIL, 35

Noisey: Šta planiraš da kupiš danas?
Ne bih da pričam o tome dok ne budem uzeo, u pitanju je jako ograničeno izdanje.

Ma hajde.
Sačekaj da kupim, posle ću rado da pričam o njima.

Planiraš da zadržiš ploče ili da ih preprodaš?
Ne, idem kući odmah da ih slušam. To je za moju kolekciju.

Kupuješ li ovde i kad nije Dan ploča?
Ne treba mi akcija da bih svratio do prodavnice.

Šta misliš o tvrdnji da je ovo neodrživ model jer se ljudi navikavaju da samo jednom godišnje svrate i kupe nešto?
Biće uvek i takvih, ali mislim da je većina nas kupuje ploče i inače, privatno. Sumnjam da mnogo njih čeka u redu za neko retko izdanje kome će onlajn vrednost odmah da počne da pada. Nema danas tog crnog tržišta u meri u kojoj se priča.

Da li se slažeš da ova naglo povećana količina ploča ima negativan efekat na manje, nezavisne izdavače?
Da, znam da je mnogo velikih kuća počelo da eksploatiše Dan ploča pa sad ponovo izdaju stvari koje originalno i nisu bile na vinilu, kao što je Little Mix. Ima uvek takvih stvari, ali mislim da nije preveliki problem.

Misliš, dakle, da je ovakav sistem održiv?
Mislim.

EMILI (25) I DŽORDAN (27)

Noisey: Da li je nekada nezavisan Dan ploča previše komercijalizovan, šta mislite?
Emili: Mislim da postoji izuzetno široka ponuda, tako da će uvek biti ljudi koje interesuje nešto sitnije i onih koji su više mejnstrim. Prošli put su imali One Direction, na primer, tako se otvaraju za druga tržišta.

Mislim da se ove godine prodaje Aqua.
Džordan: Mislila si to da uzmeš ako ne bude ostalo ništa drugo, zar ne?

Emili: Da, dok mi dođemo na red možda svega ponestane. Ostane samo Barbie Girl.

Od petnaestak osoba u redu sa kojima sam porazgovarao, većina su bili pristojni ljudi koji su došli da kupe muziku za sebe, a kupuju je i inače; za njih je Dan ploča svaki dan. Od velike većine koja nije bila spremna za razgovor, rekao bih da značajan broj planira da dograbi koju ploču stigne na popustu, otrči kući, i zavali je na bilo koji od eBay listinga koji nude apsurdno prenabudžene cene.

Zahvaljujući ovoj akciji neke prodavnice ploča su uspele da prežive poslednjih godina, a neke druge su bile zatvorene. Oni koji žive u zabludi da podržavaju nezavisnu muziku time što jednom godišnje kupe poneku ploču nalik su na one koji misle da im je veza zdrava i srećna jer jednom godišnje kupe cveće partnerki. Ko želi da podrži male izdavačke kuće, prodavnice ploča, i nezavisne muzičare trebalo bi da plati kartu za poneki koncert, ili kupi poneki album tokom preostalih tristotinak dana u godini.